Svidjelo se Gospodinu pozvati i u zbor mudrih djevica uvrstiti našu dragu s. M. Željku Moger, Služavku Malog Isusa koja je nakon kratke i teške bolesti završila svoje zemaljsko putovanje 27. rujna 2024. godine, na spomendan sv. Vinka Paulskog u 73. godini života i 51. godini redovničkih zavjeta. Posljednji ispraćaj sestre i sprovodni obredi bili su na gradskom groblju u Mirogoju 1. listopada 2024., u prisutnosti vrhovne glavarice s. M. Anđe Vranješ, provincijske glavarice s. M. Emanuele Pečnik i mnogobrojnih sestara i prijatelja. Sprovodne obrede predvodio je fra Mirko Kemiveš u prisutnosti više svećenika. O životnom putu s. M. Željke tijekom sprovodnih obreda progovorila je provincijska glavarica s. M. Emanuela Pečnik.

U nastavku slijedi govor u cijelosti:

¹⁵ Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k’o cvijetak na njivi;
¹⁶ jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
¹⁷ Al’ ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje
¹⁸ nad onima što njegov Savez čuvaju
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše. ( Ps 103, 15-18)

Sestra M. Željka krsnim imenom Ilona Moger rođena je u Bačkoj Palanci 22. ožujka 1951. godine, u župi Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije od oca Đure i majke Marije rođene Moger. Priču o svojoj obitelji ovila je velom šutnje. Sa sestrama Služavkama Malog Isusa i njihovom karizmom susrela se u svojoj rodnoj župi. U sestrama je našla novu obitelj te je u Družbu stupila 5. siječnja 1972. godine. Prve zavjete položila je 6. siječnja 1974., a doživotne zavjete 6. siječnja 1981. u samostanu Betlehem na Kraljevcu.

Nakon položenih prvih zavjeta, prve godine života u Družbi živjela  je kao njegovateljica u Domu za starije u Njemačkoj (Ludenscheid) gdje je ostala 3 godine (1974. – 1977.). Zasigurno su sestre koje su s. Željku pratile i poznavale, prepoznale njezine talente za kuhinju te su joj povjerile dužnost kuharice. Kao mlada sestra, 1977. poslana je u kuhinju kod braće kapucina u Varaždin. U samostanu Presvetog Trojstva u Varaždinu kod otaca kapucina s. Željka je  punih 38 godina živjela služeći kao kuharica. (1977. - 2015.). Koliko je u tim godinama braću hranila kruhom i duhom, koliko je sladila dobrotom njihova bića i žića, koliko je pazila na kuhinju, na taj sveti prostor u kojeg su svi rado navraćali?! Kroz godine trudila se razvijati svoja umijeća. Širila je miris služenja hraneći i uveseljavajući mnoge.  Kako napisa mudri Sirah:

Malena je pčela među stvorovima krilatim,
ali ona daje slast najslađu.

Snagu za  tihu, redovitu i ustrajnu marljivost i raspoloživost za dužnost koja je tako zahtjevna i nikad gotova, s. Željka je pronalazila u euharistiji i pričesti kojoj je pristupala redovito. Uz svoje osobne molitve, redovito je posvećivala vrijeme moleći časoslov te tako doprinosila svetosti Crkve. Duhovnim štivom, koje je rado čitala, širila je obzorja svoje duše.

Posljednjih 9 godina živjela je i služila u samostanu Antunovac u Zagrebu gdje se uključivala u razne poslove.  Najviše vremena darivala je u Dječjem vrtiću Cvjetnjak. Bila je spremna priskočiti u pomoć, osobito u kuhinji, kad su joj snage dozvolile i kad je potreba bila velika. Svoja umijeća i stečena iskustva rado je dijela sa sestrama. U Svetom Pismu piše:

Djelo vještih ruku zaslužuje hvalu! ( Sir 9,17)

Ove je godine, na svetkovinu Bogojavljenja tako radosno, a opet posve jednostavno u zajedništvu s nama sestrama zahvalila Bogu za 50 godina života u redovničkim zavjetima.

Koliko je ozbiljno bolovala, usudim se reći ni ona, a ni mi sestre koje smo s njom dijelile život, nismo bile svjesne, nismo znale.

Kad god bi ju njezine, nama, a još više njoj znane boli, jače primile, uvijek je sebe i nas hrabrila riječima: BIT ĆE DOBRO! I nasmiješila se.

Tako je govorila do zadnjih dana koje je provela u bolnici. U dan, 27. rujna, kad je primila vijest da će biti otpuštena iz bolnice i da će se vratiti u samostan među nas sestre. Otac nebeski, Gospodar života, odlučio je da se ne vrati u zemaljski dom, nego da prijeđe u vječni dom na nebesima.

Draga s. Željka, sad je za vas najbolje! Otišli ste u Dom Očev gdje više nema ni suza ni boli ni bolesti ni tuge! Otišli ste tako, za nas naglo! Gospodar života znao je da se bliži dan! Za taj susret On sam vas je pripremio primanjem svetih sakramenata.

Blaženi koji umiru u Gospodinu! Neka otpočinu od svojih trudova jer prate ih djela njihova.

(Otk 14,13)

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

Živjela u miru Božjem!

Svetu Misu zadušnicu predslavio je fra Mirko Kemiveš u koncelebraciji sa svećenicima prijateljima sestara u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu, Nova ves.

Pripremila: s. M. Viktorija Predragović