120 godina Služavki Malog Isusa Nedelja, 24. 10. 2010.

ZAGREB: U prigodi proslave 120. obljetnice Družbe sestara Služavki Maloga Isusa u nedjelju 24. listopada u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu održana je svečana akademija, a u zagrebačkoj katedrali svečano misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.


120_godU prigodi proslave 120. obljetnice Družbe


ZAGREB: U prigodi proslave 120. obljetnice Družbe sestara Služavki Maloga Isusa u nedjelju 24. listopada u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu održana je svečana akademija, a u zagrebačkoj katedrali svečano misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.


Svečana akademija

Uz mnoštvo redovnica Družbe pristiglih iz sve tri provincije zagrebačke, splitske i sarajevske, Prijatelja Malog Isusa, provincijala i provincijalki te prijatelja i podupiratelja Družbe, akademiji su nazočili i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, vojni biskup Juraj Jezerinac, te predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara fra Ivan Paponja.

U pozdravnim riječima vrhovna glavarica Družbe s. Maria-Ana Kustura istaknula je da Mali Isus danas živi u srcima svojih 371 sestre, trima novakinjama i deset kandidatica rasprostranjenima u 80 zajednica u republikama Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Njemačkoj, Belgiji i Italiji.

Osvrnula se i na prisilni odlazak redovnica iz svih kuća u Bosni 1949. godine, no istaknula je kako povijest stvara i vodi Božja providnost. Stoga služavke Malog Isusa nikada nisu Bosnu ostavile i zaboravile, nego u najtežim trenucima svih ratnih vremena sačuvale su ponos Bosne i svoje Družbe. Treba li nam jači govor vjere od onog što je Gospodin započeo u srcu našeg utemeljitelja dr. Josipa Stadlera, rekla je Kustura. Čestitku redovnicama izrekao je kardinal Puljić, istaknuvši da u BiH mnogo znači prisutnost te zajednice.

U tijeku akademije održana su i tri prigodna izlaganja. Dr. Agneza Szabo govorila je o temi “Povijesni kontekst nastanka Družbe sestara SMI”. Bilo je to vrijeme opterećeno teškim problemima političke i socijalne naravi, na što je valjalo ispravno odgovarati. Ne bezbožnim političkim nadmudrivanjima, već solidnim kršćanskim djelovanjem. Jedan od glavnih Stadlerovih odgovora bilo je i osnivanje SMI, istaknula je dr. Szabo.

S. Irena Olujević u predavanju “Družba sestara SMI i njezina karizma” podsjetila je na početke djelovanja, tj. osnivanje prve kuće koja je 24. listopada 1890. godine otvorena za zbrinjavanje siromašnih osoba. Brigu za siromašne nadbiskup Stadler povjerio je skupini djevojaka, a njih šest su postale prve članice Družbe. Istaknula je kako je svrha Družbe sudjelovati u životu Crkve brinući se za nejaku Isusovu braću - bolesne, siromašne, napuštenu djecu i stare osobe. Karizma Družbe je apostolsko-karitativna, a apostolsku dimenziju sestre žive tako da posvećuju sve svoje sposobnosti širenju Kraljevstva Božjega, rekla je s. Irena. Dr. Pavo Jurišić održao je izlaganje “Nadbiskup Josip Stadler i Družba SMI”.

U glazbenom dijelu akademije sudjelovali su zborovi služavki Malog Isusa iz Zagreba, združeni zbor sestara iz sve tri provincije te dječji zbor iz Retkovca.

Tekstove je interpretirao glumac Goran Grgić, a program akademije vodila je Tanja Popec.

Pozdravna riječ kardinala Puljića na akademiji

Uzoriti gospodine Kardinale, braćo nadbiskupi, biskupi, svećenici, braćo i sestre, a na poseban način poštovane i drage sestre Služavke Maloga Isusa!

