Susret predstojnica splitske Provincije sv. Josipa
Susret predstojnica splitske Provincije sv. Josipa
Ponedjeljak, 16. 2. 2026.U samostanu sv. Ane u Splitu 14. veljače 2026. održao se susret predstojnica splitske Provincije sv. Josipa. Na susretu i zajedničkom radu sudjelovala je vrhovna glavarica s. M. Anđa Vranješ, provincijska glavarica s. M. Marija Banić, sve članice Provincijske uprave, provincijska ekonoma i devetnaest sestara koje vrše službu kućnih predstojnica. Susret je započeo molitvom Trećeg časa u samostanskoj kapelici, a nastavio sa radnim dijelom kojeg je pozdravnim govorom otvorila provincijska glavarica s. M. Marija Banić. Pozvavši sestre na zajedničko promišljanje, ozbiljan i savjestan pristup radu istaknula je da je „na Provincijskoj upravi i na svakoj od nas odgovornost za život i napredak Provincije, za provođenje onoga što smo obećale Bogu. Stoga svi trebamo imati isti cilj, iste čežnje i želje, ista nastojanja i brige.“
Blagoslovljen i plodonosan rad današnjeg susreta sestrama je zaželjela i vrhovna glavarica s. M. Anđa Vranješ. U svom pozdravnom govoru na početku susreta, istaknula je da se ovaj susret događa u godini u kojoj obilježavamo 145. obljetnicu biskupskog ređenja našeg Utemeljitelja, dok smo istovremeno mislima i u sarajevskoj katedrali Presvetog Srca Isusova, gdje će danas za vojnog ordinarija BiH biti zaređen mons. Miro Relota. U ovoj poveznici prošlosti i sadašnjosti, ugrađuje se i današnji susret predstojnica jer on nije beznačajan, usputni događaj, nego susret u kojem će se naći ljepota zajedništva, kako u izričaju poteškoća službe koje sestre obavljaju tako i u obogaćujućim sadržajima i različitostima koje svaka sestra donosi u sebi i sa sobom. Časna majka je istaknula da smo „kao predstojnice i poglavarice, pozvane danas biti žene duhovne čvrstoće i evanđeoske nježnosti. Pozvane smo voditi ne snagom autoriteta, nego snagom svjedočanstva; ne kontrolom, nego povjerenjem; ne strahom, nego nadom.“ Kao uzor nam je stavila lik našeg Utemeljitelja, koji je upravo kroz molitvu, adoraciju stvarao prostor za Boga u svom vođenju i služenju Crkvi i ljudima. On nije bio vođen samovoljom nego Božjom voljom koju je osluškivao na koljenima. Njegovo umijeće vladanja i upravljanja bio je plod u prvom redu njegova odnosa s Bogom, ali i poniznosti koju je znao pokazati kad je trebalo i pred ljudima. Potom je pozvala na zajednički rad za dobro Provincije stavljajući današnji susret pod moćni zagovor oca Utemeljitelja, sv. Josipa i svih zaštitnika naše Družbe.
U radnom dijelu sestre su zajedno sa vrhovnom i provincijskom glavaricom razmišljale i razgovarale na temu zajedničkog života, molitve, komunikacije, gospodarskih pitanja vezanih uz vođenje zajednica, vodeći se Odlukama i Zaključcima XX. Redovitog Generalnog kapitula i XVIII. Redovitog Provincijskog kapitula. Sestre predstojnice upoznate su sa svim projektima, događajima i susretima u Provinciji kroz 2026. godinu.
U sredini dana i središtu radnog dijela susreta, u želji i brizi da budemo „neprestano hranjene evanđeoskim naukom, liturgijom a napose sv. Euharistijom“ (usp. Konst. čl. 93) kako su nas obje poglavarice u svojim govorima pozvale i posvijestile, slavili smo Svetu Misu koju je sestrama za ovu prigodu predslavio don Josip Mužić. Polazeći od Starozavjetnog čitanja o kralju Jeroboamu čije se srce udaljilo od Gospodina pa trguje i zarađuje bogatstvo sa onim što je sveto, naglasio je da ako Bog nije u središtu našeg života, kako molitve tako i služenja, mi smo u opasnosti služiti se Bogom za ostvarenje naših ljudskih interesa, za ostvarenje sebe u nečem što nije Bog i što nije Božje - „hlepimo za taštom slavom“, položajima, imetkom, karijerom, vladanjem. Kao one koje vode zajednice, koje upravljaju dobrima, trebamo stalno bdjeti nad sobom i svojim motivima i nadahnućima koje nas vode u služenju zajednici i svima kojima smo poslane jer svaki oblik simonije završi loše po pojedinca i zajednicu. U nastavku je naglasio skroviti Isusov život u Nazaretu i Isusovu poslušnost roditeljima pozvavši da ne preziremo skrovitost i malenost u služenju, jer Krist je posvetio svaki oblik ljudskog rada, i onog koji je vidljiv i onog koji se odvija u običnosti naših dana. Dok u svijetu vlada „dogma uspjeha“ sestre su pozvane ostvariti se u Bogu i služiti bližnjima, prepoznati njihovu potrebu i odgovoriti na nju, kao što je to Krist učinio umnažanjem kruha. Upravo ovaj Kristov poziv dobro je došao i danas sestrama na ovom okupljanju i susretu, da u svojim govorima, razmišljanjima i brigama, ne zaboravimo one kojima smo poslane i kojima nas Krist šalje da im ublažimo glad života. Susret sa predstojnicama završio je u popodnevnim satima.
Cijeli radni i molitveni dan i susret sestra, zaokružit ćemo riječima i molitvom srca vrhovne glavarice s. M. Anđe Vranješ iz njenog govora na početku susreta: „U hodu s našim Utemeljiteljem, zagledane u Maloga Isusa, molimo milost da budemo žene nade, nositeljice svjetla i majčinske blizine u svijetu koji je gladan ljubavi, smisla i Boga„. Vrhovna glavarica je za svaku zajednicu uručila izrađenu svijeću sa slikom našeg Utemeljitelja, sve u želji da sve zajednice, sve sestre, budu zahvaćene plamenom ljubavi Onog koji je Ljubav.
s. M. Marta Kegalj




