U samostanu Betlehem na Kraljevcu, od 7. do 13. kolovoza 2024. godine, održane su duhovne vježbe koje je vodio fra Zdravko Lazić, OFM. U prelijepom prirodnom okruženju sedamnaest sestara je imalo prilike povući se u osamu i dopustiti da Gospodin progovori njihovom srcu. Ova duhovna priprema je posebno značajna jer prethodi slavlju redovničkog zavjetovanja i obljetnicama koje redovito slavimo svake godine. Ove godine naše slavljenice su: s. M. Darinka Špoljar koja zahvaljuje za 60 godina života u redovničkim zavjetima, s. M. Gabrijela Kolar i s. M. Rafaela Nikić koje zahvaljuju za 25 godina života u redovničkim zavjetima; s. M. Zrinka Šutalo i s. M. Snježana Bjelobrk koje polažu svoje doživotne zavjete, s. M. Darija Filipančić i s. M. Josipa Katanec - Makaj koje polažu svoje prve zavjete te s. M. Tabita Kovačević koja oblači redovničko odijelo i ulazi u drugu godinu novicijata.

U prvom dijelu duhovnih vježbi fra Zdravko nas je vodio putevima molitve upućujući na uzor molitelja i Učitelja - Isusa Krista. Isusova molitva je bila utjelovljena u njegovo apostolsko djelovanje te neizostavno prisutna u svim ključnim trenucima njegova života. Voditelj nas je, također, podsjetio koliko je naš o. Utemeljitelj, sluga Božji Josip Stadler svakodnevno molio i koliko je molitva bila značajna u njegovom životu te je i sestrama ostavio poticaje o važnosti molitve: Ali ima jedan posao među svima najvažniji za svaku napose i za sve zajedno, posao, o kojem svi ostali ovise, posao, o kom ovisi spasenje duše Vaše. Budete li taj posao dobro obavljale, obavljat ćete i sve druge dobro, i spasit ćete duše svoje; zanemarite li taj glavni Vaš posao, nećete imati blagoslova niti za dobro obavljanje drugih poslova, a svakako ćete izgubiti duše svoje. Koji je to tako važni posao, koji se iz ništetnih razloga kad i kad ispušta? Molitva, taj sveti i prijateljski i djetinji razgovor sa samim Gospodinom Bogom, Ocem i najvećim dobročiniteljem našim. Fra Zdravko je istaknuo je važnost ne samo zajedničke, nego i osobne molitve, jer bez osobne molitve nema ni osobnog susreta. Molitva traži duhovnu borbu, a istinska molitva nas oblikuje i mijenja. Razmišljali smo o četiri načina molitve: zahvaljivanju, slavljenju, blagoslivljanju i štovanju. Zahvalnost u molitvi je važna jer otvara put Bogu te oslobađa Božju nadnaravnu i čudesnu silu. Zahvalnost je glavni korak u životu vjere. U suprotnom, mrmljanje nas ostavlja bez Božje zaštite. Slavljenje u molitvi bi trebalo biti beskrajno i nemjerljivo jer, kada slavimo Boga, na zemlji gradimo prijestolje Božje. Kada ne slavimo Boga, duhovno umiremo. U molitvi, važno je i blagoslivljanje jer kada blagoslivljamo sami postajemo blagoslovljeni; kada blagoslivljamo Boga uspostavlja se uzajamno strujanje Duha koje nas povezuje. U štovanju smo okrenuti Bogu samome te ono uključuje čitavo naše biće. Dok su molitve zahvaljivanja, slavljenja i blagoslivljanja izričaji, molitva štovanja je stav u kojem prepoznajemo sebe i Boga. Najdublje štovanje Bogu iskazujemo u klanjanju… neke su od misli iz razmatranja o molitvi.

U drugom dijelu duhovnih vježbi, uz pomoć voditelja, razmišljale smo o našem predanju Bogu po redovničkim zavjetima te o zajedništvu. Temelj zavjeta je posluh jer on predstavlja izvanjski oblik žrtve. Zato zavjet poslušnosti jest prava liturgija i štovanje Oca. Poslušnost je trajno klanjanje Ocu. To je krijepost koja je Bogu toliko draga da više vrijedi nego žrtva jer u tom zavjetu svakodnevno umiremo sebi. Poslušnost uvijek mora biti dragovoljna, inače nema svoju vrijednost. Zavjet siromaštva nas odgaja za zrelost, za slobodu. Uči nas kročiti prema svakom obliku ljudske bijede. Siromaštvo jest unutarnji stav po kojem se ja sav dugujem Bogu i o njemu ovisim. Istinski siromašan je onaj tko sve svoje mogućnosti i darove stavlja na raspolaganje zajednici. Ako živimo plodno zajedništvo onda je lakše živjeti čistoću. Kroz zavjet čistoće lišeni smo osjećaja onog naravnog te sve pretačemo u duhovno majčinstvo ili sestrinstvo… neke su od misli o kojima smo promišljale tijekom duhovnih vježbi. Duhovne vježbe su prilika da osvježimo svoje duhovne i tjelesne snage te obnovljeno i gorljivije nastavimo živjeti poslanje služenja tamo gdje nas Gospodin treba. Bilo nam blagoslovljeno!

s. M. Viktorija Predragović