U našem samostanu „Kuća Djeteta Isusa“ u Livnu 14. kolovoza, nakon obavljenih duhovnih vježbi, svečano je proslavljeno redovničko zavjetovanje. Misno slavlje predslavio je mons Pavo Jurišić, postulator kauze sluge božjega dr Josipa Stadlera, sa još dvadesetak svećenika. Prije početka svečanosti sve prisutne na čelu s vrhovnom glavaricom s. M. Marijom Banić, njezinom zamjenicom s. M. Anđom Vranješ, s. Vedranom Krstičević, vrhovnom savjetnicom, te predslaviteljem i svakim ponaosob svećenikom, roditeljima, rodbinom i prijateljima, pozdravila je provincijalna glavarica s. Anemarie Radan.

Za vrijeme euharistijskog slavlja, u prisutnosti rodbine slavljenica i velikog broja naših susestara pred vrhovnom poglavaricom Družbe s. M. Marijom Banić u novicijat je primljena postulantica Tajana Andrle, privremene zavjete obnovile  su tri sestre, jedna sestra proslavila 25-u obljetnicu, 12 sestara 50-u obljetnicu i 4 sestre 60-u obljetnicu.

U homiliji mons Pavo istaknuo je veličinu redovničkog poziva, te nužnost svjedočanskog poslanja u današnjem svijetu. Onda kad nestane svećenika i redovništva, bit će i kraj čovječanstva.  Neizostavno ime koje se u našim zajednicama spominje i čije se misli i poruke prenose jest sluga Božji  dr Josip Stadler, naš otac utemeljitelj. Njegov život, njegovo svjedočanstvo, njegove kreposti, poruke i preporuke sestrama sastavni dio su svake homilije naših proslava.

Rodbina i brojni prijatelji koji su došli iskazati radost i poštovanje prema sestrama slavljenicama bili su oduševljeni liturgijskim obredom, ozbiljnošću i vidljivom radošću slavljenica. Svečana sv. Misa, ulazak u novicijat, izgovorene riječi Vrhovne glavarice i odgovor postulantice, prisutni su proživljavali s dubokim emocijama. Tri sestre koje su obnavljale svoje redovničke zavjete, koje su na prozivanje odlučno odgovarale: “Evo me Gospodine, pozvao si me“, kod prisutnih u svetištu i oko svetišta zračio je iskrenom radošću i poštovanjem. Kad su prije sv. Pričesti pristupile sestre jubilarke (25, 50 i 60 godina zavjeta) oduševljenje, radost i poštovanje nisu mogli biti skriveni kod prisutnih svećenika i vjernika. To se potvrdilo  zajedničkim pljeskom.

Nakon završenog euharistijskog slavlja sestre slavljenice, zajednički su  pred oltarom ovjekovječile ovaj događaj.

Zajedničko slavlje nastavljeno je kod stola u za to određenom prostoru, koje je  odisalo radošću, zajedničkom pjesmom, prigodnom riječi  Vrhovne glavarice sestrama slavljenicama i svim prisutnim gostima, te zahvalom i pljeskom.