Na uočnicu svete Ane, nebeske zaštitnice Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, 25. srpnja 2026. godine, u samostanu „Egipat“ u Sarajevu vladalo je osobito radosno i svečano ozračje. Okupilo se tridesetak sestara sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije kako bi u zajedništvu, molitvi i sestrinskom ozračju proslavile imendane i rođendane u ovome ljetnom mjesecu.

Središte ovoga susreta bila je zahvala Bogu za dar života i poziva, a osobit povod za radost bila je proslava imendana provincijske glavarice s. M. Kristine Adžamić, njezine zamjenice s. M. Ane Marije Kesten, misionarke koja djeluje na Haitiju s. M. Ane Uložnik, kao i s. M. Anice Matošević iz samostana u Vitezu te djevojke Ane Popić iz SDE-a. Uz imendane, sestre su srdačno čestitale i rođendane trima sestrama koje slave u srpnju: s. M. Editi Perić, s. M. Zlati Kobaš i s. M. Hinki Rogalo.

Svečano misno slavlje u samostanskoj kapeli započelo je u 12:00 sati, a predslavio ga je vlč. Vlado Vrebac. Liturgijsko pjevanje i animiranje misnoga slavlja svojim su skladnim glasovima obogatile prisutne sestre.

U svojoj nadahnutoj i dubokoj propovijedi vlč. Vlado se osvrnuo na tri izuzetna uzora kršćanske vjere i sveta života čiji se blagdani slave u ovome liturgijskom vremenu: svetu Kristinu, svetog Jakova apostola i svetu Anu.

Podsjetio je da se sveta Kristina rodila u trećem stoljeću te da je njezino štovanje prošireno u Italiji, gdje se nalazi njezina bazilika i zemni ostaci. Ispripovjedio je znakovit događaj iz njezina djetinjstva kada je razbila zlatne i srebrne idole rimskih bogova, koje je njezin otac držao u kući, a zlato podijelila siromasima. Budući da je zarana svjedočila mučeničkom svjedočanstvu kršćana od strane svoga oca, potajno je primila krštenje i nasljedovala Krista. Nakon što je otac otkrio što je učinila, izložio ju je brojnim mukama koje je preživjela, te je na koncu ipak ubijena. Vlč. Vlado je istaknuo kako nas njezin primjer uči da autentično kršćansko svjedočanstvo privlači druge.

Vlč. Vlado je zatim progovorio o životu sv. Jakova apostola. Ispripovjedio je između ostaloga kako je zapisano da su mu koljena bila tvrđa od devinih, jer je puno molio. Govoreći o svetoj Ani kao baki, povezao je njezin život s poslanjem časnih sestara koje su u svijetu istodobno bake, majke, sestre, duhovne savjetnice i oslonac. Zahvalio je sestrama na prisutnosti i nesebičnom djelovanju.

Propovjednik je zaključio svoj govor poticajem sestrama da ostanu ukorijenjene u radosti, da svakome daruju topli osmijeh te da ustraju u svetosti i vjernosti kako bi radosno dovršile svoj zemaljski hod s Kristom.

Nakon propovijedi nastavljeno je s misnim slavlje, a na samome kraju svete mise vlč. Vlado udijelio je svim okupljenima svečani blagoslov.

Proslava je nakon liturgijskog djela nastavljena u samostanskim prostorijama u iznimno radosnom, toplom i obiteljskom ozračju, uz razgovor, pjesmu i dijeljenje radosti zajedništva koja resi duh Služavki Maloga Isusa.

s. M. Ljilja Marinčić