METKOVIĆ: Ni snijeg, ni hladnoća nisu spriječili 24 mlade Neretvanke 7. i 8. razreda, da se okupe na duhovnu obnovu u župi sv. Nikole u Metkoviću. Njih 7 iz Opuzena dovela je njihova s. Marinela Delonga, a 17 ih je došlo iz same župe na poziv s. Marjane Cvitanović, koja djeluje u župi sv. Nikole. No, naše domaće djevojke nisu došle praznih ruku, nego su nas uz svoje prisustvo darovale i kolačima koje su donijele iz svojih obitelji, te tako prenijele dobrodošlicu iz svojih toplih domova.

Tema duhovne obnove je biblijski susret Isusa i bogatog mladića (Mk, 17-22). Duhovnu obnovu su pripremile i vodile s. Kristina Španjić i s. Jelena Marević.
Naše promišljanje možemo sažeti u dva pogleda:

Mladićev pristup Isusu - iz kojeg vidimo da je ovaj mladić pun čežnje za pravim životom i kako ozbiljno računa na Isusovu pomoć u tome. U ovom mladiću prepoznajemo jednu veliku nestrpljivost i žurbu da na svoje pitanje dobije odgovor. On trči za Isusom, pada pred Njega, naslanja Mu se na koljena (to je tipičan stav učenika nasuprot učitelju). Mladić nije bio zadovoljan svojim stanjem i osrednjošću. Htio je više. To je česta situacija mladih. Žele jedan drugačiji svijet, nešto novo autentično. U toj želji traže i spremni su prihvatiti ono što je najbolje. Pristupa Isusu, jer je osjetio da je On onaj koji mu može dati pravi odgovor i pita Ga što mu je činiti da baštini život vječni. Također, on Isusa naziva „dobrim“, a to nam govori kako je on sigurno iz svjedočanstava drugih čuo mnogo toga dobroga o Isusu. No, nakon Isusovog odgovora odlazi žalostan, jer uz veliku želju nije bila i spremnost ostaviti sve i predati se u potpunosti Isusu.

Isusov odgovor - Prije nego što odgovara na mladićevo pitanje, Isus njemu postavlja pitanje: "Zašto me pitaš o onome što je dobro? - odgovori mu – “Samo je jedan Dobri."

Isus ovim pitanjem ne negira svoje božanstvo i svoju dobrotu, nego negira ljudsku dobrotu, jer je Bog jedini koji je dobar, a ne čovjek. Ovo pitanje imalo je za svrhu navesti mladog čovjeka da shvati kako on sam nije dobar, niti ijedan čovjek može biti dovoljno dobar da zasluži vječni život. Isus ga upućuje na Dekalog. Nato mu mladić samouvjereno odgovori: „Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.“ Ovakav odgovor Isus nije često dobivao. Ovaj mladić nije Božje zapovijedi samo opsluživao, nego ih je i čuvao, on ih je volio. Odgovor je usrećio Isusa. Isus ga nato pogleda, zavoli ga... Biti zavoljen od Isusa daje snagu za svako odricanje, daje sigurnost da neću otići tužan od Njega. Samo, Njegova ljubav nikad nije ona koja želi razmaziti, nego ona koja nas želi izgraditi i nadasve, osloboditi. Tu mnogi odustaju, odlaze tužni jer misle da se tu ljubav treba zaslužiti, da to trebaju učiniti sami, zaboravljaju ili ne vide da su već zavoljeni i da samo postepeno trebaju otkrivati tu ljubav.

U ovome času Isus stavlja pred mladića na izbor: sve što ima ili poći za Isusom. Na izboru je njegovo bogatstvo i Isus. Jedno i drugo ne ide skupa. Isus mu time želi reći da je on siromašni bogataš, ako želi od Isusa primiti istinsko bogatstvo onda se mora osloboditi onoga što ga priječi. Primjer ruku: ne možemo u ruke primiti nešto dok su nam one već zauzete, valja nam se osloboditi tereta.

Nakon zajedničkih promišljanja, uslijedio je rad u grupama, gdje se očitovala zrelost razmišljanja ovih mladih djevojaka, ali i njihova kreativnost.

No, naš susret nije bio samo promišljanje i rad, nego i zajednička molitva, čiju smo ljepotu osjetili u molitvi srednjeg časa, nakon koje smo se okrijepili u domaćoj pizzi i toplom čaju.

Nakon okrijepe uslijedio je rad u kreativnoj radionici koju je pripremila s. Kristina Španjić, a u kojoj su se izrađivali kreativni, šareni stalci za olovke. Bilo je to zanimljivo, živo i u radosnom zajedništvu ispunjeno vrijeme.

