Proslava 32. nedjelje kroz godinu u Sarajevskoj prvostolnici, obilježena je i spomenom na slugu Božjega dr. Josipa Stadlera. Na misno slavlje u 18.00 sati okupile su se sestre Služavke Maloga Isusa iz Sarajeva, djeca iz Stadlerova dječjeg Egipta, zajednica Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, te župljani katedralne župe, kako bi slavili Boga i molili za proglašenje blaženim prvog vrhbosanskog nadbiskupa.

Misno slavlje predslavio je katedralni župnik - don Marko Majstorović uz suslavlje mons. don Pave Jurišića - postulatora kauze za proglašenje sluge Božjega Josipa Stadlera blaženim. U prigodnoj propovijedi don Majstorović se osvrnuo na riječ Božju koja nas ove nedjelje potiče na potpuno predanje i pouzdanje u Boga i Njegovu Riječ. Govoreći o onima „koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava“ (Mk 12, 38), Isus nas poučava da se čuvamo primjera pismoznanaca kojima nije stalo do Božjeg nego do njihova ugleda. Prepoznajući u ovo naše vrijeme slična ponašanja don Majstorović je istaknuo da nas „ovo evanđelje poziva da se otkrijemo... pokajemo i vratimo na Kristov put“. Prvo čitanje iz Knjige o Kraljevima i drugi dio evanđelja nam daju za primjer dvije udovice koje su sve svoje pouzdanje stavile u Božju Riječ. Ono što im je bilo potrebno za život daju Bogu na slavu i uzdaju se da ih Bog neće ostaviti. „Poruka je, braćo i sestre, dati Bogu sve! To je čin vjere … čin pouzdanja. Ne odmjeriti … izmjeriti … izvagati“, nego sve! „Danas je i 8. u mjesecu, dan kada molimo za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera. Svaki puta kada slušamo o njemu, ne možemo ne biti zadivljeni kako je taj naš Nadbiskup imao veliko povjerenje u Boga. Poput ovih udovica, ovih siromašnih žena, davao je sve najbolje od sebe … Brinuo se i za male stvari … o njivama, stoci… Jel to trebao jedan Nadbiskup raditi? Nije, ali je htio dati sve od sebe. Mogao je živjeti drugačije, mogao je biti gospodin, mogao je biti okićen dugim haljinama, voljeti pozdrave na trgovima, pročelja na gozbama, ali nije! Nego je izabrao da sebe do kraja dadne za one koji su potrebni njegove pomoći“. Sve što je radio i ostavio iza sebe pokazuje koliko mu je bilo stalo do evanđelja, do potrebitog, do milosrđa. Na prvom mjestu mu je bilo ono što Isus traži! Primjer ovih udovica i Nadbiskupa Stadlera nas potiče na nasljedovanje i pouzdanje u Boga, zaključio je don Majstorović.

Na kraju misnog slavlja svi su se okupili oko groba sluge Božjega, te molili za njegovo skoro uzdignuće na čast oltara.

s. M. Jelena Jovanović