MILOSTI PUNA

Bezgrješno začeće, 8. prosinca 2020.

Čitanja: Post 3, 9-15.20; Ps 98, 1-4; Ef 1, 3-6.11-12; Lk 1, 26-38.

Danas slavimo svetkovinu Bezgrješnog začeća, dogmu koju je papa Pio IX. Na današnji dan 1854. svečano objavio svijetu.

Danas obilježavamo i godišnjicu preminuća sluge Božjega Josipa Stadlera (1918.), prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa.

Danas Sarajevska provincija Stadlerove Družbe proslavlja svoju zaštitnicu Blaženu Djevici Mariju bez grijeha začetu. Sestrama ove provincije čestitam njihov patron, a svim sestrama koje danas slave imendan želim da ih prati i čuva Božji blagoslov i moćni zagovor Blažene Djevice Marije.

U pučkoj se predaji svetkovina Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije označava kao prvo čelo Božića, jer nam je od danas ostalo još 17 dana do svetkovine Božića.

Naziv svetkovine Bezgrješno začeće neke osobe dovodi do krivoga zaključka, kao npr. da Crkva ovom svetkovinom slavi Marijino djevičanstvo. Naravno, Marija je začela svoga Sina djelovanjem Duha Svetoga, kojega je rodila na čudesan način, tako da je zadržala svoje djevičanstvo, pa je ostala djevicom prije, za vrijeme i nakon rođenja svoga božanskoga Sina.

Koliko nam je god važno ovo otajstvo Marijina djevičanstva, koje se u današnjim raspravama modernih vikend teologa u javnosti ponekad dovodi u pitanje, ipak ovo nije sadržaj slavlja današnje svetkovine, nego ono što je papa Pio IX. svečano objavio svijetu bulom „Ineffabilis Deus“ da je „preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha“ (D 2803).

Ovdje se naglašava dvoje: Prvo, da je Marija jedna od nas, te je kao i svatko od nas trebala Otkupitelja Isusa Krista. Drugo, da je Marija unaprijed  i na savršen način bila otkupljena. To znači, da je njoj i prije nego je bilo kakav grijeh mogao ili imao pravo dotaknuti se nje, došla na nju milost Kristova sačuvavši je unaprijed od toga da bi morala nositi baštinu Adamove krivnje.

Susret anđela s Marijom pripada najdragocjenijim scenama velikog blaga govora vjere u slikama. Ovaj je susret bezbroj puta prenošen na slikarska platna, na mnogim ikonama nastalim u istočnim Crkvama, talijanskim freskama i na suvremenim oltarskim slikama. Toliko je puta susret anđela Gabriela i Marije bio tema razmatranja i meditacija, ne samo za vrijeme duhovnih vježbi svećenika, redovnika, redovnica i laika koji se prijavljuju na njih, nego i kod običnih ljudi. Sjetimo se, svakoga dana još uvijek tri puta zvone zvona na katoličkim crkvama i pozivaju na molitvu „Anđeo Gospodnji navijestio Mariji“. Nekada se to i molilo po našim kućama upravo tri puta, ujutro, na podne i navečer kada se kršćanska katolička obitelj kao Crkva u malom okupljala na svoju molitvu. Ali već se odavno, nažalost, počelo primjećivati kako ta praksa obiteljske molitve i u našem narodu polako iščezava. Možda se zadržala još u privatnoj molitvi nekih pojedinaca ili u crkvama nakon pučke mise nedjeljom i večernje mise radnim danom. A kako smo samo radosno i ponosno kod proslave 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata tiskali plakate i letke na kojima je pisalo: „Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu misu!“ Je li time izgovorena istina ili samo puka želja?

Mnoge pjesme opisuju susret anđela i Marije, susret koji je tema mnogih propovijedi po našim crkvama. Posebno Marijin „neka mi bude po tvojoj riječi“, jer nas usmjerava na svršetak povijesti.

