U provincijskoj kući, samostan u sv. Ane, duhovno smo se pripremale  za svetkovinu sv. Josipa, zaštitnika naše Provincije, kroz devetnicu, a osobito kroz trodnevnicu.

Trodnevnicu, 16., 17. i 18. ožujka 2021., predvodio je prof. don Vedran Torić, odgojitelj i profesor u  Nadbiskupskom sjemeništu i gimnaziji u Splitu. Kroz tri jutra slavio je svetu  misu s prigodnom homilijom. Svaki dan imao je svetu misu ona određenju nakanu: prvi dan za naše pokojne sestre, drugi dan za naše roditelje žive i mrtve, a treći dan za duhovnu obnovu Provincije i nova duhovna zvanja. 

Prvi dan trodnevnice don Vedran se osvrnuo na apostolsko pismo Patris corde  Pape Franje o proglasu Godine sv. Josipa, osobito na mjesto gdje Papa u dokumentu ističe kreativnu hrabrost svetoga Josipa, koja se vidi posebno u teškoćama, i koja u čovjeku rađa neočekivanu snagu. To je i nama zadatak ostvarivati po uzoru na sv. Josipa, da u konkretnosti svakodnevnog života, u skrovitosti i poniznost, u šutnji i strpljivosti, budemo uvijek duhom kreativne. U svakoj situaciji znati pronaći zrnce Božje snage i odgovoriti novom svježinom Bogu na njegov poziva da živimo život Božje blizine i osluškujemo Njegovu svetu volju i krez život je potvrđujemo svojim djelima i životom. Ne dopustimo da nas svakodnevne brige i teškoće, bilo što, izbaci iz radosnog predanja Bogu i svom poslanju, da se hrabro stavimo u Božje ruke i dopustimo da On vodi naš život.    

 Drugi dan trodnevnice don Vedran je istaknuo pozornost na slušanje i prihvaćanje Božje Riječi i življenje iskustvo da smo ljubljena djeca Božja, da je Bog naš Otac, i napomenuo da  vjera daje značenje svakom događaju, radosnom ili žalosnom, i čini nas svjesnima da Bog može učiniti da cvijeće nikne među stijenama. Vlastito iskustvo Božje voljenosti, da je Bog naš Otac a mi njegova djeca, hrabro i radosno svojim životom svjedočimo i prenosimo drugima, potaknuo nas je don Vedran. Josip nam pokazuje kako on u stvarnosti  kojoj se našao ne traži neki izlaz, nego se sa stvarnošću suočava otvorenih očiju, preuzimajući odgovornost na sebe. Zbog toga nas njegovo prihvaćanje potiče da prihvaćamo druge, bez iznimke, takve kakvi oni jesu, uz osobitu naklonost prema najslabijima. Josip nas uči i pruža primjer da se sreća nalazi u darivanju sebe drugima, poštujući njihovu slobodu.     

 Treći dan trodnevnice don Vedran je istako lik sv. Josipa kao čuvara svete obitelji. On je bio čuvar Isusa i Marije, čuvar Svete nazaretske obitelji, zaručnik Blažene Djevice Marije i Isusov zakoniti otac. U tijeku svojega života, koji bijaše hodočašće u vjeri, Josip kao i Marija ostade sve do kraja vjeran Božjem pozivu. Marijin život bio je sve do kraja ispunjavanje onoga prvoga »neka mi bude«, koji je izgovorila u času navještenja, dok Josip - u času svojega navještenja nije izgovorio nijednu riječ, nego on jednostavno »učini kako mu naredi anđeo Gos­podnji« (Mt 1,24). Josip je onaj koga je Bog izabrao da se pobrine za častan ulazak Božjega Sina u svijet, poštujući Božje i ljudske zakone. Njegovu je čuvanju povjeren sav skrovit Isusov život. Sveti Josip je čuvar Crkve Mističnog tijela Kristova. Papa Franjo u proglasu godine svetog Josipa u apostolskom pismu Patris corde (Brižni otac) u molitvi moli: ˝O brižni čuvaru božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista.˝ Josip je čuvar Crkve, naše Domovine Hrvatske, naših obitelji, naše Družbe i naše Provincije. On bdije svojim zagovorom i čuva svaku od nas. Na pomoć nam je kad god ga zazovemo. Bog je povjerio početke ljudskog spasenja brižnoj skrbi blaženog Josipa, traži i od nas da vjerno su­rađujemo u djelu spasenja. Po uzoru na sv. Josipa pozvane smo biti čuvarice svoje braće i sestara. Svaki čovjek, svaka sestra, svi su oni „Dijete“ koje Josip čuva, te od svetog Josipa valja nam uvijek iznova učiti voljeti Crkvu, voljeti i biti čuvarice braće i sestara, u njima gledati i susretati Isusa, ljubav i brižnost im iskazivati. Sveta euharistija trajna milosna memorija. To je memorija milosti, i nije potrošna kao mobilne memorije. Ona se trajno obnavljala i uvijek nam je dostupna ako želimo živjeti jedinstvo i zajedništvo s Kristom, biti u Njegovoj milosti, hraniti se kruhom evanđeoskim. Euharistija je trajna memorija da je naš Bog Bog ljubavi, da smo mi ljubljena djeca Božja, istaknuo je don Vedran nakon svete pričesti, prije završnog blagoslova. Don Vedran nas je duhovno obogatio svojim uzornim svećeničkim životom i radosnim svjedočkim navještajem Riječi Božje.

Sva ova tri dana, nakon blagovanja za euharistijskim stolom, nastavili smo radosno druženje u sestarskom blagovalištu uz korisni, svećenički i sestrinski razgovor.

s. M. Maneta Mijoč