U pučkoj se predaji svetkovina koju danas slavimo označava kao Bezgrješno začeće, a u nekim dijelovima Crkve u Hrvata nazivaju je kao prvo čelo Božića. Ovaj naziv svetkovine dovodi često neke do krivoga zaključka, kao npr. da Crkva danas slavi Marijino djevičanstvo. Naravno, Marija je začela svoga Sina djelovanjem Duha Svetoga, kojega je rodila na čudesan način, tako da je zadržala svoje djevičanstvo, pa je ostala djevicom prije, za vrijeme i nakon rođenja njezina božanskoga Sina.

Koliko nam je god važno ovo otajstvo Marijina djevičanstva, koje se u današnjim raspravama modernih vikend teologa u javnosti ne rijetko dovodi u pitanje, ipak ovo nije sadržaj slavlja današnje svetkovine, nego ono što je papa Pio IX. svečano objavio svijetu bulom „Ineffabilis Deus“ dana 8. prosinca 1854., da je „preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha“ (D 2803).

Ovdje se naglašava dvoje: Prvo, da je Marija jedna od nas, te je kao i svatko od nas trebala Otkupitelja Isusa Krista. Drugo, da je Marija unaprijed i na savršen način bila otkupljena. To znači, da je njoj i prije nego je bilo kakav grijeh mogao ili imao pravo nje se dotaknuti, došla na nju milost Kristova sačuvavši je unaprijed od toga da bi morala nositi baštinu Adamove krivnje.

Kako su kroz cijelu ljudsku povijest javljali pojedini glasovi da izvrgnu ruglu istine katoličke vjere, nije bilo drukčije ni u vrijeme kada je živio Sluga Božji Josip Stadler, a kako onda tako i danas „u ime nekoga naprednoga pogleda na svijet“. Na svetkovinu Bezgrješne 1918. nadbiskup Stadler je ostavio ovaj svijet i pošao u kuću Očevu, gdje ga je, vjerujem, na vratima te kuće dočekala Bezgrješna Djevica Marija, koju je on u svom životu često zazivao, jer je Majka Gospodinova, Majka Crkve i Majka sviju nas.

Stadler o Blaženoj Djevici Mariji piše: „Često nam od protivnika valja učiti što trebamo štovati. Jer, bez sumnje, oni ne navaljuju na našu nauku, posebno na bezgrješno začeće BDM, iz ljubavi prema svetoj vjeri ili prema samom Bogu, ili prema BDM, jer oni mrze kako vjeru i početnika vjere Boga, tako i BDM i nas same. Njima nije ni na kraj pameti da se Bog proslavi ili da mi budemo privedeni na pravi put spasenja, nego je u njihovu opaku srcu vruća želja da podruju Crkvu i njezinu vjeru, a nas da upropaste. Ali to im neće nikada poći za rukom, jer je Gospodin Isus obećao da će on sam biti sa svetom Crkvom dok ona propovijeda narodima da vjeruju sve što je on učio, i da drže sve, što je on zapovjedio“.

Marija je Stadlerova omiljena tema. Prema njoj je cijeloga života gajio sinovsku odanost, beskrajnu ljubav, pa mu se čini kao da nikad nije dovoljno rekao što nam znači Isusova Majka. Upravo sa sinovskim srcem tumači i nauk o bezgrješnom začeću BDM. U tom smislu razlaže:

Marija je već u prvom trenutku svoga postojanja bila slobodna od svakoga grijeha i takvom je ostala cijeli svoj život. Na taj nam način ona i danas sjaji kao ona koja je sasvim bez ljage na sebi, čista i sveta. S cijelom Crkvom mi se radujemo da je Bog po Mariji učinio novi početak za cijeli ljudski rod. Spasenje i otkupljenje, koje je čovječanstvu donio njezin Sin Isus Krist, u Mariji je unaprijed djelotvorno djelovalo. Otkupiteljeva se moć očitovala na jedinstven način u onom djetetu čovječjem, koje je on odabrao da mu bude Majkom.

Ako se pitamo, zašto je to ovako bilo kod Marije, onda bismo smjeli reći: Prvo, da bi se očitovala veličina Božja, koji u svojoj ljubavi želi otkupiti cijeloga čovjeka, dušom i tijelom. Tako je Marija ovdje prototip svih otkupljenika Božjih; ona je Božjom milošću postala otkupljenim čovjekom u svoj svojoj punini. Drugo, to se dogodilo zbog nas, koji smo po krštenju postali dionici Božje milosti. Po krštenju smo oslobođeni od istočnoga grijeha, te smo ispunjeni darovima vjere, nade i ljubavi. Milost Kristova i nas prati, pa nam dobro čini kad smijemo gledati na Mariju, koja je postala majkom djetetu Isusu pa s neba zagovara i nas svojom majčinskom ljubavlju.