Raduje me da danas mogu pozdraviti sve zajedno i svakog osobno, a na poseban način sestre Služavke Maloga Isusa koje slave 120. obljetnicu Družbe koja je nikla u srcu Bosne, dragom nam Sarajevu. Izričem najprije svoju čestitku vrhovnoj glavarici Družbe s. Mari-Ani Kustura, njezinim savjetnicama, provincijalnim glavaricama i svim sestrama Služavkama Maloga Isusa. Zajedno sa svima vama zahvaljujem Bogu za 120-godišnji hod vaše Družbe. Kad bacimo pogled unatrag prepoznajemo Božje zahvate i vodstvo. Istina, bilo je „bura“ i „oluja“ ali je očita Božja prisutnost i vodstvo. Danas sa svima vama zahvaljujem Bogu za njegove zahvate u povijesti vaše Družbe. Na samim počecima Družbe, kao i vrhbosanske nadbiskupije, imamo Slugu Božjega nadbiskup Josipa Stadlera koji spaja Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Poznato nam je da je bio toliko širokog duha da se u njegovoj blizini svatko osjećao ugodno, prihvaćeno i ljubljeno. Danas zahvaljujemo Bogu za dar takovog natpastira ali i molimo da u vama – Stadlerovim duhovnim kćerima – bude živ i prepoznatljiv njegov duh.

Izričem također svoju zahvalnost Vašoj Družbi za prisutnost i svjedočanstvo Bogu posvećenog života. Mogu doista reći da nam u napaćenoj Bosni i Hercegovina, a vjerujem i šire, dosta znači prisutnost vaše Zajednice ali još više svjedočanstvo života vaših članica. Redovnički život govori više od izvanjskog znaka i riječi. Dok vam danas zahvaljujem za vaš doprinos svetosti života opće i mjesne Crkve potičem vas da i nadalje čuvate i njegujete „biser“ karizme i duhovnosti koja vam je darovana i po kojoj ste kao Družba prepoznatljive. Poznato je da vi postojite radi siromaha, napuštenih, ostavljenih i obespravljenih. To je vaša uloga, vaše poslanje i područje vašeg djelovanja. Drago mi je da ste otvorene i za druge potrebe Crkve ali je karakteristično da vi svemu pristupate kao Isusove Služavke. To je vaš govor i svjedočanstvo o Bogu koji ljubi čovjeka. Dok danas zahvaljujete Bogu, posvjestite si ljepotu i uzvišenost vaše karizme i duhovnosti.

Drugi „biser“ koji je specifičan za vas sestre Služavke Maloga Isusa jest vaša duhovnost. Poznato je da svaka redovnička zajednica raste ili pada ovisno o vjernosti duhu svoga Utemeljitelja. Vi sestre Služavke Maloga Isusa imate veliko duhovno blago. Da bi vaša zajednica rasla i bivala iz dana u dan sve stabilnija bit će od velike pomoći to što će svaka sestra sve dublje upoznavati, živjeti i njegovati duhovnost Utemeljitelja. Neka vas u tome prati zagovor sv. Rafaela.

U tom duhu čestitam proslavu 120. obljetnice Družbe i sve pozdravljam!

Svečano misno slavlje

U 18 sati u zagrebačkoj katedrali svečano misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Alessandro D’Errico, vojni biskup Juraj Jezerinac, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, provincijali te još šezdesetak svećenika iz republika Hrvatske i BiH. Na početku misnog slavlja kardinal Bozanić čestitao je obljetnicu članicama Družbe, a okupljene vjernike pozvao da ih nose u svojim mislima i molitvama.

Neka se naša hvala najprije uzdigne Gospodinu, koji je nadahnuo slugu Božjega Josipa Stadlera, prvoga vrhbosanskog nadbiskupa, da otkrije najbolji način pomoći siromasima svoga vremena, rekao je u homiliji kardinal Bozanić, te podsjetio kako je Stadler za ljubav prema siromasima, a posebno prema siromašnoj i napuštenoj djeci oduševio mlade djevojke, koje su se odazvale da u misteriju Božića i Betlehema vjerno nasljeduju Dijete Isusa. Bio je to početak nove i jedine ženske družbe nastale na području Bosne i Hercegovine.

