Na današnji dan 22. veljače 1922. godine u Trstu, blago je preminula singora Giovanna Sorman (Ivana Zorman), prva dobročiniteljica Stadlerove ubožnice u Sarajevu (osnovana 1890.g.) u kojoj je se rodila i  Družba sestara Služavki Maloga Isusa. O 95. godišnjici njezinog prelaska iz ovoga života u vječni, s ljubavlju i zahvalnošću spominjemo se njezina dragog imena "Giovanna" i u molitvi pred Gospodinom prosimo vječni pokoj njezinoj duši.

O 95. godišnjici njezine smrti, donosimo  tri svjedočanstva koja govore o Božjem djelu koje je izveo po signori Giovanni Sorman u Nadbiskupskoj ubožnici Maloga Isusa u Sarajevu.

Svjedočanstvo sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera i utemeljitelja Družbe

Nadbiskup Josip Stadler u svojoj kratkoj povijesti nastanka Kongregacije Maloga Isusa otom  događaju zapisa:

„Jednoga dana u ljetu g. 1891. god., dogjoše u Sarajevo pokojni preč. g. predstojnik milosrdnih sestara iz Zagreba Fid. Hoppeerger i preč. kanonik iz Trsta Flego. Od preč. Flega sazna se, da u Trstu ima neka vrlo pobožna žena a na glasu sa svoje dobrote, po imenu Ivanka Sormann, poznata u Trstu pod imenom signora Giovanna.

Ta žena bez ičesa počela sakupljati oko sebe siromašnu žensku djecu i za nju se materinski brinuti. Kad je preč. g. Flego bio u Sarajevu, Ivanka je već imala 127. djece. Gospodin Bog je tu ženu tako blagoslovio, da joj je upravo čudesnim načinom više puta pomogao. – Čim se saznalo za nju, pisalo joj se, bi li ona htjela dati nekoliko odraslih sirota, koje bi htjele u Sarajevu brigu voditi za sirote u nadbiskupskoj ubožnici, jer se pametno mislilo, da će sirote najbolje znati brinuti se za sirote. I ona dovede iste godine nekoliko sirota, koje su preuzele brigu u nadbiskupskoj ubožnici.

Kad je Ivanka mjeseca travnja slijedeće g. 1892. došla u Sarajevo, da pohodi svoje sirote, dade savjeta, neka bi se osim starih siromašnih žena u zavod uzela ženska siromašna djeca. No kuća, u kojoj su stare siromašne žene stanovale u Mjedenici ulici, bijaše puna puncata, tako da se nije ni moglo uzeti ni žena ni djece. A potkraj te kuće bila druga na prodaju za 2.000 forinita. Reći će jednoga dana Ivanka: ne znam, sve mi nešto kazuje, da kupim tu drugu kuću, da uzmognete i siromašne ženske djece primiti, ali nemam novčića. Kad joj se reklo,, da će se uzajmiti novac, ako se ona obveže, da će ga vratiti. I pristane na to, ona se obveže da će do zadnjega svibnja iste godine poslati 2.000 forinti. – I uzajmi se ta svota, i kupi se rečena kuća, a u oči treće nedjelje posije Uskrsa, kad se sveti Josip štuje kao Zaštitnik cijele crkve, primi se prvo žensko siroče.“ 

Svjedočanstvo s. M. Bernardine (Ivane) Senger SMI

Jedno svjedočanstvo dolaska služenja u nadbiskupsku ubožnicu u Sarajevo sa gospođom Ivankom Sorman dala nam je s. M. Bernardina (Ivana) Senger SMI koja je bila štićenica u Zavodu sv. Josipa u Trstu, u Družbu je došla 21. VI. 1891., a u njoj je ustrajala sve do smrti, do 1964.g.

„Kao malu djevojčicu smjestila ju je majka u zavod plemenite gospođe Ivane Sorman u Trstu. U Zavodu je svršila tadašnju djevojačku školu. Naučila je raditi sve vrste ručnog rada, a posebno umjetničkog vezenja. U sedamnaestoj godini došla je u Sarajevo u posjet nadbiskupu Stadleru sa gospođom Ivanom Sorman i tada se prvi put susrela s Nadbiskupom.“

Sestra Bernardina sama svjedoči sljedeće: „Po prilici u proljeće 1890. došao je jedan kanonik iz Trsta u Sarajevo. Želja ga je vukla da vidi Bosnu. Dakako da je bio gost nadbiskupa dr. Josipa Stadlera, koji je radio svom dušom i velikodušnim srcem za dobro povjerenog mu stada.

U razgovoru potužio mu se Nadbiskup, kako imade više starica, koje su skroz napuštene od svojih ili nemaju nikoga svoga. Kupio je jednu kuću u ul. Mjedenici, da ih u nju smjeti, te tako zakloni od bijede i gladi. Njegov kanonik preč. Antun Jeglić doveo je iz Slovenije dvije pobožne i požrtvovne djevojke, koje se žrtvuju njegujući starice. (to su bile kasnije naše prve dvije sestre: s. Marta i s. Franciska)

No i mala napuštena djeca zadavala su mu mnoge brige. Već ih je više smjestio u dobre katoličke obitelji, ali se njihov broj sve više povećava i prisiljen je da osnuje dom za siromašnu djecu. Već je na više strana tražio časne sestre koje imaju svrhu da se brinu za uzgoj siročadi i njegu zapuštenih starica i staraca, ali je svugdje bio odbijen. Tražio je iz Francuske. Zato već pomišlja o tome da osnuje žensku redovničku Družbu, koja bi se brinula za tu malu i veliku sirotinju.

