Stadlerovo u lipnju 2019
Stadlerovo u lipnju 2019
Petak, 7. 6. 2019.Stadlerova misija pod okriljem Srca Isusova i djelovanju Duha Svetoga
Ovog osmog lipnja 2019.godine nastavljamo pratiti Stadlera u njegovoj misiji pod okriljem Srca Isusova u Bosni prema zapamćenjima Stadlerova tajnika Marka Tvrtkovića, kao i o djelovanju Duha Svetoga, kako stoji zapisao u Stadlerovim pastirskim poslanicama.
Dana 15. siječnja 1882.godine izašao je prvi broj „Srca Isusova“, službenoga lista za Vrhbosansku nadbiskupiju. U ovom broju nadbiskup iznosi svoju prvu okružnicu za svećenike: „Pod zastavom Srca Isusova“. Pravim apostolskim zanosom pisana je ova okružnica. „Pobožnost Srca Isusova“, veli u njoj nadbiskup „odobriše pape, biskupi prihvatiše, puk obljubi i lice se zemlje preobrazi, gdjegod se ona nastani. Grešnici, taknuti ljubavlju, grijeha se odrekoše, a pravednici zaneseni istom ljubavlju prionuše jedino uz Isusa, jedino za Njega revnovat počeše. I ja, imajući sve to na pameti, odlučih Nadbiskupiji Vrhbosanskoj, dati za geslo: 'Srce Isusovo'. I, evo, ja- najmanji od braće svoje, nevrijedan stanovati u Srcu Gospodina mojega, ipak pozvan od Njega, stavljam sebe i svu braću svoju i sav puk svoj cijele Vrhbosanske nadbiskupije u Srce Njegovo. Jedno smo tražili, da stanujemo u domu Gospodnjemu sve dane života svojega. Isuse, dobri naš pastiru, smiluj se nama, Ti nas spasi, Ti nas brani, Ti u nebu nas nastani. Ja zato glasujem, da je glavni naš čuvar i patron ove nadbiskupije SRCE ISUSOVO ... Srce Isusovo, to je, što će svako zlo uklanjati. Ono je što će nam vrutak biti svega dobra. Pred neprijateljem hoćeš li biti siguran, kad na te ustaje? Evo Srce Isusovo. Ono je štit, koji će suzbiti svako koplje. Ono pred sulicom ne izmače. U burnom životu gdje si u pogibelji, da silni morski valovi udare u greben, sigurno li kaniš proći? Eto sulicom otvoreno Srce Isusovo. Ono ti otvoreno stoji, kano sigurna luka, u kojoj ćeš se moći ukrcati. U suhoj pustoši ovog života želiš li se krijepiti? Eto iz Srca Isusova poteče i krv i voda za spasenje svega naroda. Tu je vrelo iz kojeg možeš piti koliko god želiš. U svijetu, punu nemira, u suznoj ovoj dolini punoj grijeha, hoćeš li živjeti? Hoćeš li mir sveti uživati? Eto, Srce Isusovo, gdje ćeš pravi mir naći. Ono sve umiljato poziva: „Dođite svi vi k meni, koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti“. Gle, Gospodine, mi svi u Nadbiskupiji vrhbosanskoj opterećeni smo, umorni smo svi! De, pogledaj milostivo na nas! Ah, Gospodine, hoće li nevolje naše prevladati milosrđe Tvoje, ili će milosrđe Tvoje nadjačati nevolje naše? Neka, Gospodine, milosrđe Tvoje prevlada, neka Tvoja mudrost prevlada našu zloću! Velika je istina naša zloća, no nije li Gospodine ljubav Tvoja kud i kamo veća. Zato nas umorne i opterećene Ti okrijepi, Ti utješi, prigrli nas Ti!“
U okružnici ističe Nadbiskup moć Blažene Djevice Marije i njezin zagovor vjernika kod Presvetog Srca Isusova. Ona nas i cijeli svijet zagovara pred Srcem Isusovim. Eto, to je uzrok – nastavlja Nadbiskup – zašto od ovoga dana i Majku našu Mariju – bez grijeha začetu, proglašavam čuvaricom i patronom Nadbiskupije vrhbosanske. Tko može tako uspješno Srcu našega Gospodina govoriti za sve nas kao Blažena Djevica Marija? Ništa nema, što ne bi mogla Marija od svoga Sina isprositi. ... Tko god, dakle, hoće da iz vrela Srca Isusova crpi milost, neka se ponajprije uteče Majci Mariji i s Njom neka se obrati na Srce Isusovo. Budemo li tako činili, tim ćemo ugoditi Bogu, jer ćemo mu biti zahvalni, što ju je svome Sinu odabrao za Majku. Ugodit ćemo i samoj Majci, jer ćemo joj time najveću hvalu dati, što ćemo joj u pamet dozvati izvor njene moći, i njezine dobrote prema ljudima.