U ovom misnom slavlju zahvaljujemo Bogu za pronicljivost duha sluge Božjega Josipa Stadlera i za karizmu koju je povjerio služavkama Malog Isusa. U duhu se radujemo zbog prisutnosti sestara na ovom euharistijskom slavlju, kao i svjedočenju karizme njihova utemeljitelja te molimo da im slavlje obljetnice bude poticaj produbljivanja poslanja ljubavi i milosrđa. Neka dobri Bog, drage sestre, obilno blagoslovi vaša nastojanja, poručio je kardinal redovnicama te istaknuo kako je ljubav prema bližnjima, a posebno prema siromasima, znak prepoznavanja kršćanskog života, jer slušanje riječi Božje i ustrajna molitva, vjerno sudjelovanje u sakramentima i bratskom zajedništvu ne ostavlja bez oduševljenja za snažnu ljubav, koja daje novi život svim vrednotama i međuljudskim odnosima.

Osvrnuvši se na misna čitanja koja govore o anđelima, borbi i pobjedi, te se izrijekom spominje i arkanđeo Rafael, kardinal je upitao “nismo li i mi u svome kršćanskom poslanju, pozvani poput anđela Rafaela surađivati s Bogom u ozdravljenju izranjenih odnosa i liječenju zaraze sljepoće koja se širi poput epidemije? Ne proizvodi li takvo stanje nove siromahe kojima je potrebno služenje?”

U ovoj euharistiji postajemo dionici božanskoga života. Blagovanje Tijela i Krvi Kristove neka u nama rasplamsa želju da i mi budemo “anđeli” - poslanici i glasnici božanskoga života jedni drugima, posebno onima koji su umorni, tužni, bolesni, siromašni i slijepi za Božju ljubav. Dao nam Gospodin potrebne milosti da i mi budemo suradnici Njegovi i Njegovih anđela kako bismo čuli i uslišali prošnje brojnih siromaha u našoj domovini Hrvatskoj i dragoj nam Bosni i Hercegovini, rekao je kardinal.
 
Kao prinosne darove uz kruh, vino i vodu, redovnice su na oltar donijele i karitativni dar svih triju provincija Družbe za potrebe siromašnih, te simbole križ, Bibliju, konstitucije Družbe, kopiju svitka zatvaranja dijecezanskog procesa sluge Božjeg Josipa Stadlera, te svjetiljku i ljiljan.

Propovijed zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića

Uzoriti gospodine kardinale Vinko,
preuzvišena gospodo nunciji:
mons. Mario Roberto Cassari i mons. Alessandro D’Errico,
preuzvišeni oci biskupi,
draga braćo svećenici, dijecezanski i redovnički,
mnogopoštovana časna majko Maria-Ana
i provincijalne glavarice,
poštovane sestre Služavke Malog Isusa,
draga braćo i sestre u Kristu!

1. Danas smo se, nakon svečane akademije, okupili na ovom euharistijskom slavlju u Zagrebačkoj katedrali da proslavimo 120. obljetnicu Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Neka se naša hvala najprije uzdigne Gospodinu, koji je nadahnuo slugu Božjega Josipa Stadlera, prvoga vrhbosanskog nadbiskupa, da otkrije najbolji način pomoći siromasima svoga vremena. Ostavši rano bez roditelja, i sam je nadbiskup Stadler u svome životu iskusio što znači primati darove dobrote i milosrđa od drugih ljudi.

Velika ljubav prema siromasima i patnicima, potrebnima i ljudima s ruba društva, odlika je Božjih ljudi, koji očima vjere u siromasima prepoznaju Kristovo lice. Za ljubav prema siromasima, a posebno prema siromašnoj i napuštenoj djeci, nadbiskup Stadler je oduševio mlade djevojke, koje su se odazvale da u misteriju Božića i Betlehema vjerno nasljeduju Dijete Isusa. Bio je to početak nove i jedine ženske družbe nastale na području Bosne i Hercegovine. Družbu sestara Služavki Malog Isusa ustanovio je nadbiskup Josip Stadler 24. listopada 1890. godine u Sarajevu, a svoje djelo i djelovanje Družbe, povjerio zaštiti i zagovoru arkanđela Rafaela, čiji se liturgijski spomen tada slavio 24. listopada.

