Na blagdan Gospe Žalosne, 15. rujna 2026. godine, u župi Čardak svečanim misnim slavljem proslavljen je patron župe i 125. obljetnica dolaska sestara Služavki Maloga Isusa u Bosansku Posavinu na „Polje sv. Filomene“. Misno slavlje predslavio je župnik u Garevcu vlč. Ivo Tomić uz koncelebraciju doborskog dekana preč. Ilije Orkića, domaćeg župnika vlč. Ive Paradžika te još 11 svećenika. U slavlju su sudjelovale dvadeset i četiri sestara Služavke Maloga Isusa na čelu s provincijskom glavaricom sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije s. M. Kristinom Adžamić. Zanimljivo je bilo zapaziti da je na ovom slavlju sudjelovalo upravo onoliko sestara koliko ih je prije 125. godina došlo iz Sarajeva u Bosansku Posavinu. Misna čitanja i liturgijsko pjevanje animirale su Sestre Služavke Maloga Isusa predvođene s. M. Rozelinom Knežević.

Program proslave započeo je vremeplovom i molitvom kojim su sestre ukratko predstavile život prvih sestara na „Polju sv. Filomene“. Naime, u jesen 23. rujna 1901. godine, 24 sestre uputile su se u Bosansku Posavinu kako bi radom svojih ruku obrađujući pusto polje, pribavile hranu za sve siromahe kojima su služile. Životni uvjeti bili su teški te su tako 13 sestara i 2 kandidatice dale svoje mlade živote kako bi potrebiti imali život dostojan čovjeka. Nakon vremeplova i molitve, tajnica provincije i savjetnica s. M. Ljilja Marinčić pročitala je čestitku vrhovne glavarice s. M. Anđe Vranješ, koja zbog preuzetih obaveza nije mogla nazočiti slavlju. U svojoj poruci vrhovna glavarica Družbe podsjetila je na požrtvovnost sestara koje nisu tražile sebe, nego su se davale drugima: „S ponosom i zahvalnošću gledamo na trag vjere koji su ostavile generacije sestara na ovim prostorima kroz 125 godina i neka nam svima ova obljetnica bude poticaj da istom vjerom, hrabrošću i predanjem i dalje neumorno nastavimo služiti Malomu Isusu“.

Uslijedilo je zatim misno slavlje na početku kojega je čardački župnik vlč. Ivo Paradžik čestitao 125. obljetnicu dolaska sestara u Bosansku Posavinu te pozvao provincijsku glavaricu s. M. Kristina Adžamić da uputi prigodnu riječ. Pozdravljajući župnika, sve svećenike i vjernike župe Čardak provincijska je glavarica čestitala patron župe te istaknula: „Danas stojimo na zemlji koja je prije točno 125 godina bila divlja, zaboravljena posavska pustara na koju su stupile stope prvih sestara Služavki Maloga Isusa. Zamislimo na trenutak tu sliku: dvadeset i četiri mlade redovnice, dolaze iz Sarajeva po poslanju sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Pred njima nije bio uređen samostan ni topli dom. Dočekalo ih je neplodno, močvarno polje, šikara i surova posavska jesen, te veliko pouzdanje u Boga i ljubav prema sirotinji. Započele su molitvu i teški fizički rad. Zajedno s lokalnim stanovništvom, radeći na poljima i u stajama, zarađivale su kruh za stotine siromašne i napuštene djece. Život na imanju bio je iznimno surov, obilježen neimaštinom i bolestima. Povijest koja je uslijedila povijest je istinskog mučeništva iz ljubavi prema sirotinji. Svako zrno pšenice koje su mukotrpno uzgojile pod otvorenim nebom, izložene žegi i studeni, slale su natrag u Sarajevo kako bi hranu dobila djeca Betlehema i Egipta.“

U nastavku svoga govora provincijska je glavarica istaknula golemu žrtvu sestara te činjenicu da je u prvih osam godina, zbog preteških uvjeta života, umrlo deset mladih sestara te istaknula: „Uspomena na njih, koje su poput svijeća izgorjele u molitvi i radu za napuštene i  siromašne, živi je poticaj nama danas da izgaramo iz ljubavi prema Isusu i njegovim miljenicima, prema najslabijima u društvu.“

Pri koncu govora provincijska se glavarica obratila vjernicima župe Čardak: „Dragi vjernici, ova je obljetnica snažna poruka i svima nama. Sestre su nam pokazale kako se nesebično služi Bogu i bližnjemu. Neka nas njihov primjer trajno nadahnjuje da čuvamo svoje kršćanske korijene, da ostanemo snažni u vjeri i da u svakom čovjeku u potrebi prepoznamo Maloga Isusa koji patnju i nevolju podnosi“.

Na koncu svoga govora provincijska je glavarica uručila prigodni dar čardačkom župniku, nakon čega je nastavljeno s misnim slavljem.

U prigodnoj propovijedni vlč. Tomić podsjetio je kako se ovaj blagdan slavi dan nakon blagdana Uzvišenja Svetog Križa, gdje nakon proslave križa kao znaka pobjede, slavimo Mariju kao supatnicu u toj Kristovoj žrtvi. Također je istaknuo jedan detalj iz Evanđelja gdje piše kako je Marija stajala uz križ: „Majka bi najradije uzela bol svoga djeteta na sebe. Kad majka vidi da njeno dijete umire, čini se da onda i njeno srce umire. Zato danas ne gledamo samo Gospu pod križem. Gledamo majku koja razumije ljudsku bol (...) i onda dolazi kalvarija i njezina se vjera susreće s najvećom boli. Marija ne razumije što se sve događa, ali ne napušta svoga sina. To je velika poruka današnjeg blagdana“. Potom je podsjetio prisutne da svatko od nas ima neki križ koji nosi „upravo danas Marija takvom čovjeku dolazi. Ona ne govori 'nemoj plakati', ona zna da postoje suze koje čovjek mora isplakati. Ona ne govori 'tvoja bol nije važna', ona zna koliko boli ljudsko srce“. Marija nam, istaknuo je, govori: „ostani uz mog Sina, ne napuštaj Isusa kad dođe križ“. Govoreći o pravoj vjeri, napomenuo je kako kršćanska vjera ne znači živjeti bez križa, nego znači nositi križ, ali ne sam, nego sve svoje boli predati Kristu. Također je istaknuo kako se prava vjera pokazuje „kada možemo reći 'Bože, teško mi je, ali još uvijek vjerujem'“. U tom nam je, navodi, primjer Marija koja nije prestala vjerovati, nego je stajala: „nije mogla ukloniti Isusovu bol, ali mogla je učiniti ono navažnije, mogla je biti uz njega i ponekad je to jedino što možemo učiniti za čovjeka koji pati“.

Molitveni program završen je nakon misnog slavlja, gdje su se sestre u procesiji sa upaljenim svijećama uputile na sestarsko groblje te je izmoljeno opijelo za sve ukopane u tom groblju kao i za sve pokojne sestre SMI.

s. M. Nikolina Cvitanović