Danas se u Crkvi slavi Prikazanje Gospodinovo u Hramu ‒ Svijećnica.

Slavi se i Dan posvećenog života, kojeg je ustanovio papa Ivan Pavao II. 1997. i odredio da se slavi 2. veljače, na Svijećnicu. Želja mu je bila naglasiti važnost i svjedočku  prepoznatljivost  Bogu posvećenih osoba i njihovog poslanja u Crkvi.

I naša zajednica u Vrhovnoj upravi svečano je slavila ovaj Dan u zajedništvu sa Suradnicama Krista Kralja svečanom Svetom misom koju je predvodio mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u miru u Republici Hrvatskoj. U predvorju je bio blagoslov svijeća, te smo krenuli u procesiji prema mjestu Euharistijskog slavlja. U uvodu u svečano Misno slavlje biskup Jezerinac posjestio je: da je Isus za sebe rekao: »Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.« (Iv 8, 12)

Biskup nam je čestitao Dan posvećenog života i rekao: „Molim Gospodina  da vam po zagovoru Majke Božje  udijeli snagu  da ostanete uvijek na visini, kao i do sada, kao dobre i Bogu posvećene osobe, koje će i dalje slijediti Isusa.“

Snažnim riječima: MIR, SVJETLO, SLAVA BOGU, uveo nas je u otajstvo ovog blagdana. Osvrnuvši se na današnja liturgijska čitanja poželio je da Isusova Riječ bude svjetlo na putu našeg svagdašnjeg života. Citirao je poruku pape Ivana Pavla II. za taj dan, u kojoj Papa kaže: „Prikazanje Isusovo u Hramu predstavlja rječitu sliku potpunog darivanja vlastitog života za sve one koji su pozvani životom u Crkvi i svijetu, putem evanđeoskih savjeta, oslikavati karakteristične crte Isusa – djevičanskog, siromašnog i poslušnog“ (VC, br 1).

Prema pjesmi anđela kod Isusovog rođenja „Slava Bogu na visini! i na zemlji  mir ljudima dobre volje, istakao je da je slava Boga, neodvojivo povezana s mirom među ljudima na zemlji. I uskrsni pozdrav svojim učenicima bio je : „Mir vama“ (Iv 20, 19)

Na taj i takav mir pozvani su svi ljudi, posebno Bogu posvećene osobe. Naglasio je važnost zajedništva u zajednicama Bogu posvećenih osoba, jer to na poseban način oživotvoruje mir, koji Krist ostavlja svojim učenicima. "Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.” (usp. Iv 14, 27)

U ovim nemirnim vremenima kojima su opterećeni i ljudi i narodi u mnogim krajevima svijeta, Bogu posvećene osobe pozvane su ponovno posvjedočiti vlastitim životom i djelovanjem kako je i danas taj mir ostvariv, i kako je moguće umjesto tame unijeti svjetlo, donositi čovjeku Isusa Krista.

O ovome je također govorio i zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, predvodeći misno slavlje u petak 2. veljače, u 19,00 sati na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, u župnoj crkvi Majke Božje Lurdske u Zagrebu, gdje je sudjelovala i naša zajednica.

Govoreći Bogu posvećenim osobama, mons. Kutleša najprije je zahvalio Bogu za taj dar Crkvi u svim njegovim različitim oblicima. “Taj dar znak je Božjega Kraljevstva ovome svijetu.”

Naglasio je: ,,Vaše predanje Bogu po zavjetima, vaša molitva i zauzeti apostolat navještaj je Božje prisutnosti našim suvremenicima. To je ujedno i vaša prva služba u Crkvi i u svijetu – da budete navjestitelji Radosne vijesti Isusa Krista nasljedujući ga poniznog, poslušnog i čistog za vaše osobno posvećenje, ali i za posvećenje cijeloga svijeta.” (…)  “Imajući na pameti divne primjere Ane i Šimuna, želim s vama razmišljati o tri bitna izazova Bogu posvećenog života u današnjem svijetu.

1. Darovati Krista svijetu - Uzeti Isusa iz Marijinih ruku i ponijeti ga u svijet, slika je života Bogu posvećenih osoba.

Evanđelist kaže da Ana nije napuštala Hrama. Ta ustrajna molitva koju simbolizira to nenapuštanje Hrama, upućena Bogu kao kâd, molitva je tolikih zajednica Bogu posvećenih osoba u svakom kutku naše zemlje.

To Svjetlo svijeta, Krista, simboliziraju danas u vašim rukama upaljene svijeće jer one su znak pobjede nad tminama grijeha i beznađem svijeta u kojemu za Boga više nema mjesta. Ali, drage Bogu posvećene osobe, dublje značenje ovih plamenova svijeća jest otvorenost srca koje prima Boga koji se u Isusu Kristu daruje čovjeku. Srce je ono koje treba gorjeti za Boga, koje se treba darivati u molitvi i radu da se Kristovo spasenje očituje u našim zajednicama, u našoj Crkvi i našemu narodu, u svim narodima svijeta.

2. Sentire cum Ecclesia – osjećati s Crkvom - Pozvani ste, draga braćo i sestre, poput tolikih velikana duhovnosti slavne prošlosti redovništva, donositi Kristovo svjetlo Crkvi i svijetu zauzetom ljubavlju.
3. Vjernost karizmi utemeljitelja - Donijeti drugima Isusa i osjećati s Crkvom svoga vremena moguće je oživljujući karizmu utemeljitelja. To troje ukazuje na dinamizam duhovnog poziva koji od pozvanih traži stalni angažman i rad na samima sebi, na izgradnji svog odnosa s Bogom i na duhovnosti. …Osobito je naglasio službu poglavara i poglavarica: “Ona od vas, poglavarice i poglavari, zahtijeva stalnu pozornost unutar zajednica, ali i pozornost na Crkvu. Vaša je zadaća pomagati braći i sestrama da pozivu Božjemu odgovore obnovljenom vjernošću.” Služba poglavara traži žrtvu i odricanje, ponekad i usamljenost (usp. Benedikt XVI., 22. svibnja 2006.).

Na osobit način, poglavarima i poglavaricama  stavio je na srce brigu za podmladak naših zajednica. (…) ,,Bog od vas zahtijeva da probudite novu nadu i da izgarate za Boga kako bi i mladi u vama prepoznali ono što biste trebali biti, a to je znak našem vremenu.” (…)

To troje ukazuje na dinamizam duhovnog poziva koji od pozvanih traži stalni angažman i rad na samima sebi, na izgradnji svog odnosa s Bogom i na duhovnosti. Čestitajući Dan posvećenog života zahvalio je “za svako vaše služenje u Crkvi, s Crkvom i za Crkvu, potičem vas da budete blizu svakom čovjeku; da budete poput upaljenih svijeća, da gorite Kristovom ljubavlju i da navješćujete Radosnu vijest Evanđelja svjedočanstvom vaših života, jer u vašem se zajedništvu i uzajamnoj ljubavi zrcali slika Presvetoga Trojstva, Boga koji je zajedništvo osoba – Oca i Sina i Duha Svetoga, završio je nadbiskup Dražen Kutleša.

s. M. Mirjam Dedić