U subotu, 23. siječnja 2021. godine, Misom zadušnicom u crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravici – župa Vitez, sahranjena je Služavka Malog Isusa Provincije Bezgrješnog Začeća BDM s. M. Finka (Veseljka) Brajković koja je blago preminula u Gospodinu okrijepljena svetim sakramentima, 21. siječnja, u 66. godini života i 48. godini redovništva, na Klinici za kardiovaskularnu kirurgiju Kliničkog Centra Univerziteta u Sarajevu.

Misu zadušnici u crkvi sv. Leopolda predvodio je nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. dr. Tomo Vukšić, u zajedništvu s novoimenovanim kotorskim biskupom don Ivanom Štironjom, generalnim vikarom rodne biskupije pokojnice Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije don Željkom Majićem, župnikom fra Velimirom Bavarka i još devet svećenika. Na Svetoj je misi sudjelovalo 40 sestara Služavki Malog Isusa predvođenih provincijskom glavaricom s. M. Anom Marijom Kesten, te brat, sestre, nećaci i rodbina iz njezine rodne župe Studenci, redovnice drugih družbi, kao i članovi vjerničke zajednice župe Neum i Vitez.

Izraze sućuti rodbini pokojne s. Finke, sestrama Služavkama Malog Isusa te pozdrav Nadbiskupu, novoimenovanom kotorskom biskupi, svim svećenicima i svim nazočnima uputio je domaći župnik fra Velimir Bavarka koji je vodio sprovodne obrede. U ime Apostolskog Nuncija u BiH na misnom slavlju i sprovodnim obredima sudjelovao je savjetnik Apostolske Nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco, a pri kraju misnog slavlja pročitani su izrazi sućuti koje je uputio Apostolski Nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto.

U prigodnoj propovijedi mons. Vukšić je ustvrdio da se danas rastajemo od pokojne s. Finke koja je zamijenila ovozemaljski život vjerujemo za nebeski i vrijeme za vječnost. Kazao je da je sasvim razumljivo da se u nama koji smo je poznavali i koji ostajemo na ovome svijetu probude ljudski osjećaji žaljenja, žalosti, ponekada i suza. To su ljudski osjećaji koje ne treba sakrivati. No, Nadbiskup je podsjetio da kao vjernici znademo da ta žalost i ta vrsta osjećaja nikako nisu zadnji. Mi kao vjernici znademo da je jedini razlog Isusova dolaska na ovaj svijet taj da i mi budemo tamo gdje je On, da i sestra bude tamo gdje je On. Nadbiskup je podsjetio da je ova istina naše vjere jedina prava utjeha u svim trenucima gubitaka ljudskog ovozemaljskog života. Da i mi budemo gdje je Isus svrha je i ove Mise, svih naših molitava, našega ljudskog i kršćanskog postojanja. Vjerujemo, nastavio je nadalje Nadbiskup, da je pokojna sestra cijeloga života živjela, u konačnici bila i redovnica upravo zato jer je željela biti tamo gdje je Isus. Dodao je zatim da duboko vjeruje da je s. Finka tijekom svoga zemaljskog života učinila sve što je u njezinoj moći da njezin put prema Vječnosti bude Isusov put. Preporučio je Božjem milosrđu i Božjim blagoslovima njezine ljudske nedostatke, te istaknuo da su temeljno opredjeljenje, redovničko zvanje, temeljni životni izbor, sigurno predmet velikoga Isusova blagoslova. Svoju propovijed Nadbiskup je završio izražavajući vjeruju da će dragi Bog taj temeljni izbor pokojne s. Finke blagosloviti vječnim životom, da će ona biti tamo gdje je Isus i gdje se nadamo biti svi mi.

Na kraju Svete mise nazočnima se obratila provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten. Govor provincijske glavarice prenosimo u cijelosti:

„Mnogopoštovani oče Nadbiskupe koadjutore vrhbosanski Tomo! Župniče i novoimenovani biskupe Kotoriki Ivane!

Savjetniče Apostolskog Nuncija u BiH mons. Amaury Medina Blanco!

Poštovani gosp. Župniče fra Velimire, braćo svećenici!

Poštvana obitelji, rodbino i prijatelji naše sestre Finke!

Drage sestre!

Okupili smo se ovdje u Dubravici, u crkvi sv. Leopolda Mandića, na drevnoj Stadlerovoj Hankompaniji, kako bi molili zajedno za pokoj duše naše drage s. Finke Brajković, čiji brzi odlazak u vječnost nas je uvelike iznenadio. Gospodin je njezine planove i čežnje pretvorio u svoje. Uslišio je njezine želje i molbe. Pripravio ju je da predano u njegovu svetu volju pođe na zahtjevnu operaciju srca, koju je imala u srijedu ujutro 20. siječnja, na Klinici za kardiovaskularnu kirurgiju Kliničkog Centra Univerziteta u Sarajevu.

