24. listopada, dok smo bili u svečarskom raspoloženju i slavili 135. jubilej naše Družbe, podijelile smo našu radost s pokojnim članovima naše Družbe, svim onima koje nosimo u srcu a napustili su zemlju i svim dušama u čistilištu započevši Devetnicu dušama u čistilištu. Znakovito je da baš na svetkovinu sv. Rafaela započinjemo sa molitvom za pokojne, koji je bio uz starog Tobita dok je pokapao mrtve,  kako čitamo u Knjizi o Tobiji: „Kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te;  kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom“ (Tob 12, 13-14). 

Zbog svoje brige za pokojne Tobit je prošao kroz tešku kušnju i patnju, ostao bez imetka i bez zdravlja, ali usprkos svemu ostao je vjeran Bogu i Njegovu zakonu. Zbog svoje vjere i vjernosti biva ozdravljen i bogato nagrađen. Nikada Boga ne možemo nadmašiti u ljubavi, velikodušnosti i milosrđu. I nama, kao Služavkama Malog Isusa, koje su obećale Bogu biti Mu vjerne, nasljedovati Ga, pristoji se s velikim žarom moliti za pokojne i činiti pokornička djela za spas duša u čistilištu.
Kao vanjski izričaj unutarnje povezanosti i duhovnog zajedništva sa pokojnim sestrama, sve naše zajednice u Provinciji, pohodile su grobnice pokojnih sestara kroz ovih devet dana, molile, i uredile ih do svetkovine Svih Svetih i Dušnog dana.
Kako je to već običaj na svetkovinu Svih Svetih sestre iz Splita i Solina, Vranjica, Bačvica, Šina, Nadbiskupskog ordinarijata te provincijske kuće sv. Ane, sudjelovale su na svetoj misi na splitskom gradskom groblju „Lovrinac“ koju je u 14.30 sati predvodio splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić u koncelebraciji sa umirovljenim biskupom Marinom Barišićem i dvadesetak svećenika.
Otac nadbiskup u svojoj homiliji naglasio je razliku ali i bliskost dviju svetkovina – Svih Svetih i Dušnog dana. Podsjetio nas je na nauk Crkve o "Proslavljenoj, trpećoj i putujućoj Crkvi“  proslavljena Crkva - sveci na nebu, putujuća Crkva - vjernici na zemlji i trpeća Crkva - duše u čistilištu. Ova tri dijela čine jedinstvenu cjelinu i povezana su međusobnom molitvom i zajedništvom, što je posebno naglašeno na današnju svetkovinu Svih Svetih. Upravo je sveta misa onaj sveti, moćni čas u kojem „Euharistija postaje mjesto susreta neba i zemlje, jer „u svetoj Misi nebo se otvara i naši su pokojni s nama“ (mons. Zdenko Križić).  Jedan duhovni otac naglasio je kako upravo ovdje najjače vidi snagu Isusovih riječi „ Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.“ (Iv 10,9) Po milostima koje Krist dijeli po zaslugama svoje Krvi i Tijela, te zagovorom svetih, proslavljenih duša, našom zagovornom molitvom i sudjelovanjem na Gozbi Jaganjčevoj, možemo doprinijeti da  duše iz čistilišta prođu kroz Vrata i nađu svoj spas i vječnu radost. Zato ne postoji nikakvo opravdanje koje bi nas oslobodilo od molitve za naše pokojne uvijek, a posebno kroz ovo vrijeme kada nam i sama Crkva daje mogućnost potpunog i djelomičnog oprosta za duše u čistilištu. Upravo u tom duhu, provincijska poglavarica s. M. Marija Banić pozvala je sve zajednice u Provinciji sv. Josipa da svaki dan zajednički mole krunicu BDM za duše u čistilištu kroz mjesec studeni. Preporučila je sestrama  da „iskoriste“ milost spomenutog potpunog oprosta koju nam Crkva daje u osmini od 1. studenog do 8. studenog, a možemo ga namijeniti za duše u čistilištu. Velike su patnje duša u čistilištu i žeđ za gledanjem Lica Božjega, a mi im možemo pomoći. „U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: »Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije  koji vjeruje u mene!“ (IV 7, 37-38). Krist nas poziva, Crkva nas poziva  da „pristupamo smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas (Usp. Heb 4,16)“. Pijmo sa izvora Vode Žive, prikazujmo neprestano svoje prošnje i molimo Onoga koji je Izvor te Žive vode da „ugasi žeđ“ duša u čistilištu, iskaže im milosrđe i „pod pečatom Duha Svetoga/preda ih Ocu svom/ Kralju svevišnjem/za vjekovječno kraljevstvo. „  Amen!
s.M. Marta Kegalj