Poštovane i drage sestre!

Naš otac Jure Kešina, (1926.-2014.), blago je u Gospodinu preminuo dana 4. svibnja 2014. godine u 88. godini života. Pokop našega pokojnog oca Jure obavljen je 6. svibnja 2014. godine na groblju Gospe Snježne u Vidu.

Zahvaljujemo Bogu, što nam je darovao takvoga oca u kojemu nam je  zasjala nježnost Njegova očinstva, slava Križa Kristova i sjaj Duha Svetoga. Zahvaljujemo Bogu što nam je naš otac pružio živu sliku Isusovu svojom nesebičnom ljubavlju i požrtvovnošću te nam pokazao da je snaga čovjeka u darivanju drugima. Iznad svega zahvaljujemo mu što je u naša srca i duše usadio tri svete kreposti bogoljublja,čovjekoljublja i domoljublja.

Zajedno s mojim bratom don Ivanom, sestrom Ivkom i bratom Antom te ostalom rodbinom iskrena srca zahvaljujemo svim sestrama Služavki Malog Isusa koje su nam izrazile svoju bliskost i suosjećanje svojom nazočnošću na sprovodu našega oca Jure, svojim izrazima sućuti telefonom, telegramom ili elektronskom poštom. Svima Vama iskreno hvala, a našega pokojnog oca Juru neka milosrdni Bog primi u svoje kraljevstvo svjetlosti, ljubavi i mira i neka ga nagradi vječnim životom za svu ljubav, plemenitost, dobrotu i nesebičnost kojom nas je uvijek darivao. Počivao u miru Božjemu!

                                                                             s. Angelis Kešina

Homilija

Rim 8,31b-35.37-39; Iv 14,1-6

Poštovana obitelji pokojnog Jure,

dragi brate don Ivane, časna sestro Angelis,

cijenjeni župniče don Mladene, braćo svećenici,

draga braćo i sestre.

Okupila nas je danas u ovoj župnoj crkvi u Vidu vjera u Isusa Krista. Okupila nas je vjera u Njegovo uskrsnuće. Okupila nas je vjera u uskrsnuće mrtvih i život vječni. Vjera, to dobro znamo, treba svjedoke. I danas ovom svetom misom molimo za jednog svjedoka koji je svoju vjeru, vjerujemo, zamijenio gledanjem milosrdnog Oca licem u lice. Kao kršćani zahvaljujemo za dar života koji mu je Bog podario. Taj život nije bio lagan. Bio je težak, bremenit, neizvjestan. Ali istovremeno i plodan, u što se možemo uvjeriti samo ako pogledamo u njegovu djecu. To nam daje nadu da je pokojni Jure već čuo glas: Valjaš slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga.

Svoju je vjernost Bogu i Crkvi, svom narodu i domovini, svojoj obitelji i bližnjima pokojni Jure nesebično pokazao i dokazao za svoga života, a osobito u teškim  ratnim vremenima. On je lijegao s pitanjem: Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? On se budio s pitanjem: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?

Koncem ljeta 1944. bio je regrutiran u hrvatsku vojsku, a vojna obuka ga je odvela u daleku Nizozemsku. Braća su mu već ranije napustila roditeljski dom, a njegovim odlaskom ostala je sama majka Matija. Iako rastavljen od svojih najmilijih nikad nije posumnjao u ljubav Kristovu.

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?

Nevolja? Prave su nevolje započele kad je došla zapovijed o povlačenju prema Mariboru, a zatim prema Dravogradu. Sam pokojni Jure je posvjedočio da je nastala konfuzija, zbrka… A k tome ovako kaže: Kiša je za nas na Križnom putu bila velika nevolja zbog toga što su kaljuža i blato otežavali hod.

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?

Tjeskobe? Koje su to bile tjeskobe? Pokojni Jure nam govori: Za sve nas na križnom putu najgori osjećaji bili su strah i neizvjesnost koji su se javljali padanjem mraka i po noći. Naime, po noći bi krvnici pokupili određenu grupu i odvodili ih u šumu, nakon čega bi se čula pucnjava – ubijanje.

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?

Progonstvo? O progonstvima pokojni Jure svjedoči: Zlostavljanja i maltretiranja nastavila su se odmah nakon što smo prešli granicu. Naš put nastavio se preko cijele Slavonije do Vršca, a onda opet do Novog Sada gdje smo opet bili razvrstavani. Mene i jednoga kolegu pustili su sa 'propusnicom'. Tako smo mi krenuli na vlak, ušli u vagon, ali su naišli 'drugovi' koji su pratili vlak te nas izbacili iz vlaka. U Sarajevu su nas ponovo izbacili iz vlaka.

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?

