Dana 30. studenog 2024. godine, uoči prve nedjelje Došašća, u samostanu Svete Male Terezije u Doboju, sestre Služavke Malog Isusa Sarajevske provincije su se jednodnevnom duhovnom obnovom duhovno obogatile i pripremile za nadolazeće dane iščekivanja najradosnijeg kršćanskog blagdana, rođenja Djeteta Isusa.

Duhovnu obnovu predvodio je vlč. Anto Dominković, župnik Župe svetog Ivana Krstitelja u Jelahu. Tom prigodom okupile su se sestre iz samostana Doloroza u Čardaku, sestre iz zajednice Sveta Obitelj u Maglaju i sestre iz Doboja.

Susret je započeo sakramentom pomirenja, a zatim, kao vrhunac susreta, upriličeno je euharistijsko slavlje.

Tijekom propovijedi vlč. Anto se osvrnu na lik apostola Andrije, čiji blagdan danas slavimo, te je istaknuo žar u srcu sv. Andrije kada je pronašao Mesiju i njegovu spremnost da ostavi sve i pođe za Njim. Time se pred nas stavlja pitanje hoćemo li i mi ostaviti sve i zajedno s apostolom krenuti za svojim Spasiteljem vjerujući da nam ništa neće nedostajati te da ćemo kao nagradu baštiniti život vječni. Upravo to nam potvrđuju i riječi svetoga Pavla apostola upućene Rimljanima: “Ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.” Vlč. Anto se također osvrnuo i na lik Malog Isusa, otisnutnog na medaljici Služavki Malog Isusa, koga sestre svakodnevno nose na svojim srcima. No, ono još važnije je nositi Malog Isusa u svome srcu. “Možemo li uistinu reći da naše srce pripada Njemu? Volim Krista! To je vaša odluka. Je li ona uistinu trajna?” Pitanja su to koja si svakodnevno moramo postaviti rekao je vlč. Anto, osobito u ovo radosno vrijeme iščekivanja Isusova rođenja. Bog pruža svoju ruku, a odluka je na nama jesmo li je spremni prihvatiti i sve mu darovati. Velečasni je završio propovijed sa željom da u svoja srca uvijek primamo Malog Isusa i neka On zauvijek živi u njima.

Nakon duhovne okrijepe uslijedilo je radosno druženje oko obiteljskog stola uz okrjepu tijela.

s. M. Viktorija Oršolić, novakinja