Tako može govoriti samo jedan svetac, koji je pun ljubavi Božje, i gori željom, da tom božanskom ljubavi raspali čitav svijet. Razvijajući tako zastavu Srca Isusova i Neoskvrnjene nad svojom nadbiskupijom, započinje mladi Biskup u Ime Isusovo svoj apostolski rad. I blagoslivlja ga jednako Srce Isusovo, pomaže mu svagdje nebeska Majka Marija. Također je vjernicima preporučio i štovanje sv. Josipa, poočima Isusova, hranitelja i branitelja sv. Obitelji, a danas i cijele Crkve, tako i nadbiskupije Vrhbosanske. Za biskupa vrhbosanskog šalje namjesnik Kristov Stadlera. On tu časti nije ni želio, ni tražio, primio ju je iz svete poslušnosti. To je jamstvo da će ga Bog pomagati u njegovoj teškoj službi. Dolazi u Sarajevo, rezidencije nema, rezidencija mu je stara židovska kuća. Mora, po nalogu Svete Stolice, imati svoj kler- sjemeništa nema. Stoga prvo odluči podići dom Presv. Srcu Isusovu- no ne smije na to ni misliti. Treba dijacezu iz temelja sređivati po crkvenim propisima, koliki posao! Većina dosadašnjih dušobrižnika susreće novoga nadbiskupa s nepovjerenjem puni predrasuda prema njemu. On dolazi među svoje, njegovi ga, većina, ne primiše. Koliki bol za njega, koje toliko ljubljaše! Koliko nenaslućeno gorko razočarenje pod upravom kršćanske vlade. Koliko ga sve to gorčinom napuni, koliko progonstva pretrpi! Još ne bijahu na pomolu, teški dugovi, koji su ga sve do smrti, poput more tištili dan i noć. On, nositelj mira i ljubavi, nailazi na protivnike vjere i kreposti. Da je sve teške križeve pri nastupu na nadbiskupsku stolicu najednom uočio, zgrozio bi se, i morao bi podleći.
Ali Stadler, potpomagan Bogom, junački trpi, sve zapreke ruši, i konačno, slavno trijumfira. Oboružan nepokolebljivom i živom vjerom u Boga i slatkim ufanjem; ničega se ne boji, osim da Boga ne uvrijedi; ništa ne očekuje od ljudi, već sve od Boga; on traži samo slavu Božju, spas duša; on jedino želi da se sav žrtvuje za apostolsku službu, te- poput sv. Pavla- s Kristom u srcu, s križem u ruci, i s riječima u ustima kliče: „Sve mogu u Onome koji me jača.“ /Fil.4./
Stadler se oslanja na milost i vodstvo Duha Svetoga. Evo kako piše o Duhu Svetom u svojim korizmenim poslanicama svećenicima: I mi smo, braćo, članovi naučavajuće crkve, s kojima i po kojima Duh Sveti hoće da usred opaka svijeta svjedoči za Krista. Vjera nas uči o djelovanju Duha Svetoga da mi sami po sebi ne možemi ništa spasonosna učiniti, nego da nam je zato od potrebe milost Duha Svetoga. Da mi više na Duha Svetoga i njegove darove mislimo, kud i kamo više bismo napredovali u duhovnom životu. A kad tko promisli, da sva snaga, sav život sv. matere crkve i njezino djelovanje ovise o Duhu svetom, koji i svim sakaramentima svu jakost daje: zaista bi više nastojao, da ljubi sv. mater crkvu, i Duha svetoga, koji ju rukovodi. Duh sveti dolazi dakle, ljude učiti poznavanju Isusa Krista, da ga očituje, da utemelji njegovo gospodstvo u