• U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
• Bože u pomoć mi priteci!
• Gospodine, pohiti da mi pomogneš
• Slava Ocu….

Pjesma: Zdravo sveti Rafaele!

„Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!“ (Rim 12, 10-13)

Poznata Pavlova Poslanica Rimljanima bogata je teologijom i doktrinom. U svojem dvanaestom poglavlju sveti Apostol postaje konkretan i predstavlja kršćanski život kao stvarnost u kojoj obiluje ljubav. Pavao želi prenijeti kršćanskoj zajednici činjenicu da je Ljubav Božja, koja je ulivena u naša srca i koju mi zauzvrat darujemo drugima, besplatna, bezgranična.

„Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!“ Usredotočimo se posebno na pojam bratsko-sestrinske ljubavi i uzajamnosti. Kako Pavao piše, članovi kršćanske zajednice vole jedni druge (12,5). Oni su međusobno braća kojima je ljubav jedini dug (13,8), raduju se s onima koji su u radosti i plaču s onima koji tuguju (12,15), ne sude i nisu uzrok sablazni (14,13). Moramo se, dakle, voljeti i to srdačno, kako kaže sv. Pavao, jer smo svi članovi jedne obitelji, jedne iste Družbe. Mi nismo stranci jedni drugima unutar Crkve niti zajednice. Niti smo izolirane jedinke. Mi smo sestre jer imamo jednoga Oca nebeskoga.

Sv. Pavao dalje ističe da odmah nakon ljubavi slijedi poštovanje. Poznato nam je da se više od polovice problema u našim krugovima tiče prava, povlasticom prestiža. Netko nije dobio svoje mjesto, netko je zanemaren ili uskraćen u nekoj časti. Pravo obilježje kršćanskog čovjeka, a posebice redovnice, uvijek je bila poniznost. Jedno drugome nije lako dati prednost u časti, ali, prema sv. Pavlu, kršćanin nema prava – on ima samo dužnost ljubiti i poštivati svojega bližnjega. Naše postojanje usko je povezano s životom drugih, a zajednica je živo svjedočanstvo zakona ljubavi, koji je Isus donio na zemlju. To je zahtijevana ljubav koja ide do točke davanja života jednih za druge. To je konkretna ljubav, obojena s tisuću izraza, koja želi dobro drugoga, njegovu sreću. Osigurava da braća i sestre postignu svoje ispunjenje, da se natječu u uvažavanju međusobnih kvaliteta. To je ljubav koja gleda na potrebe svih, koja čini sve da nikoga ne ostavi po strani, koja nas čini odgovornima u našim zajednicama te društvenom i kulturnom životu.

Promatrajući zajednice prvoga stoljeća, vidimo da je kršćanska ljubav, koja se protezala na sve bez razlike, zvala „philadelphia“ (filadelfija), što znači bratska ljubav. Novi je zavjet proširio značenje ove riječi jer međusobna ljubav prvih kršćana imala je sva obilježja bratsko-sestrinske ljubavi. Osobina koja karakterizira članove ovih zajednica, koji žive u međusobnoj ljubavi, jest da se ne povlače u sebe, već su spremni suočiti se sa stvarnim izazovima unutar konteksta njihova djelovanja.

Sv. Pavao nas još potiče da budemo u molitvi postojani: „Pretječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!“ Trebamo ustrajati u molitvi. Kada prestanemo moliti, lišavamo se Božje snage i milosti koja nas čini sposobnima za ljubav i konkretno djelovanje prema onima koji su najpotrebniji naše pomoći.

Naš otac Utemeljitelj i sluga Božji Josip Stadler imao je veliko srce prema siromasima i potrebitima, te je često poticao sestre da iziđu ususret onima u nuždi. Činimo to s ljubavlju i velikodušno, bez ikakve računice, jer jedino tako možemo „gajiti zdravo zajedništvo na svim razinama“, koje od nas kao redovnica traži da uvijek ostanemo otvorenih ruku, otvorenog srca i otvorenih vrata.

Molitva

Gospodine, pomozi nam da naša sestrinska ljubav uvijek bude srdačna, te da se natječemo u iskazivanju poštovanja i uvijek budemo hitre i revne u vršenju naše dužnosti prema potrebnima, da drugi mogu u nama prepoznati Tvoje milosrdno lice. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

s. Marija Filipović