Duhovne vježbe za sestre SMI Livno-Žabljak, 26. srpnja – 1. kolovoza 2020. Ponedjeljak, 17. 8. 2020.

U nedjelju, 26. srpnja 2020., molitvom Povečerja i zazivom Duha Svetoga, započele su duhovne vježbe u Duhovnom centru u „Kući Djeteta Isusa“ u Livnu (Žabljak) u 20,00 sati.

Duhovne vježbe je obavilo 11 sestara SMI, u zajedništvu s  2 sestre „Klanjateljice Krvi Kristove“, pod vodstvom fr. Joze Čirka, OP – dominikanca iz Splita.


U nedjelju, 26. srpnja 2020., molitvom Povečerja i zazivom Duha Svetoga, započele su duhovne vježbe u Duhovnom centru u „Kući Djeteta Isusa“ u Livnu (Žabljak) u 20,00 sati.

Duhovne vježbe je obavilo 11 sestara SMI, u zajedništvu s  2 sestre „Klanjateljice Krvi Kristove“, pod vodstvom fr. Joze Čirka, OP – dominikanca iz Splita.


U uvodnom razmatranju, voditelj potaknuo je  sestre,  kako je potrebno ući u  novu svježinu, koju nam daju duhovne vježbe s radošću i nadom, jer je Božja dobrota vječna prema nama. Zato kroz  ove dane treba  napuniti svoje „akumulatore“ za daljnji životni hod.

„Prodaj sve, dođi i slijedi me“! Isusov razgovor  s apostolima: Ivanom i Jakovom, da je- dan bude  s desna, a drugi s lijeva u slavi. Isus im je rekao: „Ne znate, što tražite? Tko želi biti prvi, neka bude poslužitelj drugih“ (Mt 20, 20-28). - I Majka Božja je rekla, „Evo, službenice Božje“.  Tako i mi sestre trebamo biti poslužitelji drugima i drugima pomagati.

Vi sestre Služavke,  neke pouke možete uzeti od Malog Isusa. „Ako se ne promijenite, nećete ući u Kraljevstvo Božje“! Isus je postao Dijete, i On želi da budemo poput Njega. Ako ne postanemo ponizni poput djeteta, nećemo uspjeti. Uvijek moramo biti svjesni da smo ovisni o Bogu. I biti svjesni da je Bog s nama strpljiv. Od Isusa samo dolazi spas u zajednici. U našim životima neka je pokretač samo ljubav, rekao fr. Jozo.

Drugi dan,  naveo je primjer slijepog Bartimeja, kako je vikao: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se“, a ljudi su ga ušutkivali. Kad ga je Isus ozdravio, pošao je za Isusom i želio ga vidjeti i upoznati (Mk, 10, 46-52).  -  Što mi radimo kad primamo milosti od Boga, veliko je pitanje i jesmo li zahvalni što nam je Isus pružio tolike milosti?  Ako nekad uhvatimo sebe da smo nepažljivi to dolazi od naše   duhovne sljepoće.  Trebamo krenuti s Gospodinom naprijed i doći Bogu kakvi jesmo. Svaki dan ga susrećemo u sv. Misi. Trebamo moliti Isusa da nam skine mrenu s naše duše i da budemo zahvalni Bogu i ljudima, koji nas susreću, naglasio je fr. Jozo.

Nadalje, osvijetlio nam je lik žene Samarijanke i Isusa na Jakovljevu zdencu (Iv. 4,1-42). Znamo iz Evanđelja, Isus je ovdje govorio  o duhovnoj vodi, koja ublažuje žeđ, „tko pije od te vode, koju ću mu ja dati, neće nikada ožednjeti“. Čovjek je uvijek osjećao (kao i mi danas) duhovnu dimenziju i žeđ za Bogom? - Duhovnu žeđ neki pokušavaju utažiti i nečim drugim, što nije Bog, nečim materijalnim.  Isus je izvor s neba koji je došao utažiti našu žeđ. I vi sestre u duhovnim vježbama, došle ste utažiti svoju duhovnu žeđ.

Zatim je govorio, kako mi sestre „Služavke Malog Isusa“ pijemo iz izvora Stadlera - Utemeljitelja. - Koja je  misija u Družbi i kako vršiti i slijediti Konstitucije? Tko sam ja i kako se prilagođavam kroz rad u služenju? Znamo da je Stadler bio siroče. Družbu je povjerio  sestrama za sirotinju, bolesne i siromahe. On je živio u teškim vremenima.  Imao je velike križeve, a bio je optimist, veliki molitelj, veliki nadbiskup i sve je tješio oko sebe. Imao je osmijeh na licu, iako je bilo bura i oluja u životu,  tu je bila njegova tajna. - Bilo nam je drago čuti kako je fr. Jozo  govorio o Stadleru.  Dobro ga je  prikazao kao nadbiskupa i Utemeljitelja Družbe!         

