Br. 170/2017.
Zagreb, 12. listopada 2017.

Drage sestre!

Ovih dana se pripremamo za poseban susret s arkanđelom Rafaelom i poći ćemo zajedno u pohode rođendanu naše Družbe. U duhu ćemo se vratiti na početak našega povijesnog hodočašća koje traje 127 godina. Samo Gospodin znade kako su istkane sve protekle godine, s kojim sestrama, sirotanima, staricama ...

Mi danas ubiremo plodove njihova postojanja. Kako znaju pričati naše starije sestre: bile su to godine siromaštva, gladi, bolesti, ranih smrti prvih sestara. Od plodova njihove ljubavi i žrtve mi danas živimo. Naše nebesnice za nas mole da i mi ustrajemo u služenju i ljubavi prema malom Isusu. Isus sada nama postavlja pitanje, imamo li dostatno u svojoj svakodnevici onoga što nas hrani. Imamo li dovoljno Božje blizine i međusobne topline.

Najprije trebamo tražiti Božju prisutnost i biti svjesne svega što radimo, kako bi sve postalo samo Božja proslava. Mi bez Isusa ne možemo nikoga promijeniti, ali niti sebe. Gdje nedostaje vjera, nema pomoći s neba. Vjera u milosrdnu Božju ljubav daruje nam spasenje duše. Ako na Isusovim riječima gradimo svoju svakodnevicu, tada će se u nama pomiriti suprotnosti između molitve i rada, oprečnosti naših naravi i potreba, nepodnošljivost sa strane, tada sve dobiva svoj pravi smisao. Svaka od nas stvara i donosi odluke za neko vremensko razdoblje i brzo ih zaboravljamo.

Započnimo jutro s Isusom, živeći svjesno u Njegovoj prisutnosti, tada će naš život zadobiti pravi smisao i preobraziti nas onako kako je Bog zamislio i odredio. Svjesne smo koliko su nam na našem putu služenja potrebni anđeli i ljudi kao anđeli.

Trebamo anđela zajedništva, da nam pomogne iskusiti dar istinskog zajedništva. Isus je obećao: „gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“Sretno i bolno iskustvo u zajednici zato može postati mjesto susreta s Bogom. U svakoj situaciji trebamo biti to što jesmo s povjerenjem da Bog i po anđelima vodi naš život. Zajednica nam je Božji dar u kojem možemo biti svoje, bez lažne slike, slabe, ranjene, grešne, krhke. To je obilježje kršćanske i redovničke zajednice. Zajedništvo nam omogućuje da možemo međusobno dijeliti snagu i radosti kao i slabosti i boli. Samoća i zajedništvo moraju biti u stalnoj ravnoteži. Važno je da u zajednici idemo i svojim vlastitim nutarnjim putem da bi naše zajedništvo bilo plodno.

Molimo anđela smirenosti da nam pomogne osluškivati Božji glas u srcu i poravnavati naše krivine prema sestrama. Neka nas za ruku vodi anđeo zahvalnosti da se uz nas ljudi osjećaju bezuvjetno prihvaćeni i voljeni, kao što su to doživjeli siromasi uz našeg oca Utemeljitelja. Zahvalan čovjek zna dijeliti. Molimo za nova zvanja, možda koje privučemo i dobrim primjerom. Bog se rado služi ljudima.

Molimo arkanđela Rafaela zaozdravljenje našeg pogleda na bližnje, sestre, sve ljude, događaje i da nas na koncu naših godina sretne dovede našem Ocu nebeskom. Molimo Gospodina da nam udijeli milost kako bismo, poput oca Utemeljitelja, u zajedništvu s nebeskom Majkom uvijek svoju nadu stavljale u Isusove ruke i da se samo u Njega pouzdajemo na našem putu darivanja.

U zahvalnosti Bogu i našem nebeskom zaštitniku svetom Rafaelu slavimo radosno svetkovinu Rođendana naše drage Družbe s molitvom za proslavu našeg oca Utemeljitelja blaženim i svetim.

Svima vama, drage sestre, novakinje i kandidatice od srca čestitam blagdan i iskreno vas pozdravljam.

Vaša u malom Isusu,

s. M. Petra Marjanović
provincijska glavarica