"Poštovani prijatelji, ono najviše vrijedno što sam od pokojnice zapamtio,
bila je molitva koja je uvijek bila na njenim usnama. "

10. kolovoza 2026. godine na groblju sv. Ivana u Metkoviću bili su sprovodni obredi za pokojnu s. M. Pavlinku Matić. Sprovodne obrede predvodio je župnik Župe sv.Ilije Metković, fra Denis Šimunović, zajedno sa fra Ivanom Antom Rozićem. Nakon sprovoda na groblju, sprovodna misa služila se u našoj samostanskoj kapelici. U svojoj homiliji župnik fra Denis je istakao da je s. M. Pavlinka Matić posvetila svoj život Bogu, a služila je Bogu u bližnjima, starima i mladima, bolesnima i  potrebnima. Za rad s ljudima bila joj je potrebna posebna milost i snaga, a nju je crpila iz Euharistije. U svojoj starosti i nemoći, svoju vezu s Bogom i bližnjima ostvarivala je kroz slušanje Radio Marije i Mir Međugorje preko kojih je, u zajedništvu s tolikim drugim dušama, izmolila mnoge krunice i duhovno se s Gospodinom povezivala slušajući prijenose svetih misa. Svoju bolest i trpljenje prikazivala je i predavala Bogu, pa vjerujemo, istaknuo je, da ju je dobri Otac priveo u svoje Kraljevstvo.
s. M. Marija Banić, provincijska glavarica, na kraju misnog slavlja iznijela je životni i redovnički put s. M. Pavlinke Matić, a iz njenog govora izdvajamo mali dio:
„s. Pavlinka živjela je radosno i tiho, voljela svoju zajednicu, ali i svakoga čovjeka koji bi pokucao na vrata samostana. Njen blagi osmijeh bio je utjeha u žalosti, a njena tiha molitva oslonac svima koji su se preporučili. Nikada nije tražila pohvale ni priznanja, jer je najveća joj je nagrada bila služiti drugima – malenima, siromasima, bolesnima, svima u potrebi. Svojim je životom pokazala kako se velika djela čine u tišini i kako prava ljubav ne viče, nego strpljivo i radosno daruje samu sebe. Sestra Pavlinka nas podsjeća da nebo počinje već ovdje, kada strpljivo podnosimo bolest i kažemo svoje „da“ Bogu, čak i kada naše tijelo slabi, noge ne mogu naprijed. Znala bi odgovoriti kad je pitaju, kako je?: ”Glava je dobro ,Bogu hvala, a noge neće da slušaju.” Svoje vrijeme je provodila s Bogom trpeći i moleći. Kada god sam se navratila kod nje uvijek joj je bio smiješak na licu a molitva na usnama. Plod te molitve vidljiva je i na napisima koje smo ovih dana mogli pročitati od župljana: “Hvala Ti Gospodine po svakoj milosti koju si nam darovao po dragoj s.Pavlinki. Počivaj u krilu Gospodnjem dobra naša časna.“; “Dragi Bože hvala Ti za s.Pavlinku koja je moju obitelj zadnjih 10 godina pratila molitvom...”
Hvala ti, draga sestro, što si nas učila kako se voli bez velikih riječi i kako se živi srcem tiho, svakim malim i iskrenim djelom i ostavlja neizbrisiv trag radosnog služenja svom Gospodinu. Pokoj vječni  daruj joj Gospodine  i svjetlost vječna svjetlila joj. Počivala u miru Božjem.“
Nakon svete mise sestre su zajedno sa rodbinom i prijateljima nastavili druženje u samostanskoj blagovaonici jer su u našem samostanu Svete Obitelji uz M. Florinu Matić još dvije njihove rođene sestre.
Na kraju donosimo dio govora kojeg je gospodin Miro Vidović održao na sprovodnom obredu s. M. Pavlinke:
                                                         
                                                     One odlaze tiho
s. Pavlinka ostala mi je u sjećanju kao sestra sa dvjema štakama. Kad god bih je vidio na putu od njihove kuće prema crkvi,  i obrnuto od crkve i nazad, ona bi meni i ostalim upadala u oči sa tim svojim pomagalima. Nagnula bi se naprijed i onako pogurena strpljivo i uporno išla bi tiho naprijed a po izrazu lica vidjelo se da joj je itekako teško (…) ali i  pri tom otežalom hodu uvijek se molila. Eto, poštovani prijatelji, ono najviše vrijedno što sam od pokojnice zapamtio, bila je molitva koja je uvijek bila na njenim usnama. Njena molitva u njenom je genetskom kodu, naslijeđena rođenjem. Kao što znate, ona je iz kraja odakle su dolazili svećenici, biskupi, časne sestre – iz Zažablja. Došla je iz kraja koji je do ranih devedesetih godina prošlog stoljeća bio kraj drugog i trećeg reda, kako za ostatak Neretve, tako i za onaj sustav. Proživjela je ona i njeni i cijeli taj časni katolički živalj, sve nedaće onog vremena – psovke, uvrijede, vrijeđanja i podcjenjivanja. Potomak sam toga kraja pa mogu govoriti s punim pravom, ali i s emocijama, jer trebalo je to sve izdržati. To je kraj gdje bi i Sizif pokleknuo a izdržali smo, jobovski, jer smo kao i ova naša draga pokojnica imali vjeru, vjeru kao zalog naših otaca, djedova i pradjedova. Nismo se dali slomiti, dapače, na našu vjeru smo se jedino i mogli osloniti. Jednu od tih naših junaka, to sasvim otvoreno govorim, junakinja, danas smo predali Onome kome se molila cijeli svoj život. Šezdeset jednu godinu svoj život je darovala svome Stvoritelju i župljanima kojima je služila, kao prava Služavka Malog Isusa. U svom životu slijedila je Ivanovo Evanđelje: „Ja sam Put, Istina i Život“. Znakovito je, poštovani, ime časne sestre Pavlinke jer dolazi od latinske riječi Paula, što znači mali, malena ili skroman. Simbolika tog imena nosi značenje poniznosti, skromnosti i jednostavnosti, a takvu sam ja upamtio našu dragu pokojnicu. Sestra Pavlinka je bila od malih riječi u javnosti a kad bi nešto i rekla, onda je to „pizalo“ kako mi to u žargonu u Neretvi znamo reći. Piscu ovog proslova bi znala reći kad bih otpjevao Muku: Dirnuli ste me…To mi je bila najdraža čestitka, čestitka osobe koju sam duboko poštivao.
Na kraju: Adio sestro Pavlinka. Ne samo Zbogom nego Do viđenja. Neka Vas čuva Maleni Isus i njegova Majka Marija čije ste molitve za mene, za Vaše sestre, za našu župe, molile, i čije riječi, vjerujem, i sada stanuju u našoj župi čuvajući uspomenu na Vas. Vi ste uistinu živjeli, radili i molili tiho i skromno a ostavili ste duboki trag u ovom beskraju Božje prisutnosti oko nas. I kao što kaže ona pjesma: „Vodi me u Nebo gdje si ti/da letim kao ptica slobodno“, sretan Vam let, sestro Pavlinka! Na tom putu preletite i našu poznatu „Skakavicu“ (penjalo se, „skakalo“ po kamenju jer nije bilo puta ni staze) kamo ste išli pozdravljati sv. Liberana, našeg zažapskog zaštitnika. Letite ovog puta oslobođeni svih ovozemnih životnih štaka ususret Malenom Isusu, našemu Spasitelju.
                                                    Neka živi Maleni Isus i Vi u našim srcima!