U hodočasničkom duhu ušle su kroz vrata milosrđa Stadlerove katedrale 6. srpnja 2016. Svečanu svetu misu predslavio je uzoriti Vinko kardinal Puljić u koncelebraciji msgr. Pave Jurišića, postulatora Stadlerove kauze, župnika katedrale vlč. Marka Majstorovića i preč. Josipa Kneževića, rektora Vrhbosanske bogoslovije. Kardinal se je u nadahnutoj propovjedi osvrnuo na liturgijska čitanja, na svetost, čistoću, i dosljednost svete Marije Goreti te pozdravivši sestre kazao kako imaju časne i svete uzore na životnom putu. Sluga Božji, nadbiskup Stadler je trajno nadahnuće milosrdnoga života i služenja. Čestitao je obnovljenoj upravi Provincije: sestri Anemarie Radan provincijskoj glavarici te sestrama Eduardi Marić, zamjenici prov. glavarice, Jeleni Marević, Miljenki Grgić, Sandri Midenjak, savjetnicama u upravi. Sestre su pohodile Vrhbosansku Bogoslviju gdje su bile pozdravljene od kućne uprave i bogoslova. Prof. Franjo Topić je izrazio zadovoljstvo što su sestre pohodile Bogosloviju izrazivši radost što su sestre utkane u njegov četrdesetgodišnji svećenički život, osobito za vrijeme njegove kušnje u bolesti. Pohodile su divnu crkvu svetih Ćirila i Matoda kroz koju ih je proveo preč. Josip Knežević napomenuvši kako je bogoslovna zajednica svečano proslavila svoje nebeske zaštitnike. Upravo na dan svetih slavenskih apostola Ćirila i Metodija, prije 135. godina, papa Leon XIII. Je apostolskim pismom Ex hac augusta od 5. srpnja 1881. uspostavio redovitu crkvenu hierarhiju umjesto dotadašnjeg Apostolskog vikarijata u Bosni i Hercegovini. Prvi vrhbosanski nadbiskup, sluga Božji Josip Stadler, je častio svete apostole Ćirila i Matodija. Na tragu Stadlerove rimske staze dolazimo u Baziliku svetoga Klementa. Ta crkva nam svjedoči o dvadeset stoljeća povijesti grada Rima. U njoj se nalazi grob svetoga Ćirila, apostola slavenskih naroda. Posvećena je svetome Klementu, papi i mučeniku iz I. stoljeća, a njegove su moći u Rim donijela sveta braća Ćiril i Metod. Upravo je ovu baziliku, između tolikih crkva u Rimu, izabrao Josip Stadler za svoje biskupsko ređenje. Bilo je to 20 studenoga 1881. Zaredio ga je kardinal Raffaele Monaco. Vremenski gledano, za biskupa je zaređen trinaest godina nakon svećeničkoga ređenja u Bazilici svetog Petra. Nadbiskup Stadler je svetoj braći u čast je po Vancaševom nacrtu podigao crkvu u sklopu zgrade Vrhbosanske bogoslovije. Radovi su završeni i crkva je blagoslovljena 1896., upravo prije 120.godina. Sestre su molile za sve generacije bogoslova koje su svoju ekumensku viziju izgrađivali moleći i gledajući Stadlerovo zdanje čija poruka ne može zastarjeti. Svetoj slovenskoj braći je u svojoj katedrali podario važno mjesto učinivši ih trajno prisutnima na oltaru u istočnoj lađi katedrale da svjedoče o jedinstvu Kristove Crkve. Taj divni oltar su na poticaj velečasnog Franje Venhude, dragog Stadlerova prijatelja, darovali vjernici iz Venhudine domovine Češke. Kateheta u zavodu sestara Kćeri Božje ljubavi, kasnije župnik na Sarajevskom Stupu, utkan je u same početke nastanka Družbe sestara Služavki Maloga Isusa jer je sa nadbiskupom Stadlerom 1890. godine molio devetnicu u čast svetoj Ani da se pobrine za sarajevsku sirotinju i da nađe put njihova zbrinjavanja. Molitva im je bila uslišana o čemu i danas svjedoči put Božje providnosti i milosrđa u Vrhbosanskoj crkvi a i šire. Sestre su pohodile i Stadlerov dječji Egipat, odmorile se uz Djete Isusa u sestrinskom razgovoru i u igri sa djecom, a zatim su proslijedile putovanje zaustavivši se kratko i kod sestara u samostanu Sveti Josip u Vitezu, u Stadlerovoj Han Kompaniji još iz 1907. godine. Taj hodočasnički put kroz Bosnu i pogled na Utemeljiteljeva djela, na njegovu ljubav prema svećenicima koja se i danas na osobit način očituje u Travničkom sjemeništu ohrabrila je i učvrstila sestrinsko milosrđe kao oblik življenja. s. a.