U nedjelju 15. studenog 2020. u samostanu „Egipat“ u Sarajevu, održan je susret sestara juniorki Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije. Susret je predvodila učiteljica juniorki s. M. Ljilja Marinčić, a sudjelovale su sve četiri sestre juniorke: s. M. Pia Pilić, s. M. Nikolina Džavić, s. M. Rita Oborović i s. M. Mihaela Martinović.

Potaknute porukom svetog Oca Franje za 4. svjetski dan siromaha ''Pruži svoju ruku siromahu'' (usp. Sir 7,32) pošle smo odmah ujutro ususret siromasima grada Sarajeva. Siromasi koje smo sreli, kojima smo uputile lijepu riječ i udijelile koju slatkicu, bombončić i novčić bili su sretni i izrazili nam svoju zahvalnost blagoslivljajući nas. Dok smo hodile ulicama Sarajeva i susretali one koji trebaju komad kruha i lijepu riječ, prisjetile smo se našeg oca Utemeljitelja sluge Božjega nadbiskupa Stadlera koji nam je pokazao kako u svakom siromahu, bolesnom i napuštenom gledati Isusa. Dok smo po Utemeljiteljevom primjeru obilazile siromahe grada Sarajeva, molile smo da u ovoj mjesnoj Crkvi i u cijelom svijetu uvijek bude sestara Služavki siromaha, te da mi Stadlerove duhovne kćeri uvijek ostanemo vjerne karizmi služenja i bliskosti siromasima. Razgovarajući sa siromasima zapazile smo kako im se na lice vraća osmijeh, te zaželjele da svatko koga sretnemo barem za 1% bude radosniji i ispunjeniji. Naš pohod siromasima završio je u Stadlerovoj katedrali, na njegovu grobu gdje smo sudjelovale na Euharistijskom slavlju povodom 150. obljetnice dolaska sestara Milosrdnica u BiH koju je  predvodio pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren.

U popodnevnim satima nastavile smo naše druženje uz predavanje „Zajednica i zajedništvo“, koje nam je pripremila s. Ljilja. U svom predavanju sestra je Ljilja naglasila važnost središnje točke, Riječi Božje, koja povezuje sve članove zajednice. Istaknula je kako je važno da svi članove zajednice budu za-jedno, da budu aktivno za. Ukazala je na primjer Isusa koji je bio za Boga, za čovjeka, za poslanje. Podsjetila je da mi slijedimo Isusa Krista raspetoga, te da je potrebno s pogledom na Raspetoga prihvaćati teškoće kao čavle Isusovog križa. Kao što nema križa bez čavala, tako nema života bez teškoća. No, sestra je Ljilja naglasila da je s pogledom na Isusa i njegov križ, svaki „životni čavao“ blagoslov. U svom predavanju je naglasila važnost sestrinstva i bezuvjetnog prihvaćanja drugoga upravo onako kako ga Bog prihvaća. Ukazala je na potrebu dijaloga unutar zajednice, kao i priznavanja vrijednosti svake sestre. Predavanje je završilo izmjenom iskustava o životu u zajednici.

Posebna radost na koncu juniorskog susreta bila je posjeta Stadlerovom muzeju, koji se nalazi u samostanu „Egipat“ u Sarajevu. Uistinu je neprocjenjiv osjećaj dotaknuti odjeću koju je naš Utemeljitelj nosio, dotaknuti krunicu na kojoj je on molio, kalež kojim je slavio svetu Misu, prsten koji je svakodnevno nosio, knjige koje je u svojim rukama imao i još puno toga što se čuva u muzeju. Bogu hvala na svakom milosnom trenutku ovoga dana. Neka nas sestre Služavke Maloga Isusa i sve koji se ugledaju u život sluge Božjega nadbiskupa Stadlera prati Božji blagoslov i njegov zagovor!

s. M. Nikolina Džavić