S. M. VILMA (Kata) Kešina

(Vid, 5. listopada 1945. – Šine, 3. veljače 2020.)

Na spomendan sv. Blaža biskupa i mučenika, 3. veljače 2020., s križem u ruci, pogledom u vječnost, u dubokom smiraju, okružena svojim redovničkim sestrama i molitvom, svoju dušu predala je svome Zaručniku kome je vjerno služila naša draga s. M. Vilma (Kata) Kešina. Umrla je u 75. godini života i 54. godini redovništva. Pokopana je 5. veljače 2020.  na gradskom groblju Lovrinac u Splitu.

  Na sprovod su došle iz Generalne kuće u Zagrebu vrhovna glavarica s. M. Marija Banić, vrhovne savjetnice s. M. Mirjam Dedić i s. M. Anđa Vranješ, s. M. Alemka Šiljeg i s. M. Milana Žegarac. Došle su sestre iz skoro svih zajednica naše Provincije. Bila je prisutna rodbina, prijatelji i znanci s. M. Vilme, koji su na sprovod iz rodnog Vida došli jednim autobusom, te svojim sudjelovanjem u sv. Misi i sprovodnom obredu preporučili njezinu dušu Onome kome je posvetila svoj život. Svetu misu zadušnicu u kapeli na groblju Lovrinac, s početkom u 11,00 sati, predvodio je, prema želji s. M. Vilme, don Tomislav Bašić, upravitelj Svećeničkog doma u Splitu i ekonom centralnih ustanova splitsko-makarske nadbiskupije. Uz njega je u koncelebraciji bilo četrnaest svećenika: mons. Mile Vidović, mons. Drago Šimundža, don Stanko Vrnoga, don Marko Marasović, don Filip Pavić, don Anđelko Dukić, o. Ante Knežević, OCD, don Marko Čubelić, don Ante Matešan, don Vjenceslav Kujundžić, mons. prof. Ante Mateljan, don Marinko Jurišić, prof. don Ivan Kešina, don Jozo Gojsalić. Don Tomislav je u homiliji istaknuo živu i osvjedočenu vjeru s. M. Vilme  u kojoj je nadahnutim riječima, u svjetlu uskrsnuća, i evanđeoskog teksta Mt 16,24-28: ˝Isus reče svojim učenicima: ´Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.´˝, prikazao smisao i veličinu redovničkog života i predanja Isusu i bližnjima s. M. Vilme. Zahvalio joj je u ime svih svećenika iz Svećeničkog doma za predano služenje Malom Isusu u svećenicima. Zbor naših sestara pod vodstvom s. M. Marinele Delonge predvodio je pjevanje u sprovodnom obredu i na sv. misi. Na kraju svete mise, u  svoje osobno ime, i u ime svih sestara splitske Provincije, od s. M. Vilme oprostila se provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan. 

 Nakon svete mise okupljeni su se u procesiji uputili prema samostanskoj grobnici na groblju, u koju je sahranjeno tijelo s. M. Vilme. Sprovodne obrede predvodio je don Tomislav, a zbor sestara je na kraju zapjevao Salve Regina.  Nakon sprovoda rodbina, prijatelji i mještani župe Vid došli su u samostan na Šinama, gdje su sestre za svih pripremile okrepu i zajedničko druženje u znak zahvalnosti i odanosti prema s. M. Vilmi.

            U ime svih sestara splitske Provincije provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan oprostila se od s. M. Vilme slijedećim riječima:

         ˝S. M. Vilma Kešina, rođena je 5. listopada 1945. god. u Vidu, od oca Jure i majke Mare rođene Boras.     Odgojena je u dobroj katoličkoj obitelji i u župskoj zajednici u župe Vid. U rodnom mjestu završila je osnovnu školu. Župnik, don Mate Selak odraslim je djevojkama govorio o redovničkom pozivu. Znao ih je koji puta odvesti u Metković da upoznaju časne sestre u samostanu u Metkoviću. Tako je i s. Vilma kao djevojka, razmišljajući o svom životnom pozivu, osjetila želju za redovničkim pozivom. Župnik joj je preporučio Družbu sestara Služavki Malog Isusa. U Družbu je došla 21. kolovoza 1962. godine u Dubrovnik, gdje su sestre i kandidatice stanovale i radile u samostanu u otaca Kapucina u Gospe od Milosrđa. Kao kandidatica, osim u Dubrovniku, bila je i u našoj zajednici u Mandaljeni-Župa Dubrovačka i zajednici u Perastu, u Boki kotorskoj.  Redovničko odijelo obukla je 15. kolovoza 1965. godine na otočiću Gospe od Škrpjela u Boki Kotorskoj.

Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1966. godine u Zagrebu na Kraljevcu, a doživotne  15.  kolovoza 1973. godine u Čardaku, na Dolorozi. 

