I ovog osmog u mjesecu studenom sjećamo se sluge Božjeg prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. No Crkva danas slavi i spomendan blaženog Gracija Kotorskog sveca Euharistije kako ga često nazivaju. Blaženi Gracija Kotorski, rođen je 1438. u malom ribarskom mjestu pokraj Boke Kotorske.

Radi se o čovjeku velike kreposti i pokore, obdarenog svjetlošću kojom zrače samo sveci. Naš današnji blaženik nikada nije postao svećenikom, no njegova subraća iz samostana, zaređeni svećenici, svjedočili su često o njegovoj predanosti kakvu je malo tko imao. Sa nevjerojatnom predanošću plovio je i uranjao molitvom, stapajući se sa Euharistijom u jedno. Osim duboke molitve i velike pokore, Bl. Gracija se isticao velikom poniznošću i dobrim djelima. Posebno su mu bili dragi siromasi i prosjaci, kojima je bez iznimke pružao koricu kruha i riječ utjehe.

Vraćamo se opet razmišljanju o sluzi Božjem nadbiskupu Stadleru koji u mnogočemu ima podudarnosti sa blaženim Gracijem Kotorskim. A osim toga nadbiskup Stadler ima još dodirnih točaka sa Bokom Kotorskom, jer je bio veliki ljubitelj „Gospe od Škrpjela“ u Perastu. To je vjerovatno bio i najveći poticaj našim sestrama Služavkama Malog Isusa da 1962. godine preuzmu ulogu čuvarice Svetišta u Perastu. Sestra Rozarija piše kako je u povijest svetišta Gospe od Škrpjela našla zapisano „da je naš dragi Utemeljitelj, blagopokojni nadbiskup Stadler u svetištu „Gospe od Škrpjela“ skromno proslavio 30 godina biskupovanja 20. studenog 1911.godine.“ I kad god bi sestre putovale u Perast, Utemeljitelj nadbiskup Stadler uvijek im je preporučivao neka u prolazu posjete bokeljska svetišta: blaženu Hozanu, blaženog Gracija, osobito Majku Božju i da se ondje pomole za njega.

I Stadler je kao i blaženi Gracije veoma cijenio krepost poniznosti koju je shvaćao kao uvjet za izvršavanje volje Božje. Stadlerova se poniznost vidi u njegovoj spremnosti da prizna svoje slabosti i pogrješke. Stadlerova zrelost na duhovnoj razini odrazuje se u njegovom kreposnom životu. Bio je to čovjek velike vjere, djelotvorne ljubavi i ustrajne nade. To je posvjedočio svojim životom i djelima. Stadler je bio čovjek kreposti, osobito krjeposti milosrđa, čovjekoljublja i bogoljublja. Revnost za duše, briga za sirotinju i ljubav prema Svetoj Stolici bile su za Stadlera najveće i najvažnije karakteristike koje su otvarale vrata za veće povjerenje u Crkvi. Stadlerova duhovnost je utemeljena na izvoru i počelu svega stvorenoga - na Trojstvenom Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Devet svojih pastoralnih poslanica posvetio je otajstvu Presvetog Trojstva, izvoru i cilju čitave povijesti spasenja. Duhovnost nadbiskupa Stadlera, uz spomenutu trinitarnu dimenziju, ima još naglašenu i euharistijsku i marijansku dimenziju. Stadler je bio veoma pobožan čovjek. Imao je “nježnu, djetinju pobožnost kojom bijaše odan osobi Spasiteljevoj, Njegovoj Presvetoj Majci i sv. Josipu, svojem zaštitniku”. Kao takav, Stadler je pozitivno djelovao na druge osobe. Njegov školski kolega dr. Müller, kad govori o Stadlerovoj pobožnosti, kaže: “Njegova pobožnost i revnost zahvatila je i mene”. Također i dr. Zagoda, koji je jednom prisustvovao duhovnim vježbama u Sarajevu, tvrdio je da nije mogao skinuti oka s nadbiskupa, kad je pun poniznosti i strahopočitanja klečao pred Presvetim Sakramentom.