U ovom misnom slavlju zahvaljujemo Bogu za pronicljivost duha sluge Božjega Josipa Stadlera i za karizmu koju je povjerio sestrama Služavkama Malog Isusa. U duhu se radujemo zbog prisutnosti sestara na ovom euharistijskom slavlju, kao i svjedočenju karizme njihova Utemeljitelja te molimo da im slavlje obljetnice bude poticaj produbljivanja poslanja ljubavi i milosrđa. Neka dobri Bog, drage sestre, obilno blagoslovi vaša nastojanja.

Ljubav prema bližnjima, a posebno prema siromasima, znak je prepoznavanja kršćanskog života, jer slušanje riječi Božje i ustrajna molitva, vjerno sudjelovanje u sakramentima i bratskom zajedništvu ne ostavlja bez oduševljenja za snažnu ljubav, koja daje novi život svim vrjednotama i međuljudskim odnosima. No, to zahtijeva trajnu borbu i odupiranje napastima ovoga svijeta koje potiču na oholost, sebičnost, uznositost i prestiž pod svaku cijenu.

2. Današnja misna čitanja govore o anđelima, borbi i pobjedi. Terminološki rečeno anđeo je “glasnik”, onaj koji je od Boga poslan donijeti radosnu vijest. U Starom zavjetu susrećemo likove, koji su u Božje ime poslani pomagati ljudima i voditi ih. Umirujuća prisutnost Božjega anđela trajno prati izraelski narod. Na početku Novog zavjeta anđeo Gabrijel javlja Zahariji radosnu vijest rođenja Preteče, a Mariji naviješta velika otajstva našega otkupljenja. Anđeo, kojemu se ime ne spominje, ohrabruje Josipa, pokazujući mu pravi put izlaska iz dvojbe koja ga je mučila. Anđeli naviještaju pastirima radosnu vijest Isusova rođenja; anđeli služe Isusu nakon što se odupro kušnji u pustinji; anđeo priopćuje ženama radosnu vijest o Kristovu uskrsnuću. Na svršetku vremena, anđeli će pratiti Isusa o Njegovom drugom dolasku.

U Svetom pismu spominju su poimence tri sveta arkanđela: Gabrijel, Rafael i Mihael. Današnja čitanja govore o Rafaelu i Mihaelu. Imena sve trojice arkanđela završavaju na “El” što u hebrejskom znači “Bog”. Bog je, dakle, upisan u imena anđela, u njihovu narav. Prava narav anđela je biti uz Boga, postojati u odnosu na Boga i za Boga.

Anđeli su glasnici Božji, oni donose Boga ljudima, pomažući im da prepoznaju Božje djelovanje i prihvate njegovu volju u svome životu. Anđeli, kao što su blizu Bogu, tako mogu biti blizu i čovjeku. Bog nam je, draga braćo i sestre, puno bliži nego što smo mi sami sebi. Anđeli pomažu čovjeku da upozna samoga sebe te upozna ono duboko skriveno i zastrto u svome srcu. Oni pozivaju i ohrabruju ljude da uđu u sebe i otvore se Božjem djelovanju po kojem ljudi sve više postaju anđeli jedni drugima.

Prema knjizi Otkrivenja (usp. 2, 1. 8. 12), biskupe su u prvoj Crkvi nazivali anđelima crkava. Na taj se način htjela povezati služba biskupa s poslanjem anđela. U tom smislu možemo reći da je sluga Božji Josip Stadler, nadbiskup vrhbosanski, tijekom 36 godina pastirske službe u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, bio anđeo Božjim svojoj Crkvi, a posebno anđeo Božji siromasima, iskazujući im duhovna i tjelesna djela milosrđa.

