U subotu, 16. siječnja 2021. godine sestre Služavke Maloga Isusa sarajevske Provincije svečano su proslavile 25. obljetnicu povratka samostana „Egipat“ u Sarajevu. Zahvalno Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapelici predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s tajnikom vlč. Fabijanom Štedulom.

Slavlje je započelo molitvenim programom u kapelici samostana u 11 sati s pjesmom „Još i danas dobri pastir živi“, nakon koje je uslijedio pozdravni govor provincijske glavarice s. M. Ana Marije Kesten. Govor provincijske glavarice donosimo u cijelosti:

„Uzoriti gospodine Kardinale! Braćo svećenici! Drage sestre!

Sve vas od srca pozdravljam i zahvaljujem za vaš dolazak u naš samostan Egipat kako bi danas zajedno molili i zahvaljivali za velika djela koja nam učini Gospodin.

Jučer, 15. siječnja, navršilo se 25 godina od ponovnog povratka ovog samostana našoj redovničkoj zajednici. Tim danom godine 1996. dosanjan je san mnogih sestara Služavki Maloga Isusa. Za tu veliku milost neka je hvala i slava Malome Isusu!

Gospodin je uslišio nebrojene molitve koje su kroz 47 godina izmolile sad već mnoge naše pokojne  sestre. One su otišle iz ovog Stadlerovog utočišta za najpotrebnije plačući za najmanjima jer ih nisu imale komu povjeriti. U srcu im je ostala čežnja za povratkom i tu čežnju prenosile su mladim članovima koji su u sebi budili istu čežnju i nadu za tim danom.

I Gospodin je po svojoj volji odlučio ispuniti nam želju. Uslišio je mnoge molitve i ponovno nam otvorio vrata ovog samostana. Pozvao nas je da uđemo u njega u danima kad smo bile u progonstvu s željom da ga posvetimo, u njem molimo i slavimo sveto Ime Isusovo i Marijino te mu služimo svim srcem i dušom onima bez kojih ovo zdanje ne bi imalo svoju svrhu.

I božićni blagdani i dani s početka nove građanske godine uvijek nam vračaju misao kako na ovaj veliki događaj u Družbi, tako i na Božju promisao o jednom dugom putovanju ovoj dragoj nam zemlji Bosni. Upravo smo kroz ove dane pratile duhom putovanje oca Utemeljitelja od Zagreba do Sarajeva. Svi prvi i važniji događaji u Družbi utapaju se s ovim putovanjem koje nije zaustavljeno blagom smrću oca Utemeljitelja. Putovanje se nastavilo sve do danas…

Primile smo i mi milost poziva hoditi ''svetim stopama'' u ovom gradu, kojim su hodili otac Utemeljitelj i naše sestre s puno ljubavi, žrtve, vjere i nade. Samo je Bogu znano što su za vrijeme svoga svakodnevnog hodočašća nosili u srcu? Jedno je sigurno: Služiti Bogu i sirotinji.

S dubokom zahvalnošću Bogu i svima koji su nam ostavili ovu svetu baštinu ostanimo i mi vjerne zadaći koju smo primile i koju nam svaki dan povjerava dobri Bog.

Sestre, nastavimo naše ovozemaljsko putovanje, u ovom samostanu Egipat i u svakom drugom u kojem se nastavlja Božje djelo a koji su slika Isusovog i Marijinog putovanja prema Betlehemu, Egiptu, Nazaretu i Jeruzalemu.

S Isusom i Marijom, s ocem Utemeljiteljem, pokojnim sestrama i svim sestrama i kandidaticama u Družbi, te s mnogim dobrim ljudima koji su utkali dobrotu svoga srca u ovo zdanje slavimo ovaj veliki dan. Radujmo se, Boga hvalimo i  slavimo za velika djela koja nam učini, jer On je Bog Svesilni i Svemogući. Dobro nam došli!“