Nakon kreativne radionice, pogledali smo dokumentarni film o bl. Chiare Luce Badano, koja se u svojoj 18- toj godini (7. 10. 1990. g.) preselila u vječnost. Djevojka koja je obolila od raka kostiju, ali je ništa nije moglo spriječiti ljubiti i živjeti za Isusa. Njenoj sahrani je prisustvovalo dvije tisuće osoba, među kojima je bilo i onih koji nisu vjernici.
Učinci njenog iskustva nastavljaju se i nakon smrti. Mnoge je potaknula na radikalnije življenje evanđelja. Glas o Chiari Luce se širi, polako, ali sigurno, a 25. rujna 2010. g. proglašena je blaženom.

Jednom, pri posjetu, kardinal Saldarini je pitao: "Imaš prekrasne oči, predivno svjetlo. Odakle dolazi?" A ona mu je odgovorila: "Nastojim jako ljubiti Isusa". Ljudi koji su bili uz nju svjedoče da su osjetili jedno predivno ozračje, iako je jako trpjela. Jedna od njezinih češće ponavljanih rečenica, obraćajući se Bogu, bila je „Ako želiš ti, želim i ja.“

Jedan od posljednjih dana rekla je: "Više ne molim Isusa da dođe po mene i odvede me u raj; ne želim mu ostaviti dojam da više ne želim trpjeti". Već je bila sigurna u svoju sudbinu, koju nije htjela promijeniti (samo je molila da bude sposobna vršiti Božju volju) pa je s majkom pripremala "svadbeno slavlje", tj. sahranu. Sama je izabrala haljinu, glazbu, cvijeće, pjesme i čitanja. Uz nju su bili roditelji, prijatelji. Vladao je mir, gotovo prirodnost. Njezine posljednje riječi upućene majci bile su: "Budi sretna, jer ja jesam."

Nakon razmišljanja o bogatom mladiću, imamo primjer jedne mlade blaženice, obične djevojke koja je i svoje trpljenje prihvatila i željela zato jer je to On želio. Nije otišla žalosna, izabrala je Isusa i baštini život vječni.

Na samom kraju susreta, našu duhovnu obnovu, naše razmišljanje sabrali smo u četiri koraka:

1. korak: Učitelju dobri - to je priznavanje da je Isus Bog. Vjerovati da je Isus Krist i temeljno se opredijeliti za Njega osnovni je uvijet koji nam omogućuje i sljedeće korake.
2. korak: Zapovijedi znaš - ovaj korak se sastoji u izvršavanju zapovijedi i propisa. Ova prva dva koraka napravio je bogati mladić iz Evanđelja. Međutim, Isus se tu ne zaustavlja, nego od onih koji žele biti kršćani traži da naprave još dva koraka.
3. korak: Prodaj i podaj - Bogatstvo samo po sebi nije ni loše ni grešno, ali je i zlo i grijeh ukoliko se čovjek naveže na materijalno i ne dopusti sebi slobodu potpunoga predanja Bogu. Isus nas potiče da budemo slobodni od svega što nam može zarobiti srce.
4. korak: Idi za mnom - Samo onaj tko se u potpunosti oslobodi sposoban je učiniti i četvrti korak na putu prema vječnom zajedništvu s Bogom. Poći za Kristom znači poći za vječnom Istinom.

Plodonosnost ovog susreta naših mladih djevojka koje je Isus pogledao i zavolio može se iščitati iz nekih od njihovih razmišljanja na kraju susreta:

„Danas sam vidjela da nije dovoljno samo poštovati Božje zapovijedi, već i živjeti za njih. Chiara me je podsjetila na važne stvari u životu, na bit kršćanstva. Danas je cijeli dan bio poticajan i zabavan...“
„...najviše mi se dojmila Chiara... Njezin osmjeh mi je uljepšao dan i čuvat ću njega i njezinu sliku u srcu.“
„.... Na kraju svega osjećam se sretno, ispunjeno i zadovoljno. Ovo iskustvo ću još dugo pamtiti...“
„Današnji susret mi je pomogao upoznati sebe i svoju osobnost. Najviše mi se svidio film o Bl. Chiari. Film me veoma dirnuo i potakao na razmišljanje. Nisam mogla vjerovati da jedna 17-godišnjakinja ima takvo razmišljanje i da je spremna ići do kraja u samom susretu s Bogom. ..“
„...potaknuti smo na razmišljanje o tome: Kako mi vidimo Boga?; Što nam On zapravo predstavlja u životu?; Vjerujemo li u Njega zato što nam je to nametnuto od roditelja i društva? Vjerujem da od danas svaka od nas Boga vidi na drugačiji način, tj. kao Onoga koji je uvijek uz nas, a mi smo te koje trebamo vidjeti i shvatiti.“
„...Chiara mi je pomogla shvatiti da nije sve u novcu, mobitelima, bogatstvu, nego da je najvrjedniji život, podrška prijatelja i obitelj. Chiara, hvala ti!“

Ove djevojke su pokušale shvatiti vrijednost susreta s Bogom i na kraju smo sve zajedno došle do riječi sv. Augustina: „Bojim se da Bog ne prođe, a da se više ne vrati“
s. Jelena Marević