U utorak, 19. ožujka 2024. godine, u samostanu sv. Josipa u Vitezu sestre Služavke Malog Isusa Sarajevske provincije proslavile su patron samostana i kapelice sv. Josipa. Za samo slavlje svetkovine Zaručnika Blažene Djevice Marije, sestre su se zajedno s vjernicima pripremale devetnicom. Kao bliža priprava služene su mise trodnevnice, a svakoga dana nakon svete mise uslijedilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. Mise trodnevnice predslavili su fra Silvano di Benedetto – župni vikar župe Vitez, don Željko Marić – ravnatelj Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“ u Travniku i fra Velimir Bavrka – župnik župe Vitez.

Na sam dan svetkovine svetog Josipa, prije svete mise sestre i okupljeni vjernici molili su krunicu sv. Josipa. Molitvenu pripremu i misno slavlje organizirale su Sestre Služavke Maloga Isusa iz samostana sv. Josipa u Vitezu. Sveto misno slavlje predslavio je mons. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski u miru u koncelebraciji sa fra Milom Beljo, župnim vikarom župe Vitez. Na samom početku s. M. Kristina Adžamić, zamjenica i savjetnica, u ime provincijske glavarice s. M. Ane Marije Kesten izrazila je dobrodošlicu Biskupu i svim sestrama i vjernicima želeći svima Božji blagoslov po zagovoru sv. Josipa.

U svojoj propovijedi biskup Sudar progovorio je o Josipovoj veličini. Svi velikani svijeta imaju iza sebe puno velikih djela, puno su toga pisali i po tome postali poznati. Sveti Josip nije napravio nikakva velika djela, nije puno govorio i o njemu nemamo ništa zapisano, a svejedno je veliki čovjek. On je bio velik u ljubavi. Prema židovskom zakonu, Josip je trebao prijaviti Mariju kada je saznao da je trudna i tada bi bila osuđena na smrt kamenovanjem, a on bi kao njen muž trebao prvi baciti kamen. No, Josip iako je vršio sav zakon, nije mogao to učiniti Mariji jer ju je volio. Josip se tada našao u velikoj muci i poput brojnih vjernika koji kada se nađu u tjeskobi traže pomoć od Boga, sam zavapio „Bože moj, što ću?“. Bog nije ostao gluh na njegove molitve i u snu mu progovara „Ne boj se“. Iz ovoga primjera vidi se kakva je ljubav – ona ne osuđuje. Tako isto, napomenuo je Biskup, i nama Bog govori da se ne trebamo bojati nego da budemo hrabri poput Josipa uzeti svoj križ i sve svoje teškoće nositi s Bogom.

Na samom kraju misnog slavlja okupljeni su vjernici pozdravili Gospu moleći molitvu Anđeo Gospodnji koju je predmolila djevojčica Tamara iz vrtića „Sveti Josip“. Nakon svetog misnog slavlja druženje je nastavljeno oko obiteljskog stola.

s. M. Nikolina Cvitanović, novakinja