Nakon govora provincijske glavarice slijedilo je svjedočanstvo s. M. Admirate Lučić, koja je u vrijeme povratka tada ruševnog samostana „Egipat“ vršila službu provincijske glavarice. Sestra je Admirata najprije zahvalila sestri Provincijalki koja joj je dala mogućnost da u zajedništvu s ostalim sestrama izrekne zahvalnost Bogu za dan kojeg smo doživjeli prije 25 godina. Ustvrdila je da smo imali tu milost vratiti se na izgorjelo deblo naše Družbe, te dodala da je tu bio izgorjeli panj, ali panj koji je u sebi još nosio život jer je duboko ukorijenjen u ovo Bosansko tlo koje mu je podario Bog u jednom životnom vremenu Natpastira sluge Božjega Josipa Stadlera koji je došao na ovo tlo i tu zasadio klicu naše karizme. Dodala je zatim: „Mi smo danas zahvalni da smo došli na taj korijen pun života da u njemu crpimo život. Zato je danas naš spomen nade, nadanja mnogih sestara da bi se u „Egipat“ vratili. To je spomen naše vjere da Bog vodi sve i da će nas jednom dovesti na naš korijen. To je spomen ljubavi, jer jedino ljubav može dovesti na tlo na kojemu se dariva život. Danas smo ovdje u toplom domu koji u sebi krije sjećanja u svakom trenutku. Kada smo prije 25 godina došle, tu je bio samo garež i smeće, jedva da je podsjećao da je to sakralni prostor. Ali, danas je topao i danas smo tu. Kroz ovih 25 godina ovdje smo crpili snagu molitve, snagu ljubavi, snagu za žrtvu i spominjali se naših sestara koje su davno na počecima također ovdje bile i gradile.“

Sestra je Admirata svoje svjedočanstvo nastavila iznositi kroz simbole koje krije sveti prostor kapelice samostana „Egipat“. Pokazivala nam je i tumačila svaki pojedini simbol koji se nalazi u samostanskoj kapelici. Najprije je pokazala na dva zazidana prozora koja se nalaze u kapelici, te dodala da oni koji su to zazidali, nakon što su odavde istjerali djecu i sestre, htjeli su da mi ne vidimo izlaz sunca, htjeli su da unište život, ali život je ostao.

Ispod dva zazidana prozora imamo svetohranište. Prisjetila se vremena kada se počeo obnavljati samostan „Egipat“. Tada je došao talijanski vojni svećenik don Mauro i rekao: „Vojni biskup vam je poslao svetohranište za vaš novi dom. Svetohranište na svoja četiri ugla ima četiri evanđelista, a u središtu je živi Bog sa kruhom koji će vas hraniti.“ Upitao je zatim: „Gdje ćemo ga staviti?“ Na što mu je s. Admirata odgovorila: Uzidat ćemo ga! Iskopat ćemo mjesto u zidu i uzidati ga u temelje, da on drži temelje ove kuće. Tako je ovo svetohranište mjesto na kojemu smo kroz 25 godina crpili snagu da možemo biti znak Božji u ovome gradu.

Potom je pokazala na sliku „Majke svih naroda“ i rekla: Ovdje imamo sliku Majke svih naroda. Tu nam je sliku jednog dana donio jedan pater isusovac iz Linza i rekao: „Čuo sam za vašu kuću da je obnavljate. Ako želite imati blagoslov, unesite ju u svoj dom i častite ju kao Majku svih naroda.“ Sestra se Admirata prisjetila da mu je rekla: Pater, nemamo ju gdje staviti, sve je razrušeno. Na što joj je Pater odgovorio: „Stavite ju! Gdje god je stavite! Stavite ju, pa ako se i uništi ja ću vam poslati drugu; a Gospina je briga da se ovo zdanje, da se ova crkva obnovi.“ I stavili smo ovu sliku, nastavila je pripovijedati s. Admirata. Dali smo je uokviriti kao jedan od prozora, tako da je Gospa od samih početaka bdjela nad ovom kućom. Prisjetila se da je pri drugom dolasku Pater donio drugu veću sliku, misleći da se ona uništila. Kako je ova slika bila neoštećena, sestre su tu veću sliku poklonile župi Vogošća, jer se tamo gradila crkva.