Isus šalje 72. dvojicu: „Šaljem vas kao janjce među vukove“. Fr. Jozo je to dobro protumačio, kako je Isus pretvorio učenike u apostole. Tri godine s njima je bio, živio i slao ih da propovijedaju Evanđelje. „Ne nosite ni torbe, ni kese“. Crkva je nastala od 10-tak ljudi. Isus ih je slao propovijedati, bili su svjedoci vjere. - Ako ne govorimo o našoj vjeri, naši bližnji kako će oni vjerovati i vidjeti? Ako ne govorimo o Bogu s bližnjima, kako će vjerovati, ako šutimo tko će nam vjerovati da živimo vjeru danas. - Trebamo moliti Djevicu Mariju, da i mi ispunimo svoje predanje Bogu.

Svjedočenje Ivana Krstitelja o Isusu.  „Ja nisam dostojan odriješiti sandale na nogama“. Ivan nije mogao razumjeti kako je Isus tako jednostavan. Čuo je glas, kad ga je krstio: „Ovo je Sin moj ljubljeni Njega slušajte“ (Iv. 1, 19-34).

Po našem redovničkom  pozivu, svi smo pozvani biti svjedoci, i od nas se očekuje, da i mi svjedočimo o Isusu, kroz duhovne susrete s Njim u sakramentima.  Ne možemo biti svjedoci, ako ne donosimo svjetlo. Često je lakše svjedočiti vani, nego u krugu svoje zajednice? Osvježenje se događa u ljudima, a ne u zidovima samostana. - Svaki dan provjeri kako živiš u svjetlu Božje riječi. Blago tebi ako je u danu promišljaš.

„Dar siromašne udovice“. Znamo kako ide ovaj odlomak iz Markova evanđelja, (Mk. 12, 41-44).  Siromašna udovica, sve što je imala ubacila je u riznicu. - Koliko mi dajemo od sebe? Umijeće je, da podijelimo čak i ono što nemamo, kad vidimo osobu u nevolji. Koliko darujemo od onoga što je meni Bog dao, i od onoga što je meni potrebno.   Ne mora  uvijek biti materijalno darivanje:

Može se darovati  nekome svoje vrijeme, dijalog,  razgovor s nekim…

Ljubav,  posjeta bolesnom, potištenom i siromašnom…

Blagost,  ne kritizirati druge, ne bacati riječi tamo gdje ne treba.  Budimo blagi kao prema sebi.

Peti dan, fra Jozo je govorio,  o temi: „Djevica Marija, uzor u redovničkom životu“:

Djevica Marija je čista i bez ljage. Ona je naša Zaštitnica i pomoćnica i ona čuva sve sestre, koje su se odlučile u redovnički život da slijede Isusa.

Redovnice ne bi trebale  nikada požaliti što su rekle da, na Božji poziv: Evo me Gospodine, pozvao si me! - Marija Majka Božja, ona je vjerovala, da je Bog prati u svemu…!

Marija je pjevala: „Veliča duša moja Gospodina“! - Tako i redovnice trebaju biti radosne i ići hrabro dalje za Gospodinom, kroz životni hod do kraja života!

BD Marija, išla je kroz život, ponekad i u teškim okolnostima: - I redovnicama nije uvijek lako ići putem za Gospodinom! - Papa Franjo, kaže: „Ako u srcu nema topline, ljubavi, kako možemo ugrijati srca drugih ljudi“.

Majka Božja,  odgojila je Sina da bude poslušan do smrti na križu! - I nama posvećenim osobama, fr. Jozo je rekao,  zavjet poslušnosti je najteži zavjet.

Marija je bila siromašna kroz život! - Redovnice danas dobro žive  materijalno, ali one dosta i daju od sebe za siromašne i bolesne.

Marija je odgajala Isusa, tražila dobro drugoga! -  I mi Bogu posvećene osobe  tako trebamo, ne smijemo privatizirati ljubav. Moramo se znati nositi krizama i poteškoćama.

Redovnici i redovnice redovito meditiraju i razmišljaju, kao i Marija! - Isus je rekao Ivanu: „Evo ti Majke“.  Marija je sve to prebirala u svom srcu! - I mi prebiremo u srcu, kad molimo Krunicu i razmišljamo o Isusovu životu i Božanstvu.

Majka Božja je nalazila utjehu u Bogu. - I redovnice dožive tolike radosti, nose drugima utjehu, i sretno žive svoje zavjete.

I mi se moramo obući u Isusa, kao Marija, koja je bila podno Križa. - Papa je rekao: „Vi redovnice jeste dar, pružate vjeru, ufanje i ljubav braći u najrazličitijim dužnostima koje obavljate. Obucite se u Isusa, kao Marija“.

Kako se Marija nije mogla rastaviti od Gospodina kojemu je bila Djevica i Majka, ona je slika Crkve. - Tako i redovnice trebaju ići hrabro kroz život, potpuno se predati i uzdati u Boga, jer  je život poput rijeke, nekad je mirna, a nekad  su valovi. 

Zadnje predavanje,  bilo je o sijaču. „Iziđe sijač da sije…“ (Mk 4, 3-9) - svima nam je dobro poznat ovaj tekