Večernja šetnja pod okriljem Gospe Žalosne

Nakon večernje mise 15. rujna 2020., a na spomendan Žalosne Gospe, čija kapela stoji na području župe sv. Ivana Krstitelja te na tragu Župnikove propovjedi koju smo slušali,  što je sve Majka za nas učinila, darovala nam Sina, izgubila ga i dobila sve nas za svoju djecu, nekolicina Prijatelja Malog Isusa uputila se prema zagrebačkoj Katedrali. Na tom putu smo zastali i pomolili se kraj kapele Žalosne Gospe koja je znatno stradala u potresu i trenutno nije za uporabu. Na tom putu u razgovoru, ali i svaki u svojim mislima, prebirući osobne molitve i nakane, stigli smo do Katedrale. Tamo smo se našli s prodavačicom Uličnih svjetiljki, Liljom i njenim prijateljima koji su u potrebi. Tijekom tog druženja i razgovora pridružilo nam se još nekoliko potrebnika. Oko nas je uglavnom sve bilo prazno, pokoji prolaznik, nema turista, neobična tišina na Kaptolu, neobično za centar Zagreba. Zbog trenutne situacije s COVIDom, postali smo zatvoreni, ne otvaramo se drugima, očni kapci su nam spušteni, zaboravili smo na ljude oko sebe. Lica su nam skivena  maskama. Zaboravili smo na ljude koji su u strahu od bolesti, zaboravili smo na one koji nemaju krov nad glavom. Dodatni strah je strah od potresa, ali tim ljudima je i teže od nas, njihove trošne sobice  su narušene stradanjem u potresu. Gdje smo se izgubili, kad smo prestali opažati svojim očima? Zašto smo dopustili da strah zavlada našim srcima, da se zatvorimo u skućenost i uskokrudnost? Susret na našoj večenjoj šetnji je završio u radosti, potrebiti su bili počašćeni pizzom i sokovima, osmijeh se vratio na naša lica, oči su postale širom otvorene i zablistale. A tako malo je potrebno, tako malo.

PMI – sv. Ivan Krstitelj, Nova ves