Treće što bih htjela kazati, nastavila je dalje s. Admirata, su simboli našeg bijega. „Kada smo bježali iz naše Provincijske kuće iz Ljubljanske ulice u Sarajevu, onda smo mislili što ćemo ponijeti. Tu su bile dvije - tri torbe važnijih spisa, stvari iz Utemeljiteljeve sobe i dva kipa. Jedan je Sveta Obitelj, koju smo kupili na Trgu Sv. Petra, prigodom proslave 100. obljetnice Družbe. Tako su, u to oklopno vozilo ušle sestre i statua Svete Obitelji koja je živi znak obiteljskog života naše redovničke zajednice. Uz to je ušao i kip Sv. Rafaela. To je simbol naše redovničke obitelji, jer nas je on pratio od samih početaka od kada je Družba nastala.

Drage sestre, ovo je spomen naše radosti, spomen naše milosti da smo se mogle uključiti u poslanje naše mjesne Crkve, da u ime naše mjesne Crkve budemo znak prihvaćanja, prigibanja, njege našoj djeci i bolesnicima. Zato je danas dan velike zahvalnosti za sve ono što nam je Gospodin kroz ovih 25 godina, kao i kroz sve vrijeme od utemeljiteljeva dolaska u Bosnu, podario.“

Sestra je Admirata nastavila svoje svjedočanstvo spomenuvši još jednu simboliku. Pokazala je na jedan crtež kuće, te rekla da su u školi u Bologni pri skupljanju za obnovu „Egipta“ dali djeci da se nacrta „Borisova kuća“. U Bologni su napravili jednu veliku akciju za obnovu samostana „Egipat“, a akciju su nazvali „Darak za Borisovu kuću“. Kad su donijeli prikupljena sredstva, donijeli su i tu sliku koju smo danas ovdje izložili kako bi zahvalili velikom broju dobročinitelja koji su nam pomogli obnoviti ovo zdanje.

Zatim je s. Admirata pokazala na grafiku koja je bila naslonjena na oltar, te kazala da je urađena od jednog francuskog vojnika koji je bio u snagama UNPROFOR-a na Butmiru i da je to bilo pročelje njihovog oltara. On je taj oltar donio u naš „Egipat“ da bi sestre mogle slaviti prvu svetu Misu, koju je u malom prostoru s lijeve strane ulaza, gdje je sada porta, tada slavio uzoriti Kardinal Vinko Puljić. Doista je čudesno, rekla je s. Admirata, da je ta oltarska ploča na kojoj je slavljena prva sveta misa danas tu.

U duši nosim jedno veliko sjećanje koje želim s vama podijeliti, kazala je s. Admirata i nastavila: „Na ovom oltaru bilo je jedno pročelje kameno, a u tom kamenu je bio ugrađen simbol jubileja 2000. godine. Jednoga dana došao je u našu kuću gospodin Adelio Bergamaschi, praćen ovisnicima o drogi i alkoholu, i donio je dva jubilarna reljefa. Kazao je: „Sestro, jedan je za uzoritog Kardinala. Ako ikako možete isposlujte mi to da ga odem posjetiti i da mu to predam. A drugi je za ovu kuću, neka bude ugrađen u oltar, to je moja želja. Ja ću donijeti drvo, koje će biti izrađeno u radionici, a kamen je simbol zemlje i čvrstoće Petrove stijene. Neka u to bude ugrađen taj simbol.“ Sestra je Admirata kazala da su to i učinili skupa s njegovim sinovima, koji su im u svemu tome pomogli. Kazala je da ovom prigodom želi spomenuti gosp. Adelia Bergamaschi jer je to čovjek koji je ljubio Bosnu i Hercegovinu, koji je ljubio našu mjesnu Crkvu, kojemu je naš uzoriti Kardinal bio kao otac. Ustvrdila je da nas on sada gleda iz Neba. On je dao divno svjedočanstvo da je snagu vjere dobio po sluzi Božjem nadbiskupu Stadleru i po čovjeku koji ga je naslijedio našem uzoritom Kardinalu.

Svoje svjedočanstvo je s. Admirata završila riječima: „Drage sestre, što reći, nego biti u duši radosni, jer imamo silnog zagovornika na Nebu, našeg oca Utemeljitelja koji se klanja anđelima, arkanđelima, Svetoj Obitelji i to prenosi i na nas. Vjerujem da, ako se budemo nadale, iz vjere živjele i ljubav svjedočile, nikada se neće ugasiti djelo koje ima korijene na ovom Bjelavskom tlu.“

Nakon svjedočanstva sestre Admirate Lučić, naše kandidatice Nikolina Cvitanović i Matea Andrić krasnoslovile su pjesmu Pred slikom Utemeljitelja, koju je napisala s. M. Batilda Lozo.