U suvremenom razmišljanju mnogih ljudi nema više mjesta za krivnju i grijeh. To je povezano razvodnjavanjem ili gubitkom vjere u Boga. Tamo gdje se ne priznaje Boga, tu nema više ni grijeha, ili najviše što se priznaje jesu nekakvi promašaji protiv ljudi s kojima živimo. Ovakvo sekularno i ateističko tumačenje svojom nekakvom novom interpretacijom ne može ipak preinačiti sav onaj užas i sve strahote koji se u svijetu događaju svakoga dana u svijetu. Grijeh nije tek neka umišljenost pobožnih ljudi, nego je to žalosna stvarnost u povijesti ljudskog roda.

Već su na samom početku ljudske povijesti bili zakazali naši praroditelji (Adam i Eva), tako što su vjerovali više napasniku nego Bogu, svom očinskom prijatelju i Stvoritelju. Zbog ovoga grijeha oholosti prvi su ljudi izgnani iz raja. Doduše, ona je krivnja bila uračunata samo njima osobno, ali su neke posljedice prešle nasljedno na sve kasnije potomstvo. Svi su ljudi zbog Adamova grijeha izgubili prijateljstvo s Bogom; nedostajala im je posvetna milost. Tako su bili podložni „iskonskom grijehu“. Tek je Isus Krist, novi Adam, donio otkupljenje. On je svojom patnjom i smrću na križu izbrisao Adamovu krivnju i donio nam spasenje. Po krštenju i drugim sakramentima postajemo dionici toga spasenja.

Marija je ipak na poseban način odabrana: Ona kao Majka Božjega Sina ni u jednom trenutku svoga života nije mogla stajati pod vlašću grijeha. Tako je oslobođena svakoga grijeha, kako onoga osobnoga tako i one iskonske krivnje koje su kao baštinici dionici sva djeca Adamova. A Marija je od samoga početka primila posvetnu milost, pa tako nije bila podložna iskonskom grijehu.

Kako je Stadler štovatelj Marijin, raduje ga kad prepozna tu crtu pobožnosti i kod drugih. Na sprovodnoj misi biskupa Strossmayera Stadler u propovijedi govori o svom prijatelju i dobročinitelju da je bio osobit štovatelj Marijin, to je puno uradio da mu i narod štuje Bl. Dj. Mariju. Strossmayer je umro u Velikom tjednu, a na Veliki petak bila je sahrana. O toj činjenici nadbiskup Stadler kaže:

„Današnji je dan Mariji najmiliji, ali i najžalosniji, jer je sa sinom dijelila muku. Ona stoji pod križem oplakujući smrt Sina Božjega. To je Isusu tako milo da je ustanovio red [dominikance] u Crkvi, kojemu je zadatak štovati žalosnu Majku i s njom njezine muke trpjeti. Isus dakle želi da i mi zajedno s Marijom oplakujemo smrt njegovu. Tu je volju Isusa kod naroda uživao Strossmayer, a za nagradu isprosila mu Bl. Dj. Marija, da na taj dan bude pokopan. Taj dan treba da i čitav narod oplakuje smrt svog prvog i najvećeg sina, oca domovine“. Na današnji dan je Marija plakala za svojim Sinom. „I danas je jedna majka zaplakala nad prvim sinom svojim, koga svi zovu ocem domovine. Ta je majka Hrvatska. Budući da je pokojnik svom dušom ljubio cijelu Hrvatsku, pa je pravo da nad njim zaplače cijela Hrvatska i Slavonija, koja ga rodila, othranila i odgojila i koja mu je i grob priredila. I ti bijeli Zagrebe zavij se u crno, jer te je učinio hrvatskom Atenom i tebi najviše dobročinstava učinio; i ti Dalmacijo, jer je uvijek iznova podizao svoj glas da se sjediniš sa materom zemljom; i ti Bosno jer je tvoje sinove odgajao i podizao“.

Utecimo se i mi danas u svim svojim nevoljama i potrebama Majci Božjoj i Majci našoj. Ona, bez grijeha začeta, poznaje naše nevolje i naše borbe, ona zna naše grijehe i naše slabosti. Ona se zauzima za nas kod svoga Sina Isusa Krista i moli Boga da nam bude na pomoći. Preporučimo se njezinu majčinskom zagovoru, jer ona je ona žena koja satire glavu zmiji. Tada ćemo i mi jednom moći stići u kuću Oca nebeskoga, gdje nam je Bog pripravio velike stvari.

Amen.

Pripremio: Pavo Jurišić