Tog kišnog jutra, Gospodin nam reče:
˝Karmen, Antonia i Marija, uđite u moju lađu i otisnut ću vas na pučinu
da bacite mreže za lov.“
I zaista, lijepo je ploviti u lađi u kojoj prebiva Gospodin,
ta lađa neće se poljuljati ni kada buče i bjesne vode,
jer On vlada od mora do mora.

Polako ali sigurno uplovismo u luku, gdje nas čekaše sestra Zvonimira
i povede nas na mjesto Gospodinova prebivališta,
na mali dio tla u Sutivanu, koji odvoji njegova desnica.
Lijepo nas primiše sestra Agnes, Danijela i ostale sestrice,
te  sve djevojke iz Sutivana i Pućišća
koje bijaše tamo u Njegovo ime.

Preko sluge svoga, don Tonija, Gospodin nam tada reče:
˝dođite djeco i poslušajte,
bdijte i mudri budite,
jer mudrost je vrijednost života,
a ljubav tajna vječne mudrosti.
Molitva snaga koja vas pokreće,
a Ja, stijena vašeg spasenja.˝
Slušajući njegove riječi,
tiho smo mu šaptale:
˝Gospodine, prigni uho svoje,
jer Ti poznaješ sve naše želje
i naši uzdasi nisu Ti skriveni.
Obnovi nas i obasjaj licem svojim,
i podaj nam mudro srce.˝
Družeći se tako za stolom Gospodnjim,
dan lagano poodmače i dođoše vrijeme za povratak.

Kad uđosmo opet u lađu,
Gospodin pretvori vjetar u tišinu i morski valovi umuknuše.
Gledajući njegova čudesa na pućini, zajedno sa sestrama Flavijom i Mateom
stigosmo sretni, obogaćeni svakim dobrom
i dajući odmora vjeđama,
zahvaljivasmo mu za vjernost i dobrotu.

Karmen Bolanča, postulantica