Zatim je uslijedila Zahvalna molitva Malome Isusu, koju je u ime svih sestara izmolila zamjenica provincijske glavarice s. M. Kata Zadro. Molitvu donosimo u cijelosti:

„Gospodine Isuse Kriste, prije 25 godina ponovno je prodisala karizma naše Družbe u jednom dijelu naše baštine na Bjelavama, u „Egiptu“. Tebi je poznato da su „Betlehem“ i „Egipat“ dva plućna krila naše karizme. Nama su ova dva zdanja i ono što su ljudima ruke; budući da smo u njima jednom rukom „Betlehemom“ grlile žensku djecu, a drugom „Egiptom“ mušku djecu i starice, a plućnim krilima smo disale za njih.

Budi blagoslovljen naš mali Isuse za toliku djecu i starice kojima su „Betlehem“ i „Egipat“ vratili dostojanstven život. Tvojim je darom ovaj brežuljak poklonjen Stadlerovoj i Tvojoj sirotinji. U trenutku kupovine ovog brežuljka na Bjelavama, Stadler nije imao ni krune u džepu. Imao je samo vjeru i pouzdanje u Tvoju providnost i dobrotu. I, nije se prevario! Malo nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora stiže Utemeljitelju pismo iz Beča da je svojim testamentom gospođa Barbara Hahn ostavila imetak Nadbiskupskoj ubožnici u Sarajevu. Naš je Utemeljitelj duboko vjerovao da kuću za siromahe ne gradi on, već da joj je dobri Bog poduzetnik i graditelj. Zato je bio uvjeren da će kuća za siromahe niknuti. Stoga se nije dao smesti ničim, pa ni bolešću koja ga je bila zadesila.

Kako si čvrste temelje stavio Gospodine u život naše redovničke obitelji! Znao si, da na ovim nemirnim prostorima treba osoba duboke vjere i pouzdanja, ponizna, ustrajna, osoba koja vidi daleko i prodire duboko. Hvala Ti što si nam za Utemeljitelja dao svoga slugu nadbiskupa Stadlera, koji nas je uvijek usmjeravao na Tebe i na siromahe.

Neka Ti je slava Gospodine za našeg oca Utemeljitelja, Tvoga slugu nadbiskupa Josipa Stadlera. Učini da ga Tvojom milošću uskoro ugledamo uzdignuta na čast oltara, a nas obdari krepostima kojima se on odlikovao.

Isuse, Tvoja su vremena i vjekovi! Tebi predajemo naš samostan „Egipat“ kojeg si nam po Svome sluzi nadbiskupu Stadleru povjerio. Učini da se uvijek i na svakom dijelu Stadlerove baštine slavi Tvoje sveto Ime! Amen!“

Molitveni program je završio trećom strofom pjesme Još i danas dobri pastir živi, nakon koje je slijedila sveta Misa koju je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s tajnikom vlč. Fabijanom Štedulom.

Uz djecu i sestre iz samostana „Egipat“ na misnom su slavlju sudjelovale sestre iz sarajevskih zajednica, sestre iz Gromiljaka i Viteza, provincijska glavarica školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-Hrvatske provincije s. Kata Karadža u pratnji s. Ljubice Stjepanović, sestra naše s. M. Ivke Paurević gđa Marija Stipić i njezina kćer Janja te gđa Vesna Tvrtković. Za vrijeme svete Mise pjevao je zbor sestara pod ravnanjem maestra vlč. Marka Stanušića.