 Od 1966. god. do 1971. godine bila je u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, gdje je radila domaćinske poslove. Imala je duboko poštovanje prema svećenicima i svećeničkim pripravnicima, što će biti odlika cijelog njezina života. Od 1971. do 1989., te ponovno od 1992. do 1. studenog 2007. godine, radila je kao njegovateljica u staračkom domu, u Meratama u Italiji. Pune 33 godine radila je u Meratama u službi starijih i nemoćnih staraca i starica. Od 1989. do 1992. godine njegovala je u zajednici u Grottaferrati bolesnog svećenika mons. Ivana Tomasa, i pomagala je u domaćinskim poslovima u službi hrvatskih svećenika koji su stanovali u toj zajednici i u nju navraćali.

 Kroz devet godina vršila je i službu kućne predstojnice u zajednici u Meratama. Bila je susretljiva i bliska starijim osobama u Domu, puna suosjećanja s njihovim staračkim teškoćama i nesigurnostima u novoj sredini izvan obiteljskog doma. Znala im je svojom vedrinom pružiti mir, buditi im nadu i sigurnost. Za vrijeme Domovinskog rata, skupa s ostalim sestrama u zajednici u Meratama, bila je angažirana u prikupljanju pomoći za izbjeglice i prognanike u Domovini. Lijepom riječju i poniznošću znala je naći načina kako potaknuti srca plemenitih ljudi da se odazovu na humanu akciju prikupljanja pomoći za ljude u potrebi, te je sa sestrama primala naše svećenike i odgovorne ljude koji su po talijanskim okolnim župama govorili o našoj situaciji i potrebi u Domovini.

 Od 2007. do 2010. godine u našem samostan u Metkoviću požrtvovno je vršila službu njegovateljice kod starica smještenih u ovom samostanu, i bila na usluzi starijim i bolesnim sestrama u samostanu. U prosincu 2010. godine dolazi u Svećenički dom u Split, gdje radosno i zauzeto vrši službu njegovateljice kod starijih i bolesnih svećenika. U kolovozu 2019. godine počinju njezini ozbiljniji zdravstveni problemi. Odlazi na liječenje u bolnice, u Split i Zagreb. Za vrijeme liječenja u Zagrebu, gdje je bila i operirana,  na pomoć su joj bile sestre iz Generalne kuće, kao i sestre iz Svećeničkog doma u Splitu. Liječnici su poduzimali što su mogli, a s. M. Vilma je snagom vjere bila strpljiva u trpljenju i nije gubila nadu.

   S. M. Vilma 2. siječnja 2020. dolazi u samostan sv. Josipa na Šine. Sestre su je s ljubavlju dvorile, a ona je bila zahvalna za svaku pruženu uslugu i pažnju. Bila je okružena molitvom, pažnjom i ljubavlju sestara i svećenika. Istinski se trudila biti strpljiva i zahvalna za svaku posjetu i pažnju svih onih koji su bili uz nju. Dva dana prije smrti, dok smo zajedno razgovarale, oprostila se od svih sestara. Zahvalila se svim sestrama za sve dobro i svu ljubav koju su joj pružile. Od svih je molila za oproštenje,  ako je ikad koga povrijedila i svima sve oprostila. Za mene su to bili trenuci velikih milosti i blagoslova, kako za nju tako i za sve nas i cijelu Družbu. Rekla mi je da  ju je pater Smiljo Brnadić, karmelićanin, ispovjedio, i udijelio joj svetu pričest i bolesničko pomazanje. Odlazeći iz sobe naše s. M. Vilme bila sam i sama ispunjena mirom i blagoslovom, vjerujući da će uskoro biti sjedinjena s Bogom u radosti, gdje prestaje svaka bol i patnja. Hvala ti draga sestro za svjedočanstvo vjere.

 Zahvaljujem vrhovnoj glavarici naše Družbe s. M. Mariji Banić i njezinim savjetnicama koje su došle ispratiti našu sestru na vječni počinak. Zahvaljujem sestrama i braći svećenicima, rodbini, prijateljima, te velikom broju vjernika iz župe Vid koji su došli ispratiti svoju i našu sestru.

 Hvala don Tomislavu Bašiću upravitelju Svećeničkog doma u Splitu i ekonomu centralnih ustanova splitsko-makarske nadbiskupije, na predvođenju misnog slavlja i sprovodnih obreda, kao i za pažnju i susretljivost koju je iskazivao s. M. Vilmi za vrijeme njene bolesti. Hvala i ocima karmelićanima na bratskoj usluzi i pružanju duhovne okrepe našoj sestri.

 Izražavam duboku sućut rodbini sestre s. Vilme: bratu Špiri i sestri Ružici, nećacima i nećakinjama s obiteljima i svoj ostaloj rodbini.

Draga sestra Vilma! Hvala Vam za sve dobro koje ste utkala u život Družbe, Provincije, u živote sestra i bližnjih koje ste susretali na svom životnom putu. Hvala Vam za primjer svjedočenja radosnog i ostvarenog redovničkog života, za predano evanđeosko služenje bližnjima u malenosti i skrovitosti običnog svakodnevnog života. Gospodin koji Vas je zadnjih mjeseci proveo stazom boli i trpljenja obasjao Vas uskrsnom radošću u svom nebeskom kraljevstvu. Molite Gospodina za duhovnu obnovu Družbe i Provincije, i za nova duhovna zvanja.˝.

 Počivala u miru Božjem!

  s. M. Maneta Mijoč