Sveti Rafael, sigurni voditelj na putu kreposti i posvećenja

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
 Bože u pomoć mi priteci!
 Gospodine, pohiti da mi pomogneš
 Slava Ocu….

Pjesma: Zdravo sveti Rafaele

Uvodni tekst:

Sveti Rafaele, voditelju na putu kreposti i posvećenja! Sveti arkanđele Rafaele, Ti si  dopratio Tobiju u Mediju i sam si pošao u grad Rages, kako bi od Gabaela podigao veći dug u novcu koji je Tobit kod njega bio založio. (usp. Tob 9, 1 – 6) „Toga dana Tobit se sjeti novca što ga bijaše pohranio kod Gabaela, u Ragesu Medijskom. I reče u sebi: 'Zazivao sam smrt, zašto ne bih radije dozvao Tobiju, svoga sina, da mu kažem to o novcu prije nego umrem.' Dozvavši ga reče mu […] 'A sada ću te, sine, uputit glede  onih deset srebrenih talenata koje sam pohranio u Gabela, sin Gabrijeva, u Ragesu Medijskom. Ne plaši se, sine, što smo osiromašili. Bit ćeš bogat budeš li se bojao Boga, klonio svakoga grijeha i vršio ono što je Bogu milo.' Tobija odgovori ocu: 'Oče moj, učinit ću sve što si mi naredio. Samo kako ću preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen.' Onda mu otac dade zadužnicu i reče: 'Potraži čovjeka koji će ići s tobom, a ja ću ga nagraditi. Idi dakle, i podigni novac.' Tobija ode i potraži takva čovjeka, i nađe Rafaela. Tobija nije znao da je to anđeo Božji. I upita ga: 'Bi li htio sa mnom u Rages medijski? Znaš li put onamo?' Anđeo mu odvrati: 'Bih. Poći ću s tobom. Znam put, bijah već gost našeg brata Gabaela.'“ (Tob 4, 1 –  3; 5, 1 – 3; 5, 4 – 6)

Meditacija:

U ovom molitvenom susretu s Isusom želimo se prisjetiti životnog poslanja i djelovanja sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera. Za njega sa sigurnošću možemo reći da je neumorno svjedočio Božju ljubav i vodio krepostan život. Vratimo se u našu povijest prije 135 godina, kada je započela rasti naša Družba. Prva joj je povjerena zadaća bila ljubiti siromahe, jer onaj tko ljubi taj i služi. Večeras ćemo razmišljati i zahvaljivati za naš hod u Družbi, za naše radosti i neizvjesnosti. Zahvalimo i za naše pratitelje koji su nas vjerno pratili na našem putu.

Mladi Tobija pozvan je na jednu neizvjesnu avanturu putovanja. On spremno prihvaća sve upute svog oca Tobita. I mi smo svakodnevno pozvane da u zahvalnosti srca odgovorimo na neizvjesnosti našeg putovanja u vjeri, i to sa svim što imamo – sa svojim talentima, vremenom, zauzimanjem za zajednicu i za one koji su nam povjereni.

Naša Družba na svom putu kroz 135 godina nosila je i još uvijek nosi poslanje, koje je znak Božje dobrote u svim vremenima i svim životnim prostorima. Vjerujemo da je Družba djelo Duha Svetoga i kao takva treba istinito svjedočiti ono što je dobila kao zadatak, a to je evanđeosko služenje.

Sveti Rafael vodi obitelj Tobitovu putem nade. On im pokazuje što trebaju činiti da njihovi životi i njihova djela budu blagoslovljeni. I naš je život pun iznenadnih događaja, koji se ne događaju slučajno, nego su vođeni Božjom providnošću. Da bismo mogle to prepoznati potrebno je osluškivati njegov glas. Kroz molitvu i nesebično odricanje trebamo neprestano zahvaljivati. A najveće dobro koje nam je Bog dao jest vlastiti život. Naš Utemeljitelj o tome je govorio svojim sestrama: „Mali Isus svojom vanrednom providnošću svaku je od vas rukovodio dok je nije k sebi u Betlehem uzeo.“

