Uspinjući se na brdo Tabor, kako bismo u ovom povlaštenom vremenu uživali bivajući u društvu našeg Gospodina i kušajući Njegovu ljubav, započele smo s duhovnim vježbama koje su se održale u Duhovnom centru Kuća Djeteta Isusa u Livnu od 3. do 9. rujna, a koje je vodio p. Alan Modrić. 

Istaknuvši  kako je, kako to naučava i sam sv. Ignacije Lojolski, svrha duhovnih vježbi pobjediti samoga sebe i urediti svoj život odnosno dovesti ga u ravnotežu, p. Alan je pred nas stavio tekst kojega je sv. Ignacije nazvao Načelom i temeljem: „Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju dušu, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka, da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren. Odatle slijedi da se čovjek smije njima poslužiti toliko koliko ga podupiru u njegovu određenju, a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tome priječe. Stoga je potrebno da se učinimo neopredijeljenima prema svim stvorovima u svemu onom što je prepušteno izboru naše slobodne volje i nije zabranjeno, tako da, što se nas tiče, ne volimo zdravlje više od bolesti, bogatstvo više od siromaštva, čast više od sramote, dug život više od kratka života, pa tako i u svemu ostalom, želeći i birajući jedino ono što nas više dovodi k svrsi za koju smo stvoreni.“  Motreći zajedno s Gospodinom ovaj tekst svaka od nas mogla je pronaći ono nešto što nas prijeći da budemo slobodne od svega i tako postignemo slobodu za Njega. Ulazeći sve dublje u svoju nutrinu mogle smo doći i do promatranja grijeha, ali i do iskustva Boga koji nas ljubi i koji nas je uvijek iznova spreman primiti u svoj zagrljaj. Iskustvo Božje ljubavi odvelo nas je zatim tamo gdje smo mogli promatrati kako je presveto Trojstvo u svojoj ljubavi prema nama odlučilo da se Sin utjelovi i živi među nama te zbog nas i od nas podnese muku i smrt na križu, a da nam zauzvrat daruje svoju Majku i otkupljenje. Ganute ovom ljubavlju mogle smo otići dalje, do mjesta Njegovog slavnog uskrsnuća kako bismo promotrile i po Njegovoj milosti, barem malim djelom, iskusile Njegovu slavu i radost nebeske crkve te kako bismo osnažene svim ovim iskustvima mogle stati pred Njega i u slobodi Ga pitati što je to čime želi da Mu pokažemo svoju ljubav, u čemu želi da Mu damo ono nešto više, ali Ga i tražiti milost da uvijek želimo i biramo ono što je na Njegovu veću slavu. 

Zahvalne Gospodinu za sve što nam je kroz ovo vrijeme darovao sišle smo s brda Tabor, i dok nam je na usnama bila molitva predanja sv. Ignacija, u našim srcima odzvanjao je tekst molitve našeg Utemeljitelja: "Gospodine moj, ti jedini kraljuj u mojoj duši, ja ti je svu dajem zauvijek: osjetila svoja, snagu svoju, um svoj, volju svoju. Sve moje neka služi ljubavi Tvojoj!"
s. M. Milana Žegarac