Otišla je s nadom da će poslije operacije prestati zdravstvene tegobe, koje su joj duži niz godina zadavale velike teškoće. Gajila je nadu da će moći imati miran noćni san i nastaviti vršiti svoju dužnost predano kako je to činila dok je bila u punoj snazi života. Nadala se je promjeni na dobro. Uz nadu slutila je potajno i opasnosti po život koje nosi sa sobom svaki operativni zahvat, posebno ovaj srca kojeg je ona imala.. I u tom promišljanju sa sestrama u zajednici i s liječnicima u bolnici govorila je kako se ne straši smrti. Često si je postavljala pitanje: Što li je iza ovoga života, što ima gore? Priželjkivala je susret u nebu sa svojim pokojnim ocem, bratom i sestrama Družbe s kojima je živjela.

Njezin zadnji radosni susret sa cijelom zajednicom u samostanu „Egipat“ u Sarajevu ostat će nam u dragom sjećanju. Posvjedočila nam je da bol i patnja nisu zadnji, već radost i nada u Gospodinu. S tom nadom i radošću u srcu, pomirena s Gospodinom, pošla je u utorak ujutro, 19. siječnja u bolnicu. Iz bolnice se javljala sestrama i razgovarala s njima, govoreći kako se ne boji ničega.  Vjerujem da je njezin zadnji razgovor prije primanja anestezije bio razgovor s Gospodinom. Njemu je sve predala i pošla na put koji još nije poznavala.

Gospodinu se svidjela njezina čista i djetinja duša, koja je zaslužila poći ususret svome Stvoritelju. Našao ju je spremnu poći na vječni počinak, kako je to i molila od Gospodara života.

Danas se ovdje opraštamo od njezina tijela, koje će na ovom groblju, zajedno s ostalim našim pokojnim sestrama koje ovdje počivaju,  biti položeno u grob i čekati uskrsnuće mrtvih.

Prije tog čina, u ime naše redovničke zajednice sestra Služavki maloga Isusa želim zahvaliti Bogu za život naše drage sestre Finke, koja je u njoj služila malome Isusu kroz 48 godina.

Sestre Finka je rođena 24. veljače 1955. godine u mjestu Zvirovići, općina Čapljina, župa Studenci, od oca Žarka i majke Ruže rođene Šimović. Odrasla je uz još četiri svoje sestre i dva brata. U trinaestoj godini života (18. rujna 1968. godine) ušla je u samostan sestara Služavki Maloga Isusa. U novicijat Družbe 6. siječnja 1972. u samostanu „Doloroza“ u Čardaku a prve svete zavjete položila je 6. siječnja 1973. godine u Čardaku te doživotne 15. kolovoza 1980. u Sarajevu.

Nakon položenih redovničkih zavjeta vjerno je vršila povjerene joj službe u ovim mjestima i samostanima:

Vrhbosansko Bogoslovno Sjemenište u Sarajevu, od 1973. do 1982. i od 1983. do 1988.
Samostan Doloroza u Čardaku od 1982. do 1983.  i od 1990. do 1992.
Župa Domanovići od 1988. do 1990.
U ratnom periodu, u mjestu Garmisch-Partenkirchen 1992 nekoliko mjeseci
U Italiji  u mjestu Viggiù –od 1992. do 1995.
U Samostanu Nadbiskupa Stadlera u Brodskom Vinogorju (Slavonski Brod) djelovala je od 1995. do 2008.
U Samostanu „Egipat“ u Sarajevu od 1998. do 1999 i  2013, 2015. do 2016., od 2018. do 2020.
U Apostolskoj Nuncijaturi u Sarajevu od 2008. do 2013.g.
U „Kući Navještenja“ u Gromiljaku od 2014. do 2015.
U Samostanu Sv. Leopolda B. Mandića u Neumu od 2016. do 2018.

Zadnje mjesto u kojem je djelovala tek nekoliko mjeseci bio je Samostan Svete Obitelji u Maglaju, gdje je posebno štovala sv. Leopolda Bogdana Mandića, utjecala mu se u svojim potrebama i prosila nebesku pomoć. (Možda nije slučajnost da ju danas ispraćamo na vječni počinak upravo iz crkve sv. Leopolda B. Mandića.)