Glad? Glad je tih dana, na kraju rata, za pokojnog Juru bila svakodnevnica do te mjere da kaže da su mu neke žene nudile hrane. Zahvalio je, ali nije uzeo, jer se gotovo odvikao od hrane pa bi mu moglo naškoditi. Spasilo ga je to što je, u onome što je nus-produkt konjske probave, našao par zrna kukuruza. Imao je tada 35 kilograma.

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?

Golotinja? I kad je bio obučen bolje bi bilo da je bio gol. Kaže da je majka u ovčjem toru skinula s njega ono malo robe što je imao na sebi. Roba je bila puna ušiju i ostale gamadi, tako da je, kad ju je majka zapalila, nastalo pucanje kao da se u vatru bacilo mnogo petardi ili baruta.

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?

Pogibao? Situacije je bila takva, pripovjedio je pokojni Jure, da su se, pretrčavajući i preskačući preko ranjenih i leševa, nastojali spasiti kako je tko znao i umio. Svojim je očima vidio u jami poljskog zahoda polumrtve ljude koji su streljani i bačeni.

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?

Mač? Mač je pokojnom Juri u to vrijeme stalno visio nad glavom. Ovako govori: Mnogi sudionici u koloni su oslabljeni i onemoćali pobolijevali, ali su morali, ako su ikako mogli, ići naprijed, jer ako je netko zaostao znalo se da slijedi smrt. Tako sam i ja obolio što me je iscrpilo i činilo mi se da neću moći dalje. Govorili su da iza nas ide sanitetsko vozilo, ali nakon što bi pošli dalje čuli su se pucnji.

Ovo su bili odlomci iz svjedočanstva o Križnom putu pokojnog Jure koje je dao svome sinu don Ivanu, koje je on zapisao i objavio u Župnom listu Gospe snježne - Vid. I ove odlomke nisam izvadio da bih tu stao, nego da zajedno pokojni Jure sa svetim Pavlom usklikne: U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi!

Pokojni Jure nije ispričao svoj križni put kako bi nas poticao na mržnju, na osvetu, na očaj i na malodušje. Ne! Njegova je nakana bila dati jedno svjedočanstvo vjere. Na pitanje jednog oficira u Vršcu je li vjernik, pokojni Jure je odgovorio: Druže, ja vjerujem, a ti radi što moraš. Takav odgovor može dati samo zreli vjernik. Tko zna koliko je puta prije toga pokojni Jure čuo evanđelje, koje smo i mi danas čuli, i Isusa koji govori svojim učenicima: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. I: Ja sam put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Onaj, braćo i sestre, koji je, ne samo čuo ovaj evanđeoski odlomak, nego kojemu su se ove Isusove riječi usjekle u srce i dušu, u pamet i volju, u svaku poru i stanicu njegova bića, može u miru reći pred smrću: Druže, ja vjerujem!

Sveti Otac papa Franjo reče da su za kršćanina bitne tri stvari: Umrijeti u miru; umrijeti u Crkvi i dati lijepo svjedočanstvo.

-  Pokojni je Jure umro u miru, mirne i čiste savjesti jer se hranio milošću Kristovih sakramenata.

-  Pokojni Jure je umro u Crkvi, ali još više on je živio u Crkvi i za Crkvu i Crkvi dao najveći dar: sina svećenika i kćer redovnicu. Stoga mu ova župa i ova mjesna Crkva kaže od srca: Hvala!

-   A lijepo svjedočanstvo? Dozvolite mi da pročitam kako je pokojni Jure zaključio svoje svjedočanstvo o najtežem dijelu života: Na kraju bi pravo pitanje moglo glasiti: Kojim čudom sam ja uspio preživjeti strahote Križnoga puta i doći kući svojoj majci Matiji? Odgovor je sljedeći: Kad sam bio u Nizozemskoj, na jednoj pijaci kupio sam sliku Blažene Djevice Marije, Majke Božje. Ta slika me je pratila cijelo vrijeme moga boravka u vojsci, kao i na Križnom putu, do moga povratka kući. Majka Marija čuvala me je i vratila živa mojoj majci Matiji, koja je sliku našla zakrpljenu u jednom džepiću mojih 'prnja'. Cijeli život sam ostao zahvalan Majci Mariji što me je čuvala na Križnom putu i vratila majci Matiji!

Kao sinovi i kćeri jednoga Oca nebeskoga, mi, braća i sestre, imamo pravo očekivati dio ostavštine iza pokojnog brata. Naš brat Jure – Mali je svojim radom i životom za vjeru stekao veliko blago. Mi ovdje okupljeni, nemojmo dopustiti da to blago propadne, nego ga nesebično prenosimo i dijelimo s drugima. To bi želio pokojni Jure jer je tako želio i Uskrsli Gospodin Isus Krist. Amen.

Don Miroslav Vidović

Zbog tehničkih poteškoća, tekst objavljen sa zakašnnjenjem.