Ljudski je život u Božjim rukama od rođenja koji ne biramo i smrti koju iščekujemo. Ovozemaljski život naše drage s. M. Klare Jurković, ljudski gledano je završio, kroz patnju ušla je u blaženo gledanje Onoga koga je tražila i čeznula susresti i vječno biti u Njemu. U večernjim satima 26. lipnja njezina vjera je ušla u gledanje. Životni put je trajao 82 godine, a u redovničkim zavjetima 59 godina. Rođena je u Brđanima kod Slavonskog Broda 15. travnja 1936. godine od oca Đure i majke Marije rođ. Pintar i na krštenju je dobila ime Terezija. U samostan sestara Služavki Malog Isusa ušla je 8. kolovoza 1957. godine, prve zavjete je položila na Veliku Gospu 1959. godine u Maksimiru, a doživotne 1965. na Kraljevcu u Zagrebu. 

Redovnički put ju je vodio kroz Samobor gdje je najprije prošla Novicijat, a zatim je još  boravila  šest godina radeći u vrtu i brinući se za blago. To su bile teške dužnosti koje je s. Klara zdušno obavljala, dok nije nakon šest godina premještena u Stenjavec, gdje je nastavila raditi na polju i vrtu i na taj način pomogla prehranjivati stenjevečku redovničku zajednicu.  Molila je i radila u blizini ovog mjesta koje će je primiti. Tu je pronalazila siromahe i potrebnike kojima je zdušno pomagala. I u ovoj Gospinoj crkvi primala je snagu i hranu za svoju dušu, a kasnije se rado prisjećala provedenog vremena u toj oazi. 

U samostanu u Novoj Vesi provela je tri godine radeći kućanske poslove, a zatim je otišla u Futog u državni Dom za starije i nemoćne osobe. Tamo je provela četiri godine poslužujući i tješeći bolesne, potrebne  ljudske topline. Dvije godine boravila je kod oo. Kapucina u Dubravi pomažući u kućanskim poslovima. Neko vrijeme provela je u Vinkovcima, Samoboru i na Kraljevcu gdje je dovršila svoje zemaljsko putovanje. Njezin apostolat bio je protkan radom u vrtu, uređivanju rublja, u domu sa staricama, u vrtiću s djecom, kod bolesnih sestara,  i nekoliko je godina bila kućna ekonoma.

Odlikovala se, vedrinom duha, jednostavnošću, prijaznošću, imala je oko i srce za siromašne bilo gdje i bilo čije. Zračila je jednostavnim redovničkim duhom. U zauzetosti za potrebne nije se umorila.Kroz život je radila poslove u kojima se nije isticala ali su bili odraz njenog služenja. Strpljivo je nosila križ bolesti i prikazivala ga na mnoge nakane. Na taj način se suobličavala muci Kristovoj i posredovala za sve nas koji još ostajemo. Svojim odijelom je pokazivala koliko voli svoje zvanje i ono je bilo poveznica sadašnjeg vremena s počecima Družbe. 

Hvala Vam s. Klara za istinski primjer redovničkog života u skromnom i jednostavnom svjedočenju pripadnosti Malom Isusu kroz veličinu tihog služenja. Do sretnog prijelaza u vječnost pratili su Vas Majka Marija i sveti Josip, koje ste na poseban način štovali.

Neka vam bude sretna vječnost u njihovu društvu.