Na početku misnog slavlja Kardinal je potaknuo sestre na zahvalnost Bogu za milosni dar srebrnog jubileja povratka samostana „Egipat“. Uslijedilo je misno čitanje, koje je pročitala kandidatica Matea, a psalam je pjevala s. M. Judita Matić. Nakon evanđelja uslijedila je Kardinalova propovijed tijekom koje je najprije ustvrdio da su mu se, čitajući Družbin Vjesnik iz 1996. godine, probudili osjećaji iz 1996. godine, kada su sestrama predani ključevi „Egipta“. Prisjetio se tog dirljivog momenta kada su ušli u samostan „Egipat“ koji je ličio na „groblje“ od kuće. Pohvalio je hrabrost sestara koje su ušle u taj ruševni „Egipat“, koji je bio bez vrata i prozora, bez grijanja i kreveta, a one su u njemu ostale i prespavale. Prisjetio se kako se stresao kada je vidio gdje će sestre ostati i spavati. Kardinal je nadalje ustvrdio da je sestarski povratak i obnova ruševina i karizme, znak da je ovo djelo Božje. Progovorio je o ljepoti karizme služenja Isusu u potrebitima, te potaknuo sestre da nikada ne zaborave da „Kuću kućom čine ukućani“. Kazao je da ova kuća dobiva smisao po tome što ukućani u njoj žive, što tu djeca bivaju prihvaćena s ljubavlju. Ponovio je sestrama misao koju je napisao svećenicima: „Ono što se voli za to se žrtvuje, a ono za što se umire to ne izumire!“ Konstatirao je da je danas sve manje poniznosti, sve je manje žrtve iz ljubavi, a mjerilo ljubavi je spremnost na žrtvu. Ustvrdio je: „Onoliko imaš ljubavi koliko si spremna na žrtvu! Mjerilo opstanka i ostvarenja su poniznost i spremnost na žrtvu!“ Na koncu je Kardinal uputio trostruku čestitku sestrama. Čestitao im je na svim milostima kojima ih je Bog blagoslivljao, čestitao je na svim darovima kojima ih je Bog preko dobročinitelja darivao i čestitao im je što čuvaju pamćenje. Potaknuo ih je da to prenesu mlađima, ali i da nauče mlađe naraštaje da znaju voljeti svoje korijenje, jer ono što se voli za to se žrtvuje, a ono za što se umire to ne odumire!

Nakon propovijedi uslijedila je prigodna molitva vjernih uz prikazne darove. Prikazne darove su nosile: sklopljene ruke – s. Kata Zadro, natpis – Ana Popić iz SDE, ključ – s. Admirata Lučić, knjiga popisa djece – s. Rita Oborović, slika sv. Josipa – s. Pia Pilić, upaljena svijeća – s. Jadranka Lacić. Molitvu vjernih su čitale juniorka s. M. Mihaela Martinović i kandidatica Nikolina Cvitanović. Kroz molitvu vjernih sestre su prinijele svoj povijesni hod, stoga donosimo tekst prigodne molitve vjernih:

„Sklopljene ruke

U ovom daru, prinosimo Gospodine sklopljene ruke našeg oca Utemeljitelja, Tvoga sluge nadbiskupa Josipa Stadlera. Po dolasku u Bosnu nije zatekao ni kuće ni kućišta. Ovdje ga je dočekao podstanarski život i mnoštvo siromaha. No, nije kukao ni plakao, već se dao na posao, a potom je sklopio ruke i molio da Ti mali Isuse pronađeš „pristojnu štalicu“ za sebe i za svoje siromahe. Poput Stadlera i mi sklapamo ruke i molimo da se po današnjim predvodnicima Crkve pobrineš za „štalicu“ svojih siromaha.

Blagoslovi Gospodine i vodi današnje predvodnike Crkve: papu Franju, kardinala Vinka, nadbiskupa Tomu, sve svećenike, našu Družbu i naše poglavare, kao i sve redovnike i redovnice. Pomozi im da se snagom Tvoga Duha bore i izbore za bolji život Tvojih siromaha, molimo Te!

Natpis „Stadlerova logika, je logika svetaca“

Na tvoj oltar donosimo Gospodine pisano svjedočanstvo Stadlerovog tajnika vlč. Marka Tvrtkovića koji je, petnaest godina nakon Stadlerove smrti, posvjedočio da je Stadlerova životna logika bila logika sveca. Zahvalne smo Tebi, dobri Bože, što si Crkvi Vrhbosanskoj i našoj Družbi darovao ovakvog čovjeka karizmatika, Tvoga velikog miljenika. Daj da ova mjesna Crkva i naša Družba sve više prepoznaju, cijene i nasljeduju krjeposni život Tvoga sluge nadbiskupa Stadlera. Udijeli nam i milost da ga što prije ugledamo uzdignuta na čast oltara, molimo Te!