Stadler je bio čovjek molitve. Molitva je uvijek prethodila njegovim nastojanjima i planovima. Onima koji su tražili od nadbiskupa Stadlera kakav savjet, običavao ih je najprije slati u kapelicu da se tamo malo pomole: “Molim Vas, pođite u kapelicu i molite pred Presvetim”. U ratnom vihoru potiče svoje vjernike da se podvrgavaju volji Božjoj u svim događajima svoga života, dok svećenike potiče na molitvu Bogu koji jedini može riješiti čovjeka muka i nevolja.

Središnje mjesto u Stadlerovoj pobožnosti i duhovnosti zauzima sakramentalni život, a u njemu opet centralno mjesto zauzima presveta euharistija. U svojim pastoralnim poslanicama potiče vjernike na štovanje Presv. Tijela Isusova i ukazuje na potrebu česte pričesti, a svećenicima govori o euharistiji kao središtu svega svećeničkog rada. Što je drugima propovijedao, Stadler je i sam najprije živio. Stadler je napisao 10 poslanica puku i svećenstvu o euharistiji i potrebi česte pričesti koja je nužna za spasenje. Prema Stadleru svagdanja sv. pričest je “najbolji i najkraći put kojim se postizava spasenje duše”.

U svim prikazima života i djela Josipa Stadlera očiti su naglasci na junačkim krepostima ovoga nadbiskupa koji je živio i djelovao u svjetlu sažetka svoga vjerovanja: “Središte svih vremena, središte ovoga i svih budućih vjekova, središte svega svijeta, svega roda ljudskoga, svakog pojedinog čovjeka jest Gospodin Isus Krist, Sin Boga Živoga i Marijin. Iz tog središta potječe, k tomu se središtu vraća sve što se tiče Boga i vječnosti”.

I na kraju ovog razmišljanja prisjetimo se još jednom skromnog blaženika, vrijednog redovnika, Sveca Euharistije, blaženoga Gracija, neka nam bude uzor po kojemu ćemo se i mi naučiti predavati milosti koja stoji pred nama dok vjerno sudjelujemo u svetoj Misi. Bog je po njemu liječio boli tijela, a još više patnje duše, i ne zaboravimo, On to i danas čini, zato se ne ustručavajmo predati svoje tegobe, a prije svega zahvale, u ruke bl, Gracija. Možemo biti uvjereni, naš veliki nebeski zagovornik, rado će ih odnijeti do dragog Boga.

Jednako tako molimo i zagovor sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera čiji zemni ostatci počivaju u Sarajevskoj katedrali. Na njegov grob dolaze sestre, svećenici i vjernici moleći zagovor kod Boga u raznim potrebama, molimo i mi za njegovo proglašenje blaženim molitvu:

Oče naš, koji si izvor i počelo svetosti, od Tebe nam dolazi svaki dobar dar. Ti si slugu svojega biskupa Josipa Stadlera postavio za pastira Crkve vrhbosanske u posebno složenim i teškim vremenima. On, otac sirotinje, odano je i vjerno služio Tebi te je revno navješćivao radosnu vijest spasenja. U svakom čovjeku, posebno u malenima, siromašnima i onima kojima je potrebna pomoć, pozorno je gledao svojega brata i sestru u Tvome ljubljenom Sinu Isusu Kristu.

Smjerno Te molimo, udostoj se proslaviti ga čašću oltara kako bi njegov primjer svemu Tvome puku bio snažan poticaj, njegov nauk pouzdan oslonac, a zagovor čvrsta zaštita i sigurna okrjepa. Molimo Te, udijeli nam po njegovim zaslugama milost da Ti u sve dane svojega života vjerno služimo u svetosti duše i tijela napredujući na putu vječnoga spasenja. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Priredila: s. Manda Pršlja