Dan duhovne obnove u Družbi 25. studenoga 2017. Subota, 25. 11. 2017.

Tema: Blažena Djevica Marija, uzor naše radosti i nade Pjesma

 Marijo, o Marijo...

Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Zvijezde sjaju oko tvoje glave,
anđeli te svojom pjesmo slave.


Tema: Blažena Djevica Marija, uzor naše radosti i nade Pjesma

 Marijo, o Marijo...

Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Zvijezde sjaju oko tvoje glave,
anđeli te svojom pjesmo slave.


Sv. Augustin je rekao da je Bog mogao stvoriti i ljepšu zemlju i ljepše nebo, ali ljepše od Blažene Djevice Marije nije mogao stvoriti.

Razmišljajući o Mariji kao uzoru naše radosti i nade zaista možemo reći da je dobrota, čisto srce bez ljage grijeha, učinilo Mariju najljepšom ženom od postanka svijeta do danas.

Naš utemeljitelj SB Josip Stadler često je ponavljao riječi sv. Ljudevita Monfortanskog: „Sav sam tvoj Marijo i sve moje tvoje je...“ Predao je Mariji svoju osobu i sve svoje djelovanje. Zato je mogao činiti velika djela i na duhovnom i materijalnom polju jer mu je Marija bila pomoćnica i vodilja, uzor radosti i nade da su njegove želje u skladu s Božjom voljom i da će biti ostvarene. Jednom se povjerio biskupu Strossmayeru: „Imam tisuću želja koje moram provesti samo milošću Božjom i uz Marijinu zaštitu“.

Sv. Ivan Pavao II. imao je u svom grbu 'Totus tuus' i svaki dan izgovarao molitvu predanja poput Stadlera: „ Sav sam tvoj i sve moje tvoje je. Prihvaćam te u svemu mojemu. Daruj mi svoje srce, Marijo.“ On svjedoči kako je čitajući knjigu od bl. Ljudevita Monfortanskog: Prava pobožnost prema BDM (koju je svojedobno i Stadler preveo na hrvatski),Ponovo otkrio s novom svijesti marijansku pobožnost i ovaj zreli oblik štovanja Majke Božje pratio me je godinama... Na temelju tih duhovnih iskustava zacrtao se hod molitve i kontemplacije koji je usmjerio moje korake na putu svećeništva, a zatim u svim kasnijim događajima sve do danas.“

Papa Pavao VI u apostolskoj pobudnici Marialis cultus , kaže da svaka marijanska pobožnost mora biti biblijska, liturgijska, ekumenska i antropološka. To znači da Mariju prvenstveno promatramo onako kako nam je donosi Sveto pismo, posebno Evanđelje. Marija je sva službenica Gospodnja, ona je Djevica koja sluša, ona je Djevica koja moli, Djevica koja prinosi i Djevica koja rađa. Mariju nije moguće zamisliti bez Krista. Ona sluša Božju volju baš time što prihvaća primiti i roditi Riječ Božju, što je ponizno Bogu rekla: Fiat – Neka mi bude...

U molitvi ona prednjači Crkvi i to kao trostruka moliteljica:

1. ona veliča i slavi Boga zbog silnih njegovih djela (Magnificat)

2. Ona je zagovornica kod Boga i posrednica Božjih milosti (na svadbi u Kani)

3.Ona moli i prosnu molitvu, ali ne za neke svoje male potrebe, nego s apostolima moli, čeka i prima Duha Svetoga (Pedesetnica)

Pavao VI. je Mariju nazvao prvom učenicom Isusa Krista.Djevica koja prima u svoju utrobu Krista i rađa ga znak je nade i uzor nama kojima je zadaća donijeti svijetu Krista.

Papa Benedikt XVI. naziva Mariju Majkom nade. Prisjetimo se sv. Pavla koji se na svom apostolskom putovanju, ne znajući što ga sve čeka, hranio vjerom i nadom poput Abrahama koji je išao u nepoznato i u nadi protiv svake nade povjerovao da će ga Bog učiniti ocem mnogih naroda. I mi kao i svi proroci Staroga Zavjeta i sveci svih stoljeća kročimo putem nade prema Kraljevstvu nebeskom. Znamo samo po vjeri što nas čeka. Na tom duhovnom putu, kako kaže papa Benedikt XVI. prati nas Marija, majka nade.

Izrael je kroz stoljetnu povijest gajio nadu u dolazak Mesije. I konačno ta se nada ostvarila jer je Marija pristala da u svom krilu utjelovi Sina Božjega. Ona je Izraelu i svijetu darovala Spasitelja. Marija koja je ostala postojana u nadi i pod križem, kao ono Abraham kad je bio spreman žrtvovati svoga sina Izaka, za nas je uzor i potpora. Marija zagovara za nas i vodi nas u tami naših nevolja, vodi nas prema blistavoj zori uskrsnuća gdje više neće biti ni boli ni jauka. Papa uzima riječi velikog Marijina štovatelja sv. Bernarda i kaže nama: „Ti koji si u stalnoj nepostojanosti , opažaš da si poput slabe lađe kojom se poigravaju bijesni valovi na uzburkanom moru života, izložen vjetrovima i olujama i prijete valovi da ti lađu prevrnu, upri svoj pogled u sjaj one zvijezde, ako ne želiš da te razbije silni vihor. Ako se dignu vjetrovi napasti i nasučeš se na hridi nevolja, gledaj u zvijezdu, zazovi Mariju Zvijezdu mora i ona će te dovesti u sigurnu luku spasenja. U opasnostima, u tjeskobama, u kolebanjima, misli na Mariju, zazovi Mariju. Slijedeći njezine primjere nećeš zalutati, zazoveš li je nećeš izgubiti nadu; oslonjen na nju nećeš posrnuti, pod njezinom zaštitom nećeš se ničega bojati, uz njezino vodstvo nećeš malaksati, s njezinom zaštitom prispjet ćeš svom cilju....