Ključ

Na Tvoj oltar donosimo Gospodine ključ našeg „Egipta“, kojega nam je 15. siječnja 1996. predao predstavnik vlasti grada Sarajeva. Svjedokinja ovog događaja zapisa: „Simbolično su nam predali ključeve od ulaznih vrata kojih nije bilo.“ Tvojim darom sestre su ušle u ruševni „Egipat“ bez vrata i prozora. Samo s Tobom i u Tebi mogle su u svemu tome prepoznati ljepotu koju krije uspomena na našeg oca Utemeljitelja, pokojne sestre i djecu koju je ova kuća othranila i osposobila za život. Budi blagoslovljen Gospodine za trenutak povratka ključeva našeg „Egipta“. Svjesne smo da je „Egipat“ jedno od dvaju „krila“ koja je nama i našim siromasima na Bjelavama ostavio otac Utemeljitelj. Neka Ti je slava Gospodine za ovo zdanje „Egipat“ iz kojega s čežnjom gledamo na naš „Betlehem“. S obnovom naših zdanja obnovi Gospodine u svakoj od nas duh služenja po kojemu su bile prepoznatljive naše prve sestre, molimo Te!

Knjiga popisa djece u „Egiptu“

Gospodine, vjerujemo da je sve zapisano u Tvojoj nebeskoj „knjizi“. Na ovaj veliki dan donosimo na Tvoj oltar knjigu popisa djece od njegovog osnutka do danas. Budi blagoslovljen Gospodine za svako dijete i za svaku sestru Služavku Maloga Isusa! Budi blagoslovljen za tolike dobročinitelje po kojima si nas obdarivao kruhom i ruhom! Neka s Tobom i u Tebi svako dijete, dobročinitelj i svaka sestra Služavka Maloga Isusa budu sretni, sveti i blagoslovljeni, molimo Te!

Slika svetog Josipa

U godini sv. Josipa donosimo Gospodine na Tvoj oltar sliku sveca kojega je naš otac Utemeljitelj nadasve štovao, sv. Josipa. Papa nam Franjo u Apostolskom pismu Očevim srcem progovara o krepostima sv. Josipa koje su poželjne i danas, kao što je: voljeti očevim/majčinskim srcem, skromno raditi, biti pravedan, spremno izvršavati Očevu volju, prihvaćati sve iz Božje ruke, prihvatiti nezapaženost, diskretnost i skrovitost itd. Čini se da nam po Svetom Ocu progovara danas naš otac Utemeljitelj i kao da nas podsjeća na krjeposti koje su svojstvene sestri Služavki Maloga Isusa. Dok na Tvoj oltar donosimo sliku sv. Josipa po njoj Ti prikazujemo skroviti život i rad naših sestara Služavki siromaha. Budi blagoslovljen naš mali Isuse po svakoj žrtvi i samozataji! Proslavi svoje Ime Gospodine i po našem skromnom služenju, molimo Te!

Upaljena svijeća

Po ovoj upaljenoj svijeći donosimo na Tvoj oltar posvećeni život naših sestara i našeg pomlatka. Oni ugrađuju svoje živote u našu Družbu, kako bi Tvoje svjetlo žarče sjalo današnjim siromasima.

Budi blagoslovljen Gospodine po životu svake naše sestre i kandidatice! Neka se Tvoj blagoslov izlije na nas i na mlade koje pozivaš i obdaruješ darom zvanja sestre Služavke Maloga Isusa. Mladima udijeli hrabrost za korak posvećenja, a sestrama koje su se trošile i istrošile u službi Tebi nagradi vječnim gledanjem Tvoga lica, molimo Te!“

Nastavljeno je zatim misno slavlje uz svečano pjevanje koje je završeno s „Tebe Boga hvalimo“. Nakon misnog slavlja ovaj radosni događaj zabilježili smo zajedničkom fotografijom pred samostanom „Egipta“. Slavlje 25. obljetnice je nastavljeno kod obiteljskog stola u samostanskoj blagovaonici gdje je provincijska glavarica pozdravila uzoritog Kardinala, provincijsku glavaricu sestara franjevki, vlč. Marka Stanušića, vlč. Fabijana Štedul, sve sestre i sve nazočne i zaželjela im dobrodošlicu. Kod obiteljskog stola pročitana je prigodna čestitka vrhovne glavarice Družbe s. M. Marije Banić, koju donosimo u cijelosti:

„Draga s. Ana Marija, drage sestre, kandidatice i djeco!