3. Današnje čitanje iz Knjige o Tobiji spominje svetog anđela Rafaela. U značenju imena Rafael sadržana je poruka da “Bog liječi” i da nam je suputnik na životnome putu. Uzevši cjelovito Knjigu o Tobiji i značenje liječenja koje je povjereno anđelu Rafaelu, možemo izdvojiti dva vida ozdravljenja, a riječ je o ozdravljenju međuljudskih odnosa i ozdravljenju od sljepoće.

Anđeo najprije liječi poljuljano zajedništvo između muškarca i žene; liječi njihovu ljubav. Dovoljno je samo kratko promotriti međuljudske odnose i brzo ćemo shvatiti koliko je potrebno ozdravljenje tih odnosa i koliko današnji čovjek čezne za zajedništvom i ljubavlju. Anđeo Rafael liječi Tobijinu sljepoću. Svjesni smo brojnih oblika sljepoće, kojima su pogođeni ljudi našega vremena, pri čemu prednjači sljepoća za prepoznavanje Božje blizine i njegove neizmjerne ljubavi prema čovjeku. Sljepoća koja priječi da se vidi Božju ljubav u vlastitom životu, uzrok je sljepoće koja zastire pogled na bližnjega i njegove potrebe.

Draga braćo i sestre, nismo li i mi u svome kršćanskom poslanju, pozvani poput anđela Rafaela, surađivati s Bogom u ozdravljenju izranjenih odnosa i liječenju zaraze sljepoće koja se širi poput epidemije? Ne proizvodi li takvo stanje nove siromahe kojima je potrebno služenje?

4. Ime drugog anđela o kojem smo danas slušali u Otkrivenju jest Mihael. Mihael samim imenom pita: Tko je kao Bog? U tom je pitanju nemjerljiva usporedba i neusporediva snaga kojom se pobjeđuje zlo. To je konačna pobjeda dobra nad zlom i ona se ostvaruje tijekom cijele povijesti. Mihael ujedno pita: Tko, ako ne Bog? Danas se ovo pitanje, draga braćo i sestre, i nama postavlja. Tko će nam pomoći u borbama života, ako ne Bog; tko je gospodar našega života, ako nije Bog; kome pripada prvo mjesto u našem životu, ako ne Bogu?

Mihael sa svojim anđelima vodi borbu protiv zla, koja traje do danas i tako će biti do kraja svijeta, do konačne pobjede. Kada je Zmaj, Sotona, zbačen s neba na zemlju, on svojom lukavom taktikom, nastavlja svoje djelo neprijatelja, lašca i klevetnika, što izražava grčka riječ diábolos, a znači Đavao. On dijeli i optužuje, kako se nekoliko redaka kasnije čita u Otkrivenju, i to one “što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo” (Otk 12, 17). On nastoji odvojiti čovjeka od njegova Stvoritelja, brata od brata, roditelje od djece, muža od žene, redovnicu od zajednice. Mogli bismo tako obuhvatiti sve odnose koji su, u Božjem planu zamišljeni kao odnosi ljubavi, darivanja i zajedništva te stvoreni na sliku odnosa u Presvetom Trojstvu.

Stara zmija, neprestano pokušava uvjeriti ljude da Bog treba nestati iz njihova života kako bi oni postali moćni i veliki; nastoji uvjeriti da Bog priječi ostvarenje čovjekove slobode. Međutim, tko stavlja na stranu Boga, ne poštuje ni čovjeka, nego mu naprotiv oduzima dostojanstvo. Vjera u Boga brani čovjeka u svim njegovim slabostima i promašajima, jer sjaj Božji blista nad svakim pojedincem.

