Svjedočanstvo s. Ane Uložnik u župi Lug Brnakovići
Svjedočanstvo s. Ane Uložnik u župi Lug Brnakovići
Nedelja, 9. 8. 2015.U nedjelju 9. kolovoza za vrijeme svetih misa u župi svetog Ivana Krstitelja u Lug Brankovićima misionarka s. Ana Uložnik, Služavka Maloga Isusa (SMI)- koja djeluje na dalekom Haitiju sa još dvije sestre- s. Liberijom Filipović i s. Mirjam Filipović u sirotištu Cardinal Stepinac Childen's Home kojeg je osnovao vlč. Giordano Belanich nakon razornog potresa 2010. godine koji je pogodio Haiti. Tada je oko 300 000 ljudi izgubilo živote, i jako puno djece ostalo bez svojih najmilijih.
Župnik vlč. Franjo Ivandić okupljenim vjernicima predstavio je s. Anu, te pozvao vjernike da poslušaju sestrino misionarsko iskustvo.
Na početku svog predstavljanja s. Ana izrekla je prigodnu riječ zahvale župniku vlč. Franji Ivandić, župnom vikaru vlč. Ivanu Karači, pastoralnoj suradnici s. Marineli Zeko i cijeloj župnoj zajednici što molitvom i materijalno podupiru misijsko djelovanje. Zahvalila je i Prijateljima Maloga Isusa koji su pred Božić 2014. organizirali prodajnu misijsku izložbu za Haiti, te djeci koji su također skupljali za istu nakanu.
S. Ana s velikom radošću okupljenim vjernicima posvjedočila je svoje misijsko iskustvo te iznijela neke osnovne podatke.
Oko osamdeset posto stanovništva živi u krajnjem siromaštvu. U jednoj obitelji najčešće zajedno živi petnaest do dvadeset članova i spavaju u prostoru od dva metra. Dok jedni spavaju drugi tijekom noći se bore s štakorima i drugim opasnim životinjama. Najčešće se spava na kartonskim kutijama i pod šatorom. Vlada velika korupcija, sve je privatizirano i sve se mora platiti. Djeca koja idu u školu i tko si može priuštiti liječenje „smatra se“ privilegiranom osobom.
S. Ana posvjedočila je još neka svoja iskustva. Zbog velikog siromaštva ljudi umiru od obične upale. Navela je primjer kako je jedna žena umrla od obične upale jer nije imala dvadeset dolara da plati za lijek. Njen mali dječačić s tri mjeseca došao je kod njih u sirotište. Vjernicima je progovorila i o projektu za koji se one zauzimaju jedna koza za jednu obitelj. Kada ugine koza svi plaču jer izvor hrane i sigurnosti je nestao, a kad umre dijete ne plaču toliko, jer su sigurni da mogu dobiti drugo dijete dok novaca za nabavit kozu nemaju.
Iz svog misionarskog iskustva sestra je posvjedočila o ljubavi Božjoj koja je prema tim malim Isusovim miljenicima potrebna, i koja prati svakodnevno njihovo misijsko poslanje.
Na kraju još jednom s. Ana je zahvalila za sve molitve i svu materijalnu pomoć koja im je itekako potrebna da mogu pomoći djeci i mladima kako bi i oni imali kakav takav dostojan život i rast u vjeri.
Veliko je bogatstvo nas kršćana da nismo sami i da možemo računati jedni na druge. Zahvaljujući Ocu Nebeskom za dar misijskog zvanja i za vaše otvorena srca koja pomažu rad misija. U tom duhu i na Haitiju raste i razvija se Štadlerova karizma „Imaj srce....“
Na kraju župnik vlč. Franjo zahvalio je sestri na hrabrosti misijskog poziva, te pozvao okupljenu zajednicu da prema svojim mogućnostima pomognu rad ove misijske zajednice i pozvao vjernike na molitvu za misionare. Istaknuo je kako se i župljanin vlč. Marko Jukić sprema za misije u Peru.
Istina, svi ne možemo biti misionari u dalekim krajevima, ali zato možemo i mi razmišljati o trajnom Isusovom zadatku „Vi im dajte jesti...“ te svojim dobrim djelima i molitvama podržavati život misionara.
s. Marinela Zeko, SMI