U sjedištu Splitske Provincije sv. Josipa, u samostanu sv. Ane u Velom Varošu u Splitu,  u ponedjeljak, 24. listopada 2022. godine, proslavljen je 132. rođendan Družbe sestara Služavki Malog Isusa, kojoj je ˝sam Gospodin Bog začetnik˝, kako je rekao i zapisao njezin utemeljitelj prvi vrhbosanski nadbiskup sluga Božji nadbiskup Josip Stadler.

Proslavi svetkovine prethodila je devetnica u čast zaštitnika Družbe, svetog arhanđela Rafaela, prema naputku vrhovne glavarice u okružnici za Rafaelovo ove godine. Tri dana imale smo sv. misu s prigodnom propovijedi. Prvi dan je sv. misu slavio don Vedran Torić, ravnatelj splitskog sjemeništa,  drugi dan dr. don Ante Rako, pastoralni suradnik u župi sv. Križa, treći dan župnik sv. Križa don Mihael Prović,  a obadvojica su profesori na KBF-u u Splitu. Poslije podne bilo je euharistijsko klanjanje.

Na blagdan sv. Rafaela svečano euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Dražen Kutleša, po prvi puta u našoj kapelici. U koncelebraciji su bili generalni vikar don Franjo - Frankopan Velić, dr. fra Ante Akrap, dr. don Mihael Prović i đakon don Ivan Mamić, koji je kao dijete bi u našem vrtiću ˝Mali Isus˝ u samostanu sv. Ane.  Kućnim sestrama pridružile su se sestre iz samostana na Bačvicama s predstojnicom s. M. Agnes Gabrić, te dvije sestre Kćeri Božje ljubavi. Na svetu misu došle su i gđa Marija  Šošić Kulazo, voditeljica Centra za život - Split i  koordinatorica inicijative „40 dana za život“ za Dalmaciju, gđa Zrinka Ančić, animatorica i članica vrhovne uprave Društva PMI ,sa  gđom  Ankicom Kaćunić,također animatoricom  PMI- Pojišan. (Split). Tijekom svete mise pjevale su sestre pod ravnanjem s. M. Jelene Marević.

Na početku misnog slavlja Nadbiskup je pozvao sestre da u misno slavlje utkaju svoju zahvalu za sva Božja dobročinstva u ovih 132. godina života Družbe. Na koncu Svete mise Nadbiskup je čestitao sestrama 132. rođendan Družbe i podijelio svečani blagoslov.

Propovijed oca nadbiskupa mons. Dražena Kutleše sestrama Služavkama Malog Isusa:

„ Poštovane sestre,

danas smo, na dan kada se vaša Družba po starome kalendaru spominje arkanđela Rafaela, okupljeni u prigodi proslave Dana utemeljenja vaše Družbe.

Prvo nam čitanje arkanđela Rafaela predstavlja kao pratnju na putu, pomoć u nevoljama  i Božji lijek u bolestima, u bolesti duše, tijela i odnosâ. Ali prije svega, njegova je zadaća bila pokazati Božje djelovanje u životu Tobita i njegove obitelji te u svemu dati slavu Bogu. Čovjek je sklon da se u svojim nevoljama zatvori, postane neosjetljiv u svojoj boli i rješenja traži na načine koje svijet nudi, na lakše načine, pa uključivali oni i stranputice. Pa i mi, Bogu posvećene osobne, ispovijedamo vjeru u Božju providnost, a rješenja prečesto tražimo u ljudskome proviđanju, predviđanju, protekcijama, mudrolijama. Ponašamo se kako se ponašaju oni koji Boga ne poznaju. Knjiga o Tobiji nas uči da je naša jedina zadaća trud oko ispravna života: „Činite dobro i neće vas zlo snaći. (…) Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života, a koji griješe, bit će dušmani životu svome.“ To ne znači da ćemo u životu biti uvijek lišeni patnje i muke, ali znači da one, ako ih Bog dopusti imaju jedan dublji smisao.