Osvrnimo se malo na početak povijesti, kako bismo mogli sagledati ovaj veliki početak koji je povezan sa životom Marije, jedne od nas na koju nam evanđelje ukazuje! Nečuveni događaj kojega anđeo naviješta: „Zdravo, milosti puna!“ Ona se jednostavno smete kada je čula taj pozdrav i u strahu stade razmišljati kakav je to pozdrav. A zatim čuje anđelov glas: „Gospodin je s tobom.“ On ne govori: „Neka Gospodin bude s tobom“, nego: „Gospodin je s tobom!“ Sve što se još nalazi pred Marijom, sve što se god u ovom trenu po njoj i s njom odlučuje, sve je to već u Božjem planu, jer Bog je već s Marijom od njezina začetka. To je taj početak početka: „Gospodin je s tobom!“ Zatim dolazi navještaj o rođenju sina koji „će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“ (Lk 1,32).

Na samom su početku ljudske povijesti zakazali naši praroditelji, tako što su vjerovali više napasniku nego Bogu, svom očinskom prijatelju i svom Stvoritelju. Ti su prvi ljudi zbog ovoga grijeha oholosti izgnani iz raja. Doduše, ona je krivnja bila uračunata samo njima osobno, ali su neke posljedice prešle nasljedno na sve kasnije potomstvo. Svi su ljudi potomstvo Adamovo i Evino, pa su zbog njihova grijeha izgubili prijateljstvo s Bogom; nedostajala im je posvetna milost. Tako su bili podložni „iskonskom grijehu“. Tek je Isus Krist, novi Adam, donio otkupljenje. On je svojom patnjom i smrću na križu izbrisao Adamovu krivnju i donio nam spasenje. Po krštenju i drugim sakramentima postajemo dionici toga spasenja.

Ali Marija je ipak na poseban način odabrana. Ona kao Majka Božjega Sina ni u jednom trenutku svoga života nije mogla stajati pod vlašću grijeha. Tako je u samom začeću pod srcem svoje majke Ane oslobođena svakoga grijeha, kako onoga osobnoga tako i one iskonske krivnje koje su kao baštinici dionici sva djeca Adamova. Marija je od samoga začetka primila posvetnu milost, pa tako nije bila podložna iskonskom grijehu.

Istina, kroz našu povijest javljali su se pojedini glasovi koji su željeli izvrgnuti ruglu istine katoličke vjere, pa i istinu o Marijinom bezgrješnom začeću. To se događalo i u vrijeme kada je sluge Božji Josip Stadler upravljao ovom mjesnom Crkvom. To se događa i danas po uvredama koji se nanose ne samo kršćanima, nego i samome Bogu kada se „u ime nekakvog naprednoga pogleda na svijet“ blate kršćanske svetinje, oskvrnjuju sveta mjesta, pogrđuju kršćanska znamenja i sveti likovi. Poslušajmo što nam govori sluga Božji Josip Stadler: „Često nam od protivnika valja učiti što trebamo štovati. Jer, bez sumnje, oni ne navaljuju na našu nauku, posebno na bezgrješno začeće BDM, iz ljubavi prema svetoj vjeri ili prema samom Bogu, ili prema BDM, jer oni mrze kako vjeru i početnika vjere Boga, tako i BDM i nas same. Njima nije ni na kraj pameti da se Bog proslavi ili da mi budemo privedeni na pravi put spasenja, nego je u njihovu opaku srcu vruća želja da podruju Crkvu i njezinu vjeru, a nas da upropaste. Ali to im neće nikada poći za rukom, jer je Gospodin Isus obećao da će on sam biti sa svetom Crkvom dok ona propovijeda narodima da vjeruju sve što je on učio, i da drže sve, što je on zapovjedio.“

Priredio: Pavo Jurišić

VJESNIK

(Treća strofa)

– Zdravo!
Ti puna radosti.
Ljudima jednom stajat ćeš̌ pred očima,

Ko mira znak, ko izvor utjehe.
Imat ćeš̌ mjesec pod nogama.

Mlado Sunce će tebi sijati u naručju.
A jutarnje će zv’jezde
Nad tvojom glavom pjevati.
I bit ćeš̌ vez
Što Zemlje dno i Neba vrh
U jedno spaja.
I bȉo bit ćeš̌ most,
Od molitava tkan
Od suza mit, i u luk svit,
Nad jazima i crnim vodama,
Što čovjeka će d’jeliti
Od Boga.

– Nek je Gospodu
Slava! Nek volja njegova se vrši. –

Vladimir Nazor