srcima ljudi; on dolazi, da otkrije blago, što je sadržano u samoj klanjanja vrijednoj osobi Isusa Krista, u njegovim otajstvima, u njegovu nauku. Taj zadatak Duha svetoga trajat će do konca vijeka, kada će Duh sveti ono isto moći kazati, što je Isus Krist kod zadnje večere kazao: Ja sam ime tvoje ljudima navijestio; ja sam djelo dovršio, koje si mi naložio; ja sam tebe na zemlji proslavio: sve je dovršeno. Prema tome božansko djelo posvćenja duša jest osobito djelo Duha svetoga, a sastoji se u tom, da odabranici isti život imaju s Kristom. Duh sveti svjedoči preko apostola i crkve. Kako po crkvi tako i po vjernoj djeci te crkve Duh sveti svjedoči za Krista. Duh sveti nam daje milost, da u Krista kao svoga otkupitelja i spasitelja vjerujemo; on je, koji nam tu vjeru usred đavolskih nasrtaja, pogibelji i napasti ovoga svijeta čuva i jači, ne da da ju izgubimo, dok se ne preselimo u nebo. Bez svjetla i pomoći Duha svetoga nebismo u Krista mogli vjerovati, kao što su i apostoli istom onda se u vjeri utvrdili, kada je Duh sveti na njih sišao i njihovo srce milostima napunio. Hoćete li dakle, kaže nadbiskup Stadler u svojoj poslanici o Duhu Svetom, u svim svojim djelima Gospodinu ugoditi i velike uspjehe postići, a vi gajite iz dana u dan veliku pobožnost prema Duhu svetom i bl. dj. Mariji, znajući, da je Duh sveti upravo zato poslan, da proslavi Gospodina Isusa; zato da se Gospodin Isus nastani u svačijem srcu. A gdjegod je Gospodin Isus, to je djelo Duha svetog i bl. dj. Marije.
Završit ću ovo razmišljanje o Stadleru pjesmom naslovljenom ovako:
VRLO POŠTOVANOM I CIJENJENOM
GOSPODINU JOSIPU STADLERU
SARAJEVSKOM NADBISKUPU
PRIGODOM SLAVLJA
PRESVETOG SRCA ISUSOVA
DVADESET I PET GODINA
NADBISKUPSKE SLUŽBE
PONIZNO ČESTITA
B. GÜLKER, REKTOR
Zdravo, Odabrani, Srca Isusova!
Zdravo, ti što u Isusovu prebivaš Srcu!
Zdravo, Nadbiskupe bosanski!
Zdravo, Biskupe sarajevski.
Danas kolegij Germanicum slavi,
Zahvaljujući Srcu Isusovu.
Suučenici tvoji od radosti kliču,
S kojima u Rimu odgojen si bio.
Nestalo trnja, a ljiljani nek cvatu.
Srce Isusovo, kolika dobra činiš djela!
Zajedno danas pjevamo Ti hvalu,
Hvalu Tebi dajemo uvijeke.
.... .... .... ....
.... .... .... .... ....
Dvadeset i pet ljeta ti mitru nosiš,
Davadeset i pet godina ti paseš ovce.
Davdeset i pet ljeta ti radostan
Vodiš ovce Srcu Isusovu.
Veliku čast one Isusovu motre,
Osjećaju Isusovu poniznost divnu,
Isusovu slatku kušaju ljubav:
O, vi sretne ovce, Sarajeva grada!
Našeg dragog Nadbiskupa
Srce Isusovo zaštiti bi htjelo
I da htjedne, napokon, dovesti ga sretnog
Na slavlje u Kraljevstvo nebesko.
Marijo, zaštitnice nadbiskupova,
Ne prezri dan ovog Jubileja,
Da posebni znak ljubavi
U Nadbiskupa usadiš našeg.
Tebi, Majko, slavljenika preporučam,
Slavljenika Tvojoj predajem brizi.
Pokaži se da si njegova Majka!
Pokaži se da si Majka nam Bosne!
Bernard GÜLKER Stadlerov kolega sa studija iz Rima
Priredila: s. Manda Pršlja