Kada Tobit anđelu nudi plaću za pomoć koju je pružio njegovu sinu na putu, anđeo mu otkriva svoje poslanje te ih upućuje kako će živjeti i životom kazivati Božja djela. Kazuje da nije došao jer se njemu svidjelo nego po zapovijedi Božjoj. Njemu pripada sva slava. To je trajni poziv vama da u utemeljenju vaše Družbe gledate Božji plan i Božje djelo. Providnost koja vas je poslala siromasima, koja je nadahnula slugu Božjega nadbiskupa Stadlera ista je Providnost koja vas i danas vodi i potiče da ispravnim i autentičnim redovničkim životom, u svem vašem djelovanju slavite Boga. Zahvalan sam što mnoge vaše sestre svojim djelovanjem u nadbiskupijskim ustanovama na taj način žive i doprinose svetosti ove mjesne Crkve ali i drugih Crkava u Domovini i šire.

2.         Drugo čitanje iz Knjige otkrivenja, otkriva nam rat nebeskih sila, našim tjelesnim očima nevidljiv ali pravi rat koji Božji anđeli vode za spasenje naših duša. To često zaboravljamo. Često se uljuljamo i ne mislimo da se za naše duše neprestano vodi rat. Kristova žrtva, jedinstvena je i neponovljiva, ali svaka misna žrtva, njegovo je stvarno prolijevanje krvi zbog naših grijeha. Drage sestre volio bih da na srce stavite tu misao da je danas potrebno boriti se i žrtvovati za duše naših bližnjih više i gorljivije negoli za njihove materijalne potrebe. Puno je građanskih institucija koje su se sposobnije i spremnije brinuti se za ublažavanje materijalne bijede, ali mi smo suočeni s duhovnim siromaštvom i ranama naših bližnjih. Ono što me kao pastira ove Crkve zabrinjava je što sve to upravo nas, Bogu posvećene, zatekne nespremnima, nesposobnima dati duhovne lijekove, savjete, poviti rane, pokazati da možemo biti osobe od povjerenja i pomoć ranjenima, poniženima, zlostavljanima, a ne oni koji će ih gurnuti dublje u ponor. Ta je nespremnost znak naše korumpiranosti, usudio bih se reći, izdaje vlastitog poslanja. Živimo u vremenu kad je pred Crkvom zadatak da povrati povjerenje u institucionalnu stvarnost koju je Bog htio i kojom se služi u svijetu. Vi ste redovnice u toj zadaći prve pozvane da majčinskim duhom i nježnošću, osjetljivošću i spremnošću na žrtvu, stanete u prve redove i svijetu očitujete majčinsko lice Crkve. Ako se budete uljuljale u svoje udobnosti i pogodovale duhu klerikalizma koji zaboravlja siromahe, Bog će i od vas, kao i od nas klerika tražiti visok račun.

3.         Evanđelje po Ivanu nudi zgodu o Natanaelovu susretu s Isusom. Isus je da tako kažem, zaigrao na njegovu kartu i privukao mu pozornost naizgled posve sporednim opažanjem: „Vidjeh te pod smokvom“, rekao mu je. Očito je Natanael pod smokvom bio u prilici pokazati svoju revnost i dosljednost, autentičnost, kada mu je Isus pristupio riječima „Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare“. Isus se služi tim „malim čudom“ što mu daje do znanja da ga je vidio i prepoznao njegovu gorljivost kad Natanael to nije mogao očekivati da mu pokaže dublju stvarnost vjere. „Gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.“ Naše su oči nenavikle na Božja djela. Neprestano nam se dariva i prati sve naše korake. Koliko budemo čistili oči duha i molili za dar vjere, koliko budemo autentičnije živjeli svoj kršćanski, svećenički i redovnički život, toliko će nam se i otkrivati. Ali pitam se, da sin Čovječji sada dođe, bi li našao vjere na zemlji? Koliko bi našao vjere u našim srcima?

To vam pitanje želim ostaviti u zadatak i s vama moliti da u odgovoru koji ćete svjedočiti životom to bude u izobilju. Amen.“.

Po završetku Svete mise, nadbiskup, svećenici, sestre i ostali gosti kod obiteljskog stola u blagovaonici samostana podijelili su radost zajedništva. Nakon doručka bilo je zajedničko fotografiranje. Za ručak su sestrama došli dr. don Ante Mateljan i dr. don Ante Rako, a poslijepodne došlo je čestitati nekoliko naših susjeda. Predstojnica samostana s. M.  Brigita je posjetila nekoliko siromaha iz Varoša.

 s. M.  Maneta Mijoč