Hodočasnici nade predvođeni s. M. Emanuelom Pečnik, provincijskom glavaricom i s. M. Zrinkom Šutalo, pročelnicom DPMI-a, u danima od 13. do 23. listopada 2025. sudjelovali su u pješačkom hodočašću „Stadlerovim stopama“ od Slavonskog Broda do Sarajeva. Sudionici cijelog hodočašća okupili su se prvog dana u crkvi Gospe Brze Pomoći, župi Stadlerova krštenja te misnim slavljem koje je predslavio preč. Anđelko Cindori, slavonskobrodski župnik, započeli ovo povijesno djelo. Na kraju misnog slavlja s. Zrinka je hodočasnicima uručila hodočasničke putovnice. Župnik je pješacima hodočasnicima udijelio blagoslov i oni su pošli prema Savi na granični prijelaz u Stadlerovu Bosnu noseći hodočasnički križ koji je posebno izrađen za ovo hodočašće.  Hodočasnički križ uvećana je replika Stadlerovog pektorala. Križ je izrađen od hrastovog drveta, simbola Slavonije, u spomen Stadlerovog rodnog mjesta te je urešen pleterom u znak Stadlerovog domoljublja. U sjecištu greda nalazi se relikvijar u obliku Srca Isusova kao replika Stadlerovog biskupskog prstena u kojem je pohranjen komadić štole. Na poleđini križa nalazi se medaljon s likom sluge Božjega Josipa Stadlera.

U jedanaestodnevnom hodočašću  hodočasnici pješaci, koji su Božjom milošću i molitvenom potporom sestara i Prijatelja Malog Isusa hodočasitili cijelim putem, prošli su više od 270 kilometara. Uz sestre, cijelim putem su hodočastile Ivana Filić, Ivana Grizelj, Iva Piler, Marica Ratković i Manda Mišić, a vozilom ih je pratila Mirjana Šutalo. Konak te duhovnu i tjelesnu okrjepu velikodušno i gostoljubivo su im pružali župnici i sestre kod kojih su odmorili tijelo za nastavak puta sljedećeg dana. Postaje za odmor bile su u Derventi, Foči, Doboju, Maglaju, Žepču, Zenici, Busovači i Gromiljaku. Predugo bi bilo opisivati svu gostoljubivost koju su hodočasnicima iskazali svećenici i redovnice koje su ih primili na konak u župne kuće i samostane. No, doček hodočasnika u Foči bio je sasvim poseban. Župnik fra Dalibor Franjo Stjepanović upalio je  župna zvona kad su se hodočasnici približili župnoj crkvi. Taj zvuk predoznačio je onaj dan kada će zvoniti zvona u cijeloj Vrhbosanskoj nadbiskupiji kad sluga Božji Josip Stadler bude proglašen blaženim.

Svaki hodočasnički dan započinjali su misnim slavljem, hodočasničkom molitvom u kojoj su se u zagovor utjecali sluzi Božjem Josipu Stadleru, častili njegove relikvije, od svećenika primili blagoslov hodočasničkim križem, primili pečat u hodočasničku putovnicu te krenuli u dnevnu etapu hoda. Svi dani hodočašća bili su ispunjeni molitvom ružarija,  krunicom Božjeg milosrđa, pjesmom, podnevnom molitvom, vremenom šutnje i lijepim razgovorima. Lica hodočasnika na kraju svakog dana zračila su radošću i zahvalnošću za prijeđeni put. Umor u nogama, tek poneki žulj i povremena bol bili su radostan prinos za sve nakane koje smo nosili cijelim putem.  Tijekom hodočašća pridružile su se poneke sestre Sarajevske provincije i članovi  DPMI-a. Tako su prvog dana hodočastili s. M. Marina Piljić, vlč. Pavo Martić i PMI iz Voćina.  Trećeg dana, od Doboja do Maglaja pridružila se s. M. Ana Uložnik. Od Maglaja do Žepča hodočastila je s. M. Ivka Paurević i PMI iz Maglaja, a u Lug Brankovićima pridružila se s. M. Jadranka Lacić sa grupom PMI. U Vitezu do Busovače pridružila se s. M. Danica Bilić sa skupinom PMI-a. Od Busovače do Gromiljaka hodočastila je s. M. Marinela Zeko sa skupinom PMI-a.

Pri samom vrhuncu hodočašća, po dolasku u Sarajevo, u ulici Mjedenici hodočanike je dočekala vrhovna glavarica Družbe s. M. Anđa Vranješ sa sestrama i djecom iz dječjeg doma „Egipat“. Kroz ulicu Mjedenicu, u kojoj je bila prva ubožnica Družbe, išli su do današnje franjevačke crkve sv. Antuna na Bistriku,  mjesta na kojem je i nekad bila crkva sv. Ante u kojoj je za vrhbosanskog nadbiskupa ustoličen sluga Božji Josip Stadler. Sa Bistrika preko Baščaršije hodočasnici su došli u sarajevsku katedralu u kojoj se nalazi grob Sluge Božjega. Svodovima sarajevske katedrale razlijegala se pjesma hodočasnika kojom su izricali svoju radost i zahvalnost za toliko prijeđeni put i za postignuti cilj. Na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera svi su kleknuli te zajedničkom i osobnom molitvom zahvalili za sve primljene milosti na ovom hodočašću.

Po zagovoru svetog Rafaela nakane su pred lice Gospodnje prinošene svaki dan. Neka i ovo hodočašće življeno u molitvi, odricanju i zajedništvu doprinese promicanju čašćenja sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, duhovnoj obnovi Družbe i Provincije te novim svetim zvanjima.

s. M. Zrinka Šutalo