 Kako je lijepo slaviti i Bogu zahvaljivati  na tolikim milostima što nam ih je udijelio. Vi ove godine slavite 25-tu godišnjicu povratka u Egipat. Bilo je to 15. siječnja 1996. nakon 47 godina progonstva iz Egipta kada ste dobile ključeve tad ruševnog Egipta. Vjerujem da je to bio ushićeni povratak kući, iako je kuća bila  u ruševnom stanju. Jer tamo gdje je dom sve govori, sve je drago i pri  susretu s domom srce titra, a u oko se pojavljuje suza radosnica, usprkos tužnom pitanju koje navire iz srca „Što li učiniše od tebe?“ Sigurno su sestre koje su primile ključeve   dijelile svoju radost s onima koji su gradili Egipat, u njemu molili, radili i  boravili a pred nama su pošli u dom Oca Nebeskoga šapćući: „Oče Utemeljitelju, pokojne sestre opet smo tu.“

Danas se sjećamo tog radosnog trenutka i prebiremo ovih 25 godina od primanja ključeva do danas. Zgrada je obnovljena i njoj je živo. Čuje se molitva sestara, kandidatica i naše djece za koje je kuća i sagrađena, čuju se glasići djece u vrtiću, i uvijek se nađe još netko: radnici, dobročinitelji, siromasi, prijatelji … U kući je život, a u srcu radost.

Za svaki poklonjeni trenutak, dan i godinu iz dna duše s vama zahvaljujem Gospodinu. Kao što je Bog sačuvao život Svoga Sina sklonivši Ga u Egipat, tako je sačuvao i živote djece koja su prošla i prolaze kroz naš Egipat. To je jedan kratak period njihova života, ali presudan. Vi imate čast i milost da služeći njima služite samome Malome Isusu. A „Njemu služiti znači kraljevati“ kako reče naš Otac Utemeljitelj  sluga Božji  nadbiskup Vrhbosanski Josip Stadler.

Ovom prigodom dok vam čestitam 25-tu obljetnicu povratka u Egipat želim i molim da Mali Isus bude jedina ljubav vašega života, te u svom srcu posjedujete Njegovu ljubav, nasljedujete Ga u poniznosti i poslušnosti, služite Mu bezuvjetno u malenima, i jednog dana prispjele u Kraljevstvo za nas pripravljeno od postanka svijeta.

Na  vašem životnom putu  pratila vas pomoć i zagovor naše Nebeske Majke Marije i sv. Josipa, naših nebeskih zaštitnika, našeg Oca Utemeljitelja i pokojnih sestara.

S vama zahvaljuje Trojedinom Bogu, s vama se raduje i svih pozdravlja sa sestrama iz generalne kuće vaša u Malom Isusu,

s. M. Marija Banić, vrhovna glavarica“

Pročitana je i čestitka naših sestara misionarki s. M. Liberije Filipović i s. M. Ane Uložnik, kao i čestitke sestara iz drugih zajednica. Kako ovo naše slavlje prethodi skorom imendanu uzoritog Kardinala, iskoristili smo tu priliku da mu uputimo čestitku i poklonimo prigodni dar. Budući da je srebrni jubilej povratka našeg samostana „Egipat“ trenutak zahvale, kroz zahvalnost s. M. Admirati Lučić, tadašnjoj provincijskoj glavarici, upućena je zahvalnost svim sestrama za svaki doprinos, žrtvu, molitvu i ljubav koju su ugradile u naš samostan „Egipat“ i u život naše Provincije. Slavlje smo privele kraju sa željom i molitvom da se Bog i nadalje slavi na ovom Stadlerovom brežuljku i u svakom dijelu zemaljske kugle!

s. M. Ljilja Marinčić