Gdje mi je čizmica? 'Predstojnice, treba Vas neki čovjek!', sa svom ozbiljnošću dojaviše s. Servaciji u nedjelju za vrijeme objeda. 'On želi vidjeti Vas i sestre!' Začudila se predstojnica, tko je to nenajavljen a nedjelja je? I dok se ona dizala kako bi ga dočekala, on je već ušao u blagovaonicu. 'Sv. Nikola!'- povikale su veselo sestre i zapjevale mu plješćući.

Nikola ih je pohvalio za dobra djela protekle godine i nagradio mandarinama. Na upit o porijeklu dotičnih mandarina te nagađanja da su iz Španjolske ili Italije, odgovorio je smireno: 'Mandarine su iz vašeg podruma'. Po noći je on, očito hodao po samostanu, i to ne samo po podrumu, jer su zametnute neke čizmice koje je ujutro valjalo potražiti! Zadovoljne odgovorom  sestre su ispratile biskupa i uputile ga dalje prema Domu za štićenike. Lica naše 'velike djece' poprimila su izraze iznenađenja, čuđenja, divljenja, zaprepaštenja...Izraz na licu glavnog starosjedioca ove drage grupe, općepoznatog Stoje teško je opisiv. Dozivao nas je prstom (da, a inače mu to nije običaj) i govorio uzbuđeno :'Bio Nikola, Nikola...'. Neki od njih mudro su primijetili kako sv. Nikola ima istu pundžu kao i s. Faustina, novakinja koja prebiva u obližnjoj kući novicijata. Tajnovito su se smješkali i šaptali: 'Znam tko si!', ipak su nastavljali radosno igru. Zadovoljno su primili poklone i pjevali sv. Nikoli, vičući mu dok je odlazio: 'Dođi i dogodine, dođi, dođi!' A on je obišao i nepokretne štićenike, zasmijavši i one koji se i malo rjeđe nasmiju, te bolesne sestre. Bio je tu za sve!

Baš je bilo lijepo primiti darove i sjetiti se ljepote darivanja, zato, zaista sv.Nikola doviđenja, do sljedeće godine, nemoj nas zaboraviti! (SMI)