Na prvi dan mjeseca svibnja, kad Crkva časti svetog Josipa Radnika, Zagrebačka provincija Družbe sestara Služavki Malog Isusa na čelu s provincijskom glavaricom s. M. Emanuelom Pečnik organizirala je hodočasničko-izletnički dan kako bi se sestre na ovaj neradni dan okrijepile u zajedništvu i osvježile svoje snage upoznavanjem vrijednih kulturnih i duhovnih sadržaja. Destinacija putovanja bila je Istra. Na putovanje se odazvalo tridesetak sestara, među njima i vrhovna glavarica Družbe s. Marija Banić te s. M. Mirjam Dedić, članica vrhovne uprave.

Sestre su se okupile iz mnogih zajednica iz Zagreba, Samobora i Kloštra Podravskog. Sudjelovale su i sestre novakinje s magistrom te kandidatice. Na izlet smo krenuli autobusom u ranim jutarnjim satima iz provincijskog samostana „Antunovac“. Dan je započeo molitvom te su molitvu časoslova kroz čitav dan animirale sestre novakinje. Prvo mjesto koje smo posjetili po dolasku u Istru bilo je Lanišće. Ondje nas je
dočekala gđa Marija Žmak koja nam je opisala povijesna zbivanja u župi sv. Kancija koja su vezana uz mučeničku smrt blaženog Miroslava Bulešića, kojeg smo ovim hodočašćem željele upoznati i počastiti. Blaženik je u župi u Lanišću sudjelovao u dodjeljivanju sakramenta krizme što je bilo izravan povod njegovoj smrti. On je služio kao mladi istarski svećenik u vremenu tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, poznatom po izljevima nacionalne i ideološke mržnje koja je nasilno skončala mnoge živote, ali i osvijetlila lik mnogih heroja vjere i ljubavi. Bulešić se u svojem kratkom životu (1920. – 1947.) predao Kristu i kao
kršćanin i kao svećenik te je njegov primjer posato dragocijeni dar hrvatskom narodu i Crkvi.
Dana 24. kolovoza 1947. godine kad je podnio mučeništvo pomagao je biskupu Ukmaru te su krizmu u dogovoru sa župljanima premjestili sat vremena ranije znajući da ih partizanske skupine pod svaku cijenu žele omesti u sakramentalnim obredima kojima jačaju vjeru i identitet katolika u Istri. Uz mnoge prepreke, sveta potvrda je uspješno dodjeljena, ali ne bez posljedica. Milicija je nakon krizme došla u župni stan ispitati svećenike o nemirima koji su se dogodili oko crkve, no pritom su u župni stan pušteni partizani nasilnog raspoloženja, opremljeni hladnim oružjem. Biskupa su pretukli i ostavili da umre (no ipak je preživio), a Miroslavu Bulešiću je mještanin pod životnom ucjenom nožem oduzeo život. Posljednje riječi Blaženika bile su: „Isuse, primi dušu moju.“
Razgledale smo crkvu i spomendom u kojem se događaj zbio te se pomolile na mjestu kraj crkve gdje je izlivena krv blaženog Miroslava. Potom smo se uputile u Svetivinčenat, Miroslavovu rodnu župu. Ondje nas je dočekao župnik, vlč. Darko Zgrabljić, koji nam je na duhovit i pristupačan način detaljnije opisao povijesne okolnosti Blaženikova života i smrti te plodove koje je njegov zagovor donio i donosi cijelom istarskom kraju. U Svetivinčenatu u oltaru se nalaze Bulešićeve kosti, a iza oltara tragovi krvi te reverenda u koju je tada nosio.
Obilazeći oko oltara poljubile smo Blaženikovu relikviju u znak zahvalnosti i štovanja, a župnik nas je obradovao darujući svakoj od nas Duhovni dnevnik blaženog Miroslava Bulešića.
Sljedeća postaja našeg putovanja bio je grad Vodnjan. U Vodnjanu smo se okupile u crkvi svetog Blaža, primile pozdrave župnika vlč. Damira Štifanića te slušale župnu suradnicu koja nam je govorila o blagu sačuvanih relikvija koje se nalaze u crkvi. Naime, kako se Istra u prošlosti djelomično nalazila pod upravom Venecije, dogodilo se da su se upravo u Vodnjan sklonila neraspadnuta tijela i dijelovi tijela koji svjedoče o nadnaravnoj prisutnosti u Crkvi. Bilo je to zato što je francuska vlast koja je pod Napoleonom zavladala krajevima Venecije, pod utjecajem protucrkvene revolucije, uništavala i spriječavala štovanje relikvija koje nisu znanstveno objašnjive. Tako je Vodnjan postao zbirka relikvija, relikvijara te čudesno očuvanih tijela iz davnih vremena, koja su nas zapanjila svojim izgledom i pričama koje smo o svakom od njih čuli. U Vodnjanu se čuva vjerna kopija Torinskog platna i časti kao relikvija trećeg reda jer je dokazano da je bila u izravnom dodiru s Torinskim platnom.
Naša istarska pustolovina nastavila se u Svetom Petru u Šumi, malom mjestu u srcu Istre, iz čije župe dolazi najmlađa članica naše Družbe, kandidatica Natali Mesarić. Svetu misu u crkvi svetog Petra i Pavla predslavio je član pavlinske zajednice fra Mate Kolak. U homiliji je naglasio kako je potrebno da se predamo Bogu da očisti naše darove po kojima donosimo plodove za Kraljevstvo nebesko te da se ustrajno odričemo udobnosti i prosječnosti i oblikujemo „vinogradarskim škarama“, koje su zapravo Božja riječ (Iv 15, 1 – 8). Fra Mate Kolak nakon svete mise govorio o bogatoj i neobičnoj povijesti samostana i crkve te o slici Crne Gospe (kopija orginala koji potječe iz Jasne Gore, Poljska). Majka Božja u ovoj crkvi se štuje na osobit način kao zaštitnica života, obitelji i nerođene djece, a u župi svetog Petra i Pavla započeo je pokret za zaštitu nerođenog života i odatle se proširio po cijeloj Hrvatskoj.
Nakon što smo razgledale crkvu i klaustar pavlinskog samostana zadržale smo se u blagovanju i zajedništvu. Ovo hodočašće nas je intelektualno i duhovno obogatilo te smo se vratile kući zahvalne Bogu, zagovoru svetog Josipa i primjeru mučenika Miroslava Bulešića.

Bilo je lijepo biti dio sestarskog druženja i stvaranja novih uspomena. Ovim izletom također je završila novicijatska praksa novakinja Zagrebačke provincije, s. M. Darije Filipančić i s. M. Josipe Katanec-Makaj te su se vratile u Kuću novicijata nastaviti svoju pripremu za polaganje prvih redovničkih zavjeta.

s. M. Tabita Kovačević, novakinja