U ovoj devetnici molimo Isusa da nam otvori oči srca i duše. Molimo da Njegov glas neprestano čujemo u vlastitom srcu, kako bismo ga mogle čuti u svakom čovjeku, a posebno u nemoćnima. Na taj način biti ćemo sposobne svoje pouzdanje potpuno staviti u Gospodina. Večeras u ovoj molitvi zahvalimo Gospodinu za naš hod i pratitelje na našem putu. Zahvalimo za očinsku zaštitu i molimo za pouzdanje da možemo ići dalje i djelovati dalje u pratnji i uz zagovor našeg zaštitnika svetog arkanđela Rafaela. Svu svoju nadu stavimo i vjerujmo u nadahnuće Duha Svetoga, koji će nam i dalje pomagati i nadahnjivati nas. Bez Njegovih nadahnuća ne možemo ispuniti svoje poslanje. Svaka od nas pozvana je i dobila je zadatak da u ime Družbe, Provincije, mjesne Crkve i same zajednice krene na put onima koji su u rubnim situacijama, onima koji su bez nade.

Gospodine, danas u ovom sedmom danu devetnice došle smo ti otvoriti svoje srce. Znamo da svaki naš hod s tobom čisti naše srce, daje mu sigurnost, učvršćuje našu vjeru i usavršava ljubav. Sluga Božji Stadler mnogima je bio pratitelj na putu nade, vjere, ohrabrenja te materijalna podrška. Resila ga je krepost osjetljivosti za drugoga. Bio je svjestan da u svim potrebitima nalazi Krista. Na jednom mjestu ističe: „Svakog vjernika misli trebaju da idu za tim da poznaju Isusovu ljubav.“ Upravo na tu ljubav pozvana je svaka od nas. Nije uvijek lako, ali je uvijek potrebno. Potrebno je izići iz sebe poput mladog Tobije, ohrabriti se i ići u nepoznato sa sigurnim pratiteljima, a to su naš Utemeljitelj i naše sestre.

Naš poziv neizbrisiv je Božji dar. Bog nam ga je darovao, obdario nas je potrebnim milostima i osposobio nas da svojim raznim djelima budemo korisne za veću obnovu i izgradnju društva i Crkve. Mladi Tobija ide po blago. Što je moje, tvoje, naše blago koje smo primile u baštinu? Zahvalimo Gospodinu za sva duhovna blaga koja smo primile od oca Utemeljitelja. Ona nas trebaju uvijek podsjećati na sretne trenutke, kada smo dragovoljno darivali Bogu sve što smo mogle i imale. Naš trajni poziv je rast u ljubavi prema Bogu i bližnjem. Za rast u svetosti važno je njegovati molitveni život i povezanost s Duhom Svetim. Sam Utemeljitelj poticao je sestre: „Samo si nemojte umišljati da će te vi svetost igdje drugdje naći, osim u savršenosti staleža.”

Molitva: 

Hvala Ti, Gospodine, za dar posvećenja. Oprosti nam za trenutke kad ga nismo bile svjesne. Hvala Ti za spoznaju da se uvijek možemo prepustiti Tvojoj milosti i uvijek biti nove osobe prožete Tvojim Duhom. Neka nas ova molitva ohrabri u nadi i dosljednoj ljubavi prema bratu čovjeku. Gospodine, molimo Te za nadu koja će ojačati naše posvećenje. Pomozi nam, Gospodine, da na našem putu prepoznamo sve one koje nam Ti šalješ.

Zahvaljujemo Ti, Gospodine, za raznolike čudesne iskaze Tvojih zaštitnika na našim putovima. Pomozi nam, Gospodine, da brižno radimo na svojoj duhovnoj izgradnji, kako bi svakodnevno osluškivale i vršile Tvoju volju. Hvala Ti, Gospodine, što na naše staze stavljaš ljude  koji nam pomažu. Hvala na slugama i službenicama, koji su nam svetošću života postali primjer. Hvala za sve radosti na našem putu, molimo Te, umnoži ih. Ukloni iz naših srca sve ono što nas udaljava od Tebe i naših bližnjih. Hvala, Gospodine, za milost da možemo svojim služenjem

svjedočiti karizmu koja je iz ljubavi rođena prije punih 135 godina. 

s. M. Marinela Zeko