Gospodine, sabrani smo u tvoje ime da zajedno razmišljamo, molimo, da se zaustavimo na trenutak i pred Tebe stavimo sve ono što jesmo. Želimo pred Tvoje milosrdno srce staviti sve žalosne, nevoljene, sve patnike, sve one koji iz bilo kojih razloga nemaju nadu za bolje sutra, za sve one koji očajavaju, čija je vjera poput trske koju vjetar svija u svim smjerovima. Došli smo otvoriti svoje srce Tvomu, jer znamo da svaki naš hod s Tobom, Gospodine, čisti naše srce, tješi ga i daje mu sigurnost, učvršćuje našu vjeru i usavršava našu ljubav. Sve što imamo i jesmo tvoje je, Gospodine.

Na osobit način u ovomu našem zajedničkom prijateljevanju s Tobom želimo razmišljati o duhovnom djelu milosrđa - Žalosna i nevoljna utješiti -po uzoru sluge Božjega Stadlera.

Sluga Božji Stadler tolike je tješio ne samo riječima nego i konkretnom ljubavlju koja nikada nije jenjavala. Svjestan je bio tolikih koji su žalosni i nevoljni te i sam, poučen vlastitim iskustvom, reče;.„Nevolja uči ljude što nikada ne bi znali. Tko nikada nije trpio, i ne zna ništa. Ne poznaje ljude, niti pak samoga sebe.“

 

Svi smo pozvani na vršenje evanđeoskoga duhovnoga djela milosrđa. Naše dopiranje do drugih može biti kvalitetno jedino ako budemo gajili svakodnevno u sebi svijest poslanja i odgovornosti. Isus nam je pokazao divan primjer. On na križu tješi, hrabri razbojnika, obećavajući mu čak i raj. „Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju …“

Lice milosrđa Božjega je - Isus Krist.

„Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.“

Živimo u svijetu tolikih nevoljnih iskušenja, ratova, beznađa, nevjere. Ponekad nam se čak čini da sve izmiče kontroli i da nam nema spasa, zbog čega postajemo nevoljni, tjeskobni. Gospodine, odgoji naše srce da u tim trenutcima svoj pogled upravimo u Tvoje milosrdne srce. Tamo, gdje si Ti, Gospodine, tamo nema mjesta za tugovanje. Pouči nas, Gospodine, da se ne žalimo kada nam je teško, želimo biti spremni s drugima dijeliti njihovu žalost i nevolju.

Trebamo stalno razmatrati otajstvo milosrđa. Ono je naša utjeha, ono je izvor naše radosti, spokoja i mira. Milosrđe je temeljni zakon ljubavi svake osobe, svakog pojedinca. Tko je milosrdan, taj i ljubi Kristovom ljubavi. Uistinu smo pozvani biti milosrdni, jer je Isus pokazao svoje neizmjerno milosrđe za sve nas. To je naša utjeha, to je put svakog kršćanina.

 

 

U milosrđu se ne može  pretjerati, u nadi se ne može biti postiđen, niti razočaran. Tješiti može samo onaj tko je pun vjere i ljubavi.

Osjetljivost za čovjeka i njegove potrebe osobito je resilo slugu Božjega Stadlera, Znao je da u svim potrebnima koje susreće nalazi Krista. Tako je cijeli svoj život imao pred očima potrebne. Njegovo milosrđe bilo je vidljivo u svim njegovim djelima. Sve potrebite stavlja pred lice Božje. Po tim djelima je i sam postao živa Božja, riječ pretočena u ljubav. Stoga je i govorio: „Ljubav je samo nebo…“

Gospodine, potakni nas svojim milosrđem da naša ljubavne bude iz interesa. Naše srce učini spremnim  da možemo biti blizu svima koji su potrebni naše pomoći.

