Dopustite mi da Vam u ime sestara Služavki Maloga Isusa, i ovim putem priopćim našu snažnu radost. Teško je i zamisliti da je Vaš pohod nama, ovoj zemlji i njezinim sugrađanima, istinit! Ipak, živimo milosni, događaj u kojemu je osjetna predivna ljepota majke Crkve. I naša se zajednica sestara, koliko nam je u skromnosti moguće, molitvom, željom i naporima zauzima da sve bude i prođe kako je Isusu milo.

Sretne smo što nam dolazite u Godini Bogu posvećenoga života!

Sretne smo što se Vaš pohod događa u 125. obljetnici života Družbe Sestara Služavki Maloga Isusa!

Sretne smo što nam dolazite na sam dan kada je prije 147 godina u Lateranskoj bazilici – Majci svih crkava u Rimu i cijelome svijetu - zaređen za svećenika prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, osnivač naše redovničke obitelji, sada sluga Božji.

Njemu je Bog dao milost da ponovno uspostavi crkvenu hierarhiju na ovim prostorima. Pripremao ga je od malena u „školi providnosti“. Kao dijete je ostao bez roditelja, iskusio svu patnju odrastanja bez obitelji, u zavodima, ali i preobrazbenu moć Božje providnosti. Otac nebeski ga je pripremao za misiju pastira napaćenoga puka u Bosni i Hercegovini.

Sretne smo što nam dolazite u devetnici na čast Presvetome Srcu Isusovu, kojemu je nadbiskup Stadler digao stijeg posvetivši mu 1882. sav narod svoje nove krajevne crkve. Presvetomu Srcu Isusovu je sagradio i posvetio Vrhbosansku katedralu.

Sretne smo što ćemo Vas vidjeti i čuti u velikoj zajednici vjernika na stadionu Koševo, a ponaosob pod okriljem njegove stolne crkve, na njegovu grobu, gdje od svetkovine Bezgrješne 1918. godine njegovo tijelo čeka uskrsnuće mrtvih.

Sretne smo, Sveti oče, što nam dolazite u Godini Božanskoga milosrđa. Snažna je i sveta poruka Godine koju ste nam podarili. Čitamo je kroz vjeru i u povijesnome, društvenome i gospodarskom stanju naše domovine Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.

Kada je 1881. godine sluga Božji Josip Stadler poslan u misijsku Bosnu, imao je trideset i osam godina. Živio je konkretno ekumensku dimenziju poštujući i Muslimane, pravoslavce i Židove. Na ekumenskom putu zbližavanja pokrenuo je časopis Balkan.

Posvuda je vidio siromahe svih vjeroispovijesti. Dolazili su mu, a on se trudio vratiti im dostojanstvo djece Božje. Pomagao im je i obdarivao ih svime što je imao. Zvali su ga „sirotinjskim ocem i majkom“.

Stadlerov tajnik, Marko Tvrtković, je zapisao kako je nadbiskup jednoga dana dok je išao gradom susreo iznemoglu, pod teretom života povijenu, staricu. Uzdahnuo je, sažalio se, a zatim rekao: „Kada bih imao novaca, odmah bi za ovakve osobe napravio kuću i zbrinuo ih, a tako isto bih učinio i za napuštenu djecu“.

Njegovo je milosrdno i nježno srce sve podredio osobama koje trpe u duši i tijelu. Pozvao je svoga tajnika da mole za providnost. Božja providnost je pohodila njegovu biskupiju. Ne samo da je primio pomoć koju je molio, već su mu u pomoć došle i prve misionarke, djevojke s nakanom da budu na usluzi onima za koje se očinski brinuo. Te djevojke su postale redovnice. Prve sestre - potaknute i usmjerene milosrdnom, bezuvjetnom ljubavlju nadbiskupa Stadlera. Sam je poučavao sestre o svetosti života, o zavjetima, upućivao ih u bit misijskoga služenja nejakoj djeci i nemoćnim starijim osobama bez obitelji. Svojoj redovničkoj obitelji je dao ime: Služavke Maloga Isusa.

Eto, dragi Sveti Oče, po rukama nebeske majke i Majke Crkve, prikazujemo Vam danas Božje djelo ostvareno po sluzi Božjemu Josipu Stadleru, koje i danas u srcima sestara Družbe Služavki Maloga Isusa živi i svjedoči iskustvo susreta s Uskrslim u brizi prema nejakima i nemoćnima, progonjenima i zaboravljenima.

Sretne smo što smo mogle biti s Vama oko euharistijskoga stola i što smo Vas u Vašoj kući, zajedno s pastirima naše mjesne Crkve mogle poslužiti.

Primite našu toplu zahvalnost za obilje ljubavi koju osjećamo u Vašemu pohodu, očinskoj brizi i naklonosti prema narodima koji obitavaju ovu divnu i dragu zemlju. Voli Vas Stadlerova duhovna obitelj: djeca, bolesnici i sestre Služavke Maloga Isusa.

U Sarajevu, na uočnicu pohoda Vaše Svetosti Bosni i Hercegovini, 5..6.2015.