Sestre Služavke Maloga Isusa, zajednice djece iz Stadlerova dječjeg Egipta, zajednica bogoslova vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Prijatelji Maloga Isusa okupili su se zajedno s ostalim vjernicima Sarajeva na molitvu Krunice u 17.30 sati na čast Blažene Djevice Marije, moleći za jakost i ustrajnost u življenju ljubavi prema Bogu i bližnjemu, na što nas Isus poziva u evanđelju, te moleći na nakane koju su po zagovoru sluge Božjega Stadlera preporučili brojni vjernici, sestre Služavke Maloga Isusa i Prijatelji Maloga Isusa.

Euharistijsko slavlje u 18.00 sati predslavio je mons. Pavo Jurišić, postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega J. Stadlera i kanonikom stolnog kaptola uz koncelebraciju vlč. Jakova Kajinića, duhovnika bogoslova u vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu te asistenciju bogoslova i djece Stadlerova dječjeg Egipta.

Mons. Jurišić se u prigodnoj propovijedi osvrnuo na prvo čitanje iz knjige o Tobiji u kojoj se na poseban način istaknula ljepota i vrijednost bračnog života življena u odanosti božjem promislu i volji.  „U ovoj knjizi se očituje kako Bog uzima životnu povijest ljudi u svoje ruke, te on sam spaja one koje je odredio da budu jedno za drugo.Tako je prema riječima Azarje Bog odredio da  Tobija i Raguelova kći Sara, koja je rasla u istome vjerskom ozračju kao i Tobija, budu zajedno. Sara se sedam puta pokušavala udati, a Bog je dopustio da njezine ljubavi umru prije nego što bi ušli k njoj, jer im Sara u Božjem naumu nije bila namijenjena. Suočena s takvom sudbinom i Saraje upravljala molitvu Bogu, pa njezina molitva upućena iz čista srca, biva uslišana. Anđeo joj dovodi Tobiju. Najprije ga je pripremio za ovaj susret i budući brak, jer se Tobija krzmao da ovim brakom ne ožalosti roditelje. Naravno da u razboritoj ljubavi prema roditeljima treba slušati njihove savjete za izbjegavanje životnih opasnosti, ali isto tako ta ljubav traži da mladić (i djevojka) odabire partnera, pa i uz prihvaćanje mogućih opasnosti. Tobija će biti upućen u ono što se dogodilo s onih sedam prethodnih zaručnika prije nego su stupili k njoj, međutim on prihvaća Saru usprkos opasnosti da bi mogao umrijeti. Anđeo Božji rekao je Tobiji da će djevojka slobodno i spremno poći za njega, jer to je Božji plan za njih dvoje. Tako je on počeo voljeti djevojku a da je još nije ni vidio. Time je Tobija svojom ljubavlju postao protivnik demonu, postao sposoban za djelovanje i ispunjenje Božjega plana u zajedničkom životu ovih dvoje ljudi. Tobija i Sara nakon susreta najprije zajedno upućuju molitvu Bogu, gdje prema dobrom starom židovskom običaju muškarac predmoli, a Sara s dubokim počitanjem zaključuje molitvu. Ovdje se vidi da je anđeo Božji u svemu držao niti u svojim rukama, zato je ovaj susret dvoje ljudi bio moguć. U knjizi se malo govori o ljubavi. Ono što Tobija u svojoj molitvi govori o braku može se našim suvremenicima činiti previše razumno, a možda i nerealno. Ali to je bio blagoslovljen i sretan brak“, kazao je mons. Jurišić. Prisjećajući se kako je i sluga Božji Stadler u svoje vrijeme pisao vjernicima o kršćanskoj ženidbi i kako se u Vrhbosanskoj nadbiskupiji bio uvriježio loš običaj „samodošlih“. „Stadler često piše puku da ne ide za lošim primjerima, jer ima toliko dobrih muževa i žena, te među tim primjerima navodi i primjere iz Svetoga pisma. Znam ja da je mnogima neugodno i mučno što slušaju gdje napadam stari običaj koji je u puku uhvatio dubok korijen. Njima odgovaram sa svetim Ivanom Zlatoustim: Ne marim za to,niti mi je toliko stalo do toga da budem u vašoj milosti, koliko da vam budem od koristi, ne trebam povlađivanja i hvale, već hasnu (korist) i razbor. Nitko da mi nije rekao: To je običaj. Gdje se griješi, nepozivaj se na običaj, nego ako je zlo što se radi, ukini običaj, makar je od davnine. A da nije od davnine običaj raditi tako ružne stvari, nego da je time bio uveden upravo novi običaj, upoznat ćeš, kada se sjetiš, kako se Izak oženio s Rebekom i kako se Tobija oženio sa Sarom…Tobija i Sara proveli su tri dana u postu i molitvi prije nego su se uzeli. Po starom su se dakle običaju zaručnici Bogu molili, neka im blagoslovi ženidbu“, pisao je Stadler, potičući vjernike svoje biskupije da se povedu za ovim dobrim primjerima, a ne za lošim običajima koji su se bili uvriježili.

Nakon popričesne molitve vjernici su se okupili oko groba sluge božjega moleći posebno za njegovu beatifikaciju koju s radošću i nadom iščekujemo.