„Božja je ljubav cvijet, a milosrđe je plod“, rekao je Isus sv. Faustini.

Uoči svetkovine Božanskog Milosrđa, 7. travnja 2018. radosno smo proslavile Dan Provincije u molitvi i zajedničkome druženju. Okupile smo se iz svih krajeva Dalmacije tj. naše splitske Provincije u marijanskom svetištu Vepric gdje nas je srdačno dočekao voditelj svetišta i duhovnog centra, don Mijo Šurlin. 

Pridružila nam se i zamjenica časne Majke, vrhovna savjetnica s.M.Vesna Mateljan koja nas je svojom prisutnošću povezala u jedinstvu i zajedništvu čitave Družbe. S nam je također bila i gđa Ana Anastazija, koja s ljubavlju i strpljenjem restaurira elemente za našu kapelu u Košutama. U 10h započele smo naše slavlje i druženje s klanjanjem Presvetom Otajstvu koje su predvodile sestre juniorke: s.M.Milana i ja s magistrom s.M.Marinom te naša postulantica Tajana uz pomoć s.M.Dulceline koja je bila za orguljama. Za vrijeme klanjanja prisjetile smo se sljedećega „detalja“ iz života Utemeljitelja koji nas je potakao da Mu govorimo iskrene i otvorene duše, da Mu gorljivim srcem dođemo na poklon:

Jednom zgodom mladi Stadler dok je razgovarao s jednim svojim prijateljem o dubokoj Isusovoj poniznosti u otajstvu euharistije najednom je ušutio, a zatim povišenim glasom poviknuo snebivajući se od čuda: Ta Isus je ovdje nijem! Svjedoci ovog razgovora ostadoše potreseni, a sam Stadler bio je duboko ganut.  Da, Isus je ovdje nijem da bismo Mu mi mogli govoriti.

Nakon kratke pauze, u 11:30h slavile smo Euharistiju koju je predvodio don Mijo, koji nam je u homiliji govorio o Božjoj mudrosti koja izabire one male i neznatne, koja izabire lude da posrami mudre ovoga svijeta. Računamo li na sebe ili na Boga? Vjerujemo li onome koji nas pozva te slušamo li glas pape Franje koji nas poziva da iziđemo na periferije među one najmanje također po uzoru na našeg Utemeljitelja koji je bio blizu najmanjima jer je i sam iskusio u djetinjstvu što znači biti najmanji i najsiromašniji. Također, riječ nam je uputila pri završetku sv. Mise i Provincijalka, s.M.Anemarie Radan:

„Svi zajedno danas zahvaljujmo Gospodinu na daru redovničkog poziva.   Zahvaljujmo Mu što u našim rukama i srcima ostavlja sebe da i mi jednako darujemo jedni druge. U ovoj jubilarnoj Stadlerovoj godini zahvaljujmo Gospodinu za život i djelo našeg Oca Utemeljitelja, za život svake sestre koja je od početka Družbe sve do danas svojim životom ispisala dio naše stvarnosti, a mi danas prelistavajući njihove živote možemo pronaći mnoge primjere koji nas potiču na ustrajnost i vjerno služenje Gospodinu kao i za svaku riječ koju nam je izgovorio ili će je tek izgovoriti njihov život.

Živimo u čudnom vremenu u kojem je sve manje prostora za druge, nema mjesta za siromašne. Dostojanstvo čovjeka kao djeteta Božjega želi se pod svaku cijenu izbrisati, a sve pod prividom dobrobiti čovjeka. Sve to dovodi do pitanja kako pronaći snagu za novi polet i promjene, kako mi kao Služavke Malog Isusa možemo probuditi svijet? Da bismo probudili svijet, potrebno je dopustiti Gospodinu da probudi nas same, da oživi u svakoj od nas identitet Služavke Malog Isusa koji će nas učiniti duhovno plodnima, autentičnima, sposobnima živjeti ideale Utemeljitelja oblikujući i živeći našu izvornu karizmu danas i ovdje. Živjeti i djelovati u današnjem vremenu zahtjeva od nas jakost, vjernost duhu i karizmi, molitvi - najvažnijem poslu, izvoru od kojeg dolazi svako naše djelovanje, ali i ušće u koje bi svako naše djelovanje trebalo ići kao dar, potpuno predanje i ljubav za Malenog Isusa.

Zahvaljujmo Gospodinu za dar zajedništva koje nam je i zadatak, jer ga treba s ljubavlju primati i s Božjom pomoću i suradnjom svake sestre i svaki dan iznova strpljivo graditi, gledajući što Bog misli o nama i kako nas vidi, a ne drugi. On nas neizmjerno ljubi, mi smo njegova ljubljena djeca. To je naša sigurnost i zato radosno služimo Isusu u sestrama i braći koje On stavlja na naš životni put. Svi skupa dajmo hvalu Trojedinom Bogu i zauzeto živimo sadašnjost, gledajući s nadom u budućnost!“

Nakon sv. Mise otišli smo na ručak te je uslijedila pauza uz rekreativno druženje sestara, te smo se ponovno okupile ispred Gospine špilje u 15h gdje smo molile krunicu, slavna otajstva s prigodnim razmišljanjima Utemeljitelja o svakom otajstvu. Po završetku molitve pozdrave časne Majke prenijela nam je s.M.Vesna uz još nekoliko poticajnih misli o služenju i poniznosti. Jer „ima nešto u poniznosti što čudesno uzvisuje srce“ rekao je sv. Augustin, i čini nas slobodnom djecom Božjom koja su onda sposobna ljubiti i dopustiti da budu ljubljena.

Zahvalne Bogu na ovom predivnom danu, susretu i slavlju, uputile smo se svojim zajednicama duhovno obnovljene oko 17:30h gdje ćemo onim sestrama koje nisu bile u mogućnosti biti s nama u Vepricu prenijeti ono što smo doživjele i čule prvenstveno djelima a zatim i riječima. Na kraju donosim molitvu Božjem milosrđu uoči svetkovini koju sutra slavimo:

O, vječni Bože, čije je milosrđe neistraživo i čije je blago smilovanja neiscrpivo, milosno pogledaj na nas i umnoži u nama svoje milosrđe da u teškim trenucima ne očajavamo i ne budemo obeshrabreni, nego da se predamo s velikim povjerenjem u tvoju svetu volju, koja je sama ljubav i smilovanje! Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Kralju milosrđa, koji nam s tobom i Duhom Svetim iskazuje milosrđe u sve vijeke vjekova. Amen. Aleluja.

s.M.Faustina Zemunik