Tako je po prilici pričao Nadbiskup svoje poteškoće kanoniku iz Trsta. (...) Kanonik ganut Nadbiskupovim pričanjem, ponudi mu, ako on to želi da će se pobrinuti za dobro odgojene djevojke, koje su izučile škole i već neko vrijeme rade u sirotištu. Ima nade da bi neke od njih željele postati redovnice. On se naime pozna s upraviteljicom toga sirotišta u Trstu s gospođom Giovanom i misli da će se ona za tu stvar oduševiti i izaći mu u susret.

Tako je i bilo. Gospođa Giovanna se oduševila da pomogne Nadbiskupu. I ona je sama žrtvovala cijeli svoj život u domu u kojem radi od mladosti. Odluči se da ode u Sarajevo i dogovori se sa Nadbiskupom. Sa sobom je htjela povesti jednu svoju gojenicu, koja je radila s njom kod djece u sirotištu. Nije htjela sama odlučiti koju će povesti, jer ih je više željelo ići. Zato je uzela končiće, koliko je njih bilo, a na jedan je svezala uzao. Končiće je stavila u šaku, krajeve pustila van i dala im da vuku. Koja izvuče sa uzlom ta će ići s njom u Sarajevo. Sreća je poslužila gospođici Giovanni Senger. (...) Pošle su u Sarajevo i bile 10 dana gosti nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Tada još nije bilo nadbiskupskog dvora, ali se pripremalo za gradnju. Nadbiskup je stanovao u jednoj većoj kući blizu katedrale. (...) Gospođa Giovanna sa zanimanjem je obišla velika poduzeća nadbiskupa Stadlera, a najviše ju je zanimalo preskromno sirotište i siromašni dom staraca. U zadnje vrijeme Nadbiskup je bio prisiljen da proširi kuću, gdje su bile starice, pa je primao i siromašnu djecu, jer nije imao kud s njima. Sve te sirote posluživale su naše buduće sestre: s. Marta i s. Franciska. Možda su imale još koga za ispomoć.

Gospođica Giovanna se oduševila za Nadbiskupove osnove, te mu obećala pomoći i koliko bude mogla i poslati više gojenica, koje žele biti redovnice i s kojima bi osnovao redovničku družbu, koja bi imala svrhu uzgajati siromašnu djecu i njegovati siromašne starce i starice.

Vrativši se gospođa Giovanna u Trst nastojala je oduševiti svoje gojenice za ljubav prema siromasima i redovničkom životu. Uskoro su se javile tri: dvije talijanke, koje su svršile školu i radile kod djece u sirotištu i jedna Slovenka, koja je također bila namještena u sirotištu. Prve dvije su kasnije naše sestre: s. Alfonza i s. Antonina (rođena sestra naše sestre Skolastike) a treća je bila s. Rafaela (sestra naše s. Vjekoslave) iza nekoliko mjeseci došle su još dvije talijanke iz Trsta: naša s. Bernardina i s. Jozefina sestra s. Alfonze koja je znala i svirati. (...) Pošto su kandidatice iz Trsta znale ručne radove, a i crkvena odjela, otvorio je Nadbiskup s njima radionicu, u kojoj su izrađivala crkvena odjela, ako i razne ručne radove za civile. U kratko vrijeme imale su pune ruke posla. A broj djece se sve više povećavao.“

Svjedočanstvo s. M. Skolastike Dodić SMI

S. M. Skolastika Dodić rođena sestra s. Antonine koja je bila gojenica u sirotištu sv. Josipa u Trstu zapisala je sljedeće: „Kad su prve djevojke položile zavjete (19. VI. 1893), odlučio je pokojni Utemeljitelj da pođe u Trst posjetiti Zavod iz kojeg je primio prve djevojke koje su se odmah prihvatile posla oko starih nemoćnika i beba i u odgoju djece sirotišta. Od Upraviteljice je tražio da vidi roditelje ili koga od rodbine onih koje su već bile u Sarajevu. Tako moja majka dođe da ga pozdravi i povede mene sa sobom, bilo mi je jedanaest godina. Pokojni Utemeljitelj pitao me: Bi li ja pošla tamo gdje mi je sestra. Ja sam odmah odgovorila: 'Hoću!' ... Došla sam 20 po redu, a to je bilo godine 1898., nakon što su sestre došle iz stare kuće u Mjedenici u novosagrađenu kuću „Betlehem“. (Služavke u domu Očevu, str.362, Zg., 2011.)

O slavlju 125. obljetnice Družbe, dana 24. kolovoza 2016.g. skupina sestara SMI predvođena vrhovnom glavaricom Družbe s. M. Radoslavom Radek, pohodila je Zavod sv. Josipa koji je utemeljila signora Giovanna i njezin grob u Trstu. (s.am)