Pjesma:

Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Kad se našeg žića svijeća gasi,
ti kod Sina Krista sve nas spasi.


Papa Franjo puno puta poziva vjernike, a osobito redovnice, da budu radosne jer to je znak svetosti. Sv. Augustin kaže: za svetost su potrebne tri stvari: 1. poniznost, 2. poniznost i 3. poniznost. Možemo poput Marije reći da smo ponizne službenice koje nisu dostojne tolikih darove i tolikih milosti što nam ih Gospodine daje“ 'Učinio mi je velike stvari koji je moćan i sveto je Ime njegovo.“ Veliki učitelj duhovnosti Thomas Merton kaže: Početak je poniznosti početak blaženstva i potpuna poniznost je savršeno veselje. ...Ako nismo sposobni da budemo ponizni, nismo sposobni da budemo radosni. Radost mistične ljubavi prema Bogu izvire iz oslobađanja od svake sebičnosti uništavanjem svakog znaka oholosti.

Prva Crkva se očitovala kao zajednica radosnih ljudi koji su se sastajali u radosti i prostodušnosti srca. Radost spada i na bit kršćanstva koje proizlazi iz susreta s Bogom i iskustva Kristove milosti spasenja…

Radost je prisutna i u poslanici sv. Petra koji poziva kršćane da im Krist u srcima bude svet i da budu uvijek spremni dati obrazloženje nade koja je u njima sve ako trebali i trpjeti. Ta radosna nada nas nuka da u svakoj životnoj situaciji prihvaćamo volju Božju i činimo dobro pa makar ono bilo povezano s patnjom.

Poseban poziv naradost upućuje ljubljeni Isusov učenik Ivan. Razlog je tome što će Isus učenicima poslati duha branitelja, duha istine koji će trajno ostati s njima. Iako ih je tjelesno napustio ne će ih ostaviti kao siročad bez oca. To je razlog radosti

Trebamo se radovati jer pripadamo Crkvi, zajednici vjernika koji trajno žive uskrsnu radost i navještaju je svjedočanstvom vlastita života.

I to je razlog radosti: nismo sami, napušteni, u ovoj suznoj dolini, nije nas Isus ostavio kao siročad…

Možda nam je danas radost potrebna više nego ikada. Ako promotrimo oko sebe lica ljudi, pa i onih koji se nazivaju kršćanima, čini nam se da su svi depresivni, tužni, zabrinuti, nesretni. Nedostaje im osmjeh, radost… Prve kršćane su pogani prepoznavali po radosti koja je iz njih isijavala, pa i u vrijeme podnošenja mučeništva, u arenama, pred zvijerima. Oni su molili i pjesmom slavili Boga.

Jednom su majku Tereziju upitali: Recite nam nešto što će nam pomoći da živimo bolje? I ona im je odgovorila: „Osmjehujte se jedni drugima ...Nije važno tko je onaj kome darujete osmjeh jer to je ono što će vam pomoći da rastete u međusobnoj ljubavi... Ne treba puno, može biti samo osmjeh. Svijet bi sasvim drugačije izgledao kada bi se svi više smiješili. Pa smiješi se, budi radostan, budi veseo što te Bog ljubi“, kaže majka Terezija… a njezina je odluka bila: Isusu ništa ne odbiti, a ljudima se uvijek smiješiti…

Naš utemeljitelj SB J. Stadler poručuje sestrama: Mali Isus htio je imati malenih oko sebe da mu služe. On jedne vodi putem radosti, a druge putem trpljenja..., a ne žalosti, jer mali Isus neće da budete žalosne nego hoće da mu veselim srcem služite. On kaže da i onda kada siromasi i bolesnici budu nezahvalni za dvorenje i njegu sestre sve prezire i muke podnesu iz ljubavi prema Bogu ustrpljivo. jer trebaju imati na pameti da je ova Kongregacija duhovno utemeljena na brdu Kalvariji, na mjestu najveće boli i patnje, zato patnja i križ neće biti nikada daleko od služavke maloga Isusa, ali kroz patnju i bol događat će se radosno služenje.

Gdje je nestalaradost na licima današnjih posvećenih osoba? Ne vidi se često ni u ponašanju, ni u govoru, ni u svjedočenju bratske ljubavi i dobrote. Mnogi nam, možda u sebi ili potiho upućuju pitanje: Gdje je tvoj Bog?

Razmišljajući o Mariji kao uzoru naše radosti i nade, možemo se danas svaka osobno, ali i kao redovnička zajednica upitati: Postoji li radost u našem srcu koja rađa osmjeh na našem licu koji darujemo svima oko sebe i time upućujemo poziv mladima: Dođite da vidite kako je lijepo živjeti u zajedništvu s malim Isusom i našim sestrama.

Pjesma: Danas smo sretni...

Danas smo sretni, danas smo sretni mi,

Život je sada, život je sada ljepši.

Došao je k nama, svoju ljubav da nam da,

Da nas vodi Bogu, On je sreća sva.

Ref: HVALA TI HVALA KRISTE,

TI SI NAM ŽIVOT DAO,

HVALA TI HVALA KRISTE,

ŠTO SI NAM DOŠAO.

Molimo njega, molimo njega mi,

On će nam snage, On će nam snage dati.

Došao je k nama svoju ljubav da nam da,

Da nas vodi Bogu, On je sreća sva.

 

s. M. Vesna Mateljan 

 

Galerija slika:

  Vijesti - Sve