U provincijskoj kući, u samostanu Antunovac u Novoj Vesi, 9. lipnja 2026. započela je trodnevna duhovna priprava za svetkovinu Presvetog Srca Isusova pod čijom je zaštitom zagrebačka Provincija. Tijekom ova tri dana na molitvu i euharistijska slavlja okupljale su se, prema mogućnostima, sestre iz gotovo svih zajednica u Provinciji.

Prvi dan trodnevnice euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Vinko Tomić, župnik župe sv. Pavla apostola u Retkovcu. U svojoj homiliji vlč. Vinko podsjetio je sestre na dvije kreposti na koje nas Isus poziva, ovim citatom: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“. Prvo ističe krepost krotkosti, koju prema Matejevom evanđelju tumači kao sol zemlje: krotkost je sol zemlje. Osvijestio je da je redovnica koja izgubi krotkost kao sol koja je obljutavila. Druga krepost na koju nas Isus poziva je poniznost, koju vlč. Vinko objašnjava kao svjetlost na svijećnjaku. Ohrabruje okupljene sestre da, poput Malenog Isusa kojem služe, stave svoje slabosti pred Gospodina jer je baš u toj malenosti i skrovitosti snaga.

Drugog dana trodnevne priprave, 10. lipnja 2026. euharistijsko slavlje predslavio je mons. Zlatko Koren koji je sestre podsjetio na važnost ostavštine dva velikana za koje su Družba i Provincija vezane: Utemeljitelja slugu Božjeg Josipa Stadlera i bl. Alojzija Stepinca čiji su koraci snaženi dubokom vjerom i nošeni snagom Duha Božjega. Preč. Koren na kraju je za razmišljanje ostavio duboku poruku; „Zahvalni budimo, a ne zaboravni!“

Posljednji dan priprave, 11. lipnja 2026. euharistijsko slavlje predslavio je preč. Ivan Vučak, župnik župe Presvetog Trojstva u Krašiću. U homiliji je pred sestre stavio sliku satnika koji je kopljem ranio Isusa, ohrabrivši ih da je upravo ta rana ona kojom iscjeljuje naše rane. Iz rane, iz kopljem probodenog srca Isusova potekle su krv i voda, koje peru i čiste naše grijehe. Ohrabrio je sve prisutne da se trebaju nalaziti poput tog vojnika ispod križa jer je križ centar života. Također je preč. Vučak postavio i pitanja za razmišljanje i razmatranje: Kada mi dozvoljavamo da nam srce bude ranjeno, da prokrvari? Gdje nam srce krvari u svakodnevnim međuljudskim odnosima? Također je svakoj od nas stavio na srce da uvijek gajimo želju da po snazi Krvi Kristove budemo bolji ljudi!

Zahvalne Gospodinu na daru ovih milosnih dana ispunjenih molitvom, razmatranjem i zajedništvom, okupljene sestre dostojno su se pripravile za vrhunac, proslavu svetkovine Presvetog Srca Isusova, punog milosrđa i nade koju nam svakodnevno daruje.

 s. M. Darija Filipančić