Sestro, brate, ohrabri se. Imaj srce i pođimo u pohode onima koji su ucvijeljeni, žalosni, onima koji nemaju nikoga da im bude blizu u njihovim patnjama i tko bi im iskazao ljubav. Budimo spremni izići iz sebe, darovati sebe, darovati svoje vrijeme; budimo milosrdni.

Zanimljiva misao sluge Božjega je: „Svakog vjernika misli trebaju da idu za tim da poznaju Isusovu ljubav.“

Kao vjernik, sestra, Prijatelj maloga Isusa, zapitajmo se koliko ljubimo poput Isusa i koliko smo milosrdni poput Njega?

Upravo na tu ljubav sluga Božji Stadler poziva i tebe i mene. Lako prihvatljivim se čini ljubav prema Isusu da se ne traži kao povratak ljubav prema bližnjemu. Kristovo milosrdno srce prostrano je i beskrajno, jer u njemu ima mjesta za svakoga. Takvi bismo trebali biti i ti i ja; svojim životom trebamo ponoviti Isusov život, svima pružiti ruku i srce, za svakoga naći riječ utjehe i svima biti Kristova nada, nada koja tješi. Svakoga učiniti veselijim, radosnijim, svetijim.

Sigurno, to nije uvijek lako, ali je uvijek potrebno. Potrebno je izići iz sebe. Ako u čovjeku gledamo samo čovjeka, lako ćemo ga prezreti, osuditi, ražalostiti, a ako gledamo u svakom čovjeku Isusova brata, lako ćemo ga voljeti, prihvatiti i utješiti.

Nadbiskup Stadler ističe kako mu je teško pri srcu, žalostan je što toliki vjernici žive u teškomu smrtnome grijehu. Žalostan je jer vjernici u takvome grijehu puno trpe. Svakog vjernika treba čistiti od teškoga grijeha, potrebno je naći načina približiti Božje milosrđe, a ako se ne učini, ističe nadbiskup Stadler, imat će velikih posljedica. Lijek koji nas ponovno približava k Bogu je sakrament svete ispovijedi i molitva. „ne znam ima li istine koju nam Gospodin toliko na srce stavlja koliko molitvu, njome možemo sve isprositi.“

Nadbiskup Stadler prepoznaje one koji su udaljeni od Boga. Koliko nastojanja  sluga Božji čini da bi grješniku približio Kristovo milosrdno srce. Potiče svećenike da vjernicima omoguće sakrament pomirenja. Da bismo mogli živjeti po zakonu ljubavi, nadbiskup Stadler nam govori o sredstvima koja nam u tome pomažu: molitva, adoracija i sakramenti. Ljubiti bližnjega, znači - pomagati njegovim potrebama s Isusovim  osjećajima dobrote.

Promatrajući Isusa, vidimo da je On ljubio bližnjega ne samo ozdravljajući, tješeći, hraneći, nego i opraštajući grijehe. Trpi za svakoga od nas. Naša ljubav prema bližnjemu ne može se ograničiti samo na neka djela milosrđa; potrebno je dati i vlastito trpljenje. Niti jedan čovjek u svome životu nije pošteđen kušnje, jer prođe kroz iskustvo boli i patnje. Različiti su oblici patnje.

Sluga Božji ističe da postoje patnje koje su izazvane osobnim grijehom. Čovjek nije oslobođen patnje, bio on bogat ili siromašan, mlad ili star. Milosrdnim srcem dokazujemo da je svaki čovjek naš,a time i Isusov brat.

Gospodine, ja se Tebi prepuštam, čini sa mnom što Te volja. Za sve što učiniš sa mnom – Hvala Ti!. Na sve sam spreman, sve prihvaćam. Neka se samo Tvoja volja izvrši na meni i na svim tvojim stvorenjima, ne težim ni za čim drugim. Bože moj, u ruke Tvoje polažem svoju dušu. Tebi je dajem, Bože moj, svom ljubavlju svoga srca, jer Te ljubim i jer me ta ljubav tjera da Ti se predam.

 

 

 

s. M. Marinela Zeko