Patron Doma Sveti Josip
Utorak, 2. 5. 2017.
{image:3:medium}
1. svibnja 2017. godine okupili smo se u Domu Sv. Josipa u Vitezu da proslavimo blagdan sv. Josipa sa stanovnicima Doma i djelatnicima. Primile su nas sestre Rudolfa Paradžik, ravnateljica, sestra Bertila Kovačević i sestra Svjetlana Leko. Svečanost je počela slavljem sv. Mise koju je predslavio vlč. Marinko Grubišić, župnik iz Novoga Travnika u koncelebraciji sa fra Velimirom Bavrka, župnikom župe Vitez. Liturgijsko pjevanje je vodila i svirala prof. Olga Kezić.
{image:3:medium}
1. svibnja 2017. godine okupili smo se u Domu Sv. Josipa u Vitezu da proslavimo blagdan sv. Josipa sa stanovnicima Doma i djelatnicima. Primile su nas sestre Rudolfa Paradžik, ravnateljica, sestra Bertila Kovačević i sestra Svjetlana Leko. Svečanost je počela slavljem sv. Mise koju je predslavio vlč. Marinko Grubišić, župnik iz Novoga Travnika u koncelebraciji sa fra Velimirom Bavrka, župnikom župe Vitez. Liturgijsko pjevanje je vodila i svirala prof. Olga Kezić.
U prigodnoj propovijedi, velečasni Grubišić je govorio o malom djetetu i njegovoj potrebi da oponaša starije osobe iz svog okruženja: mamu, braću, sestre. Dijete poprima sve pokrete i geste osoba koje vidi. Mi odrasli trebali bi biti svoji, originalni ne oponašati druge. Mi trebamo slijediti primjere svetih i dobrih ljudi. O sv. Josipu u Bibliji se govori kao o pravednom čovjeku. Nema osobe na svijetu koju ne boli i ne smeta nepravda. U svakoj ljudskoj zajednici ima nepravde. Sv. Josip nam može biti uzor da se trudimo tamo gdje smo postavljeni da budemo pravedni bez obzira koju službu da obavljamo. Sv. Josip je po tradiciji bio tih čovjek, ne viče, ne galami, ne kritizira, ne prigovara, bio je tihi i nenametljivi svetac. Sv. Josip nam daje uzor za nasljedovanje tihog i nenametljivog života u zajednici s drugim ljudima.
Godine 1955. uveo je u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika veliki papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan “koji si je svijet rada izabrao kao svoj praznik”Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje.
To je u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret. “Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: ‘Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin” (Mt 13,54). Sveto pismo spominje Josipa poimence više od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovu zanimanju. Ne navodi nam također ni jednu jedinu njegovu riječ niti što kaže o svršetku njegova života. Jer je bio tesar, na prvi pogled može se činiti da je posve opravdano njegovo patronatstvo nad radnicima. A dok to čini, onda želi reći da Josipovo svakidašnje poslovanje i njegov rad nije bio samo čisto naprezanje, već spremnost služenja u vjernoj poslušnosti tajni utjelovljenja Sina Božjega i djela otkupljenja. A to bi morao biti smisao rada svakoga kršćanskoga djelatnika.
Sv. Josip je bio zaštitnik svete obitelji. Mi nekad nemamo osjećaj da smo obitelj, da smo potrebni međusobnog uvažavanja i poštovanja. Sv. Josip nas potiče da se više osjećamo i doživljavamo kao obitelj , a ne kao stranci koji žive jedni pored drugih.
Nakon svete Mise u sunčanom i zelenom perivoju Doma je uslijedilo veselje uz zvuke harmonike. Sestre i djelatnici Doma sv. Josip priredili su bogati roštilj za sve nazočne. U holu su nas čekali pripremljeni stolovi. U zajedništvu sa sestrama, svećenicima, stanovnicima Doma, djelatnicima, prijateljima i dobročiniteljima dugo se pjevalo i veselilo uz pripovijetke i zdravice.
Svojom nazočnošću slavlje su uzveličale sestre iz Sarajeva na čelu sa s. M. Admiratom, provincijskom glavaricom, sestre iz Gromiljaka i samostana sv. Josipa, te susjedi, prijatelji i dobročinitelja Doma sv. Josipa.
s. M. Klara Jerković