5. Današnje Evanđelje, u kontekstu borbe koja se vodi protiv Kristovih vjernika, donosi utješnu i radosnu poruku. Krist je pobijedio tog “starog tužitelja” i obranio nas pred Bogom. On nas je opravdao pred Bogom kao što je opravdao i Natanaela koji mu, pomalo sumnjičavo prilazi. Krist ga naziva “istinitim Izraelcem u kojem nema prijevare”. Međutim, Krist nije samo pogledao na nas i opravdao nas pred Bogom, već nam je, po sakramentima, dao mogućnost “progledati” i sudjelovati u božanskom životu.

Bog se u svome Sinu toliko približio ljudima da se utjelovio kao čovjek kako bi čovjeka vratio u zajedništvo s Bogom. Krist je susretište neba i zemlje, On je iznad anđela, viši je od anđela, On je jedini posrednik između Boga i ljudi; po Njegovu Imenu i samo u Njemu mi postajemo anđeli jedni drugima i pobjeđujemo u svakoj borbi protiv zla.

6. Braćo i sestre, drage sestre Služavke Malog Isusa, u ovoj svetoj euharistiji postajemo dionici božanskoga života. Blagovanje Tijela i Krvi Kristove neka u nama rasplamsa želju da i mi budemo “anđeli” - poslanici i glasnici božanskoga života jedni drugima, posebno onima koji su umorni, tužni, bolesni, siromašni i slijepi za Božju ljubav. Dao nam Gospodin potrebne milosti da i mi budemo suradnici Njegovi i Njegovih anđela kako bismo čuli i uslišali prošnje brojnih siromaha u našoj domovini Hrvatskoj i dragoj nam Bosni i Hercegovini.

Crkva danas slavi Misijsku nedjelju, razmišljajući o Isusovom poslanju što ga je dao svojim učenicima koje je poslao da budu navjestitelji Radosne vijesti po svem svijetu. Molimo stoga za misije i misionare, molimo i za nova misijska zvanja u Crkvi.

Drage sestre, moleći za nova zvanja u Družbi sestara Služavki Malog Isusa, čestitam vam ovaj jubilej i povjeravam vašu Družbu i sve vaše djelovanje zagovoru Blažene Djevice Marije, kraljice anđela i zaštiti arkanđela Rafaela, koji neka vam trajno pomaže u produbljivanju poziva i prepoznavanju Božjih siromaha kojima ste poslane. Amen.

Riječi kardinala Bozanića na kraju misnog slavlja

Naši vjernici vole redovnice jer na vašim licima, u vašem životu i djelovanju traže ljubav Kristovu, osjećaju da vi to možete pružiti, a ljubav na Kristov način je najveći čin vjere, rekao je prije blagoslova kardinal Bozanić te je pozvao redovnice da budu utjelovljenje Kristove ljubavi, da budu majke potrebnima, siromasima, majke onih koji traže majke, a danas to traže i djeca i odrasli. Stoga, širite majčinsku ljubav u današnjem svijetu, potaknuo je redovnice kardinal Bozanić.

Nakon Tebe Boga hvalimo, riječ zahvale uputila je vrhovna glavarica s. Maria-Ana Kustura.

Nalazimo se u zagrebačkoj katedrali u kojoj je vrijeme provodio i dr. Josip Stadler. Neka je hvala Bogu i Utemeljitelju za Dan Družbe. Neka po Služavkama bude što prisutnije Njegovo kraljevstvo na zemlji. Hvala zboru sestara Služavki Malog Isusa, mješovitom zboru župe Retkovec. Hvala sestrama Kćeri Božje ljubavi, rektoru katedrale, prijateljima Malog Isusa kao i svim našim prijateljima, dobročiniteljima, uzvanicima koji ste uzveličali ovo slavlje. Željela bih da obnovljenim žarom ljubavi iskažemo Te Deum za sve primljene milosti. Neka vas prati ljubav djeteta Isusa. Slavlje 120-te godišnjice zapisana je u povijesti živih i pokojnih sestara. Ponesimo plamen ljubavi u naše zajednice i obitelji kako bi Isus imao toplije mjesto.
Hvala svima za prisutnost!

  Vijesti - Sve