Sestra Finka je u svim ovim mjestima djelovala radosno i raspjevano. Takvom ju pamte svi s kojima je dijelila dane svoga života i kojima je bila poslana. Darivala je svoj život do kraja ne štedeći se niti jednog trenutka. Bila je raspoloživa svakom učiniti uslugu žrtvujući tako i svoje dane i noći sve na slavu Božju, a kada joj je bolest oduzimala snagu za rad, svoje dane i noći posvećivala je Gospodinu praveći ponajviše Male Krunice Božanskoga Djeteta Isusa. Samo Mali Isus zna koliko osoba u svojoj ruci drži krunicu nanizanu drhtavom rukom s. Finke i traži pomoć i zaštitu Božju u svojim potrebama!

U Redovničkoj zajednici vršila je različite službe uvijek spremna na nove izazove. Velikodušno je dala svoj doprinos u odgoju djece u našem samostanu Egipat i kod bolesne djece u Zlatnom Cekinu u Sl. Brodu. Vodila je domaćinske poslove u raznim župama i crkvenim Ustanovama. Njegovala je starije i bolesne osobe u našim samostanima i u državnim ustanovama. Jednom riječju s. Finka je bila karizmatska duša, prava Služavka Maloga Isusa, spremna uvijek ići i vršiti volju Božju.

Dok ovo govorim prisjećam se riječi koje je često ponavljala u našoj zajednici: „U nebu će me dočekati svi moji bolesni i nemoćni ljudi koje sam njegovala i tome se radujem.“ Vjerujem da s. Finka već uživa Kraljevstvo nebesko sa svima njima i sa mnogim osobama kojima je svjedočila ljubav Božju darivajući svoj život do kraja.

Jedna mladi svećenik u svojoj sažalnici napisa: „Divna je to sestra koja je obilježila moj hod prema oltaru, ponajviše svojim molitvama, ali savjetima, šalama, mudrošću i spremnošću biti tu za sve što treba. Ne mogu Bogu nazahvaljivati na tom daru koji sam dobio poznavajući je. Znam da su sada nebesa bogatija za jednu dobru, iskrenu i radosnu dušu te će vjerujem svoj apostolat služenja Djetetu Isusu završiti klanjajući se Nebeskom ocu i s četama anđela kličući "Sanctus, Sactus, Sanctus!"

U svome kratkom životopisu između ostaloga je s. Finka napisala: „Kroz svoj redovnički život radila sam na različitim dužnostima i zahvalna sam dragom Bogu koji me prati kroz moj redovnički život i koji mi daje snage i pomaže mi da ostanem vjerna u služenju bližnjem.“

Sestra Finka je ustrajala do kraja na svom putu nasljedovanja Gospodina koji ju je pozvao da mu bude ''služavka'' malenima i potrebitima. Bogu smo zahvalne za sve što je darovao našoj Družbi po životu sestre Finke. Molimo joj svim srcem od Gospodina, vječni mir, odmor i spokoj na Srcu Isusovu pod čijim okriljem je primila sakrament krštenja u svojoj rodnoj župi.

Draga s. Finka, neka ti milosrdni Otac otvori vrata svoga raja i milostivo te primi u vječne stanove gdje nema boli. Mjesto koje si imala u našoj zajednici ostat će prazno. Tužne smo zbog tvoga brzog odlaska između nas, ali, radujemo s tobom jer se ostvario tvoj san i tvoja želja: poći u nebo, gdje se nadamo jednoga dana svi doći. Hvala ti za sve što si učinila za nas, našu djecu i kandidatice. Moli za nas u društvu svetih nebesnika, a mi ćemo moliti za tvoju milu dušu i čuvati dragi spomen na tvoj život.

U ime naše redovničke zajednice, izražavam iskrenu sućut dragoj majci, sestrama, bratu, nećacima i nećakinjama naše s. Finke, koje je ona posebno voljela i nosila u srcu. Izražavam iskrenu sućut i zahvalnost župskoj zajednici iz Studenaca kojoj je pripadala s. Finka, vama nadbiskupe Tomo, župniče don Ivane, svoj rodbini i prijateljima.

Vama oče Nadbiskupe, zahvaljujem što ste predslavili ovo sveto misno slavlje za dušu drage nam s. Finke.

Toplo zahvaljujem župniku fra Velimiru Bavrki, svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i svima koji ste došli moliti s nama za dušu drage nam pokojne sestre Finke i ispratiti ju na vječni počinak.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine!“

Nakon Mise zadušnice povorka se uputila prema sestarskom grobu na groblju Dubravica u Vitezu, gdje je položeno tijelo s. Finke i gdje s ostalim našim pokojnim sestrama čeka uskrsnuće mrtvih.

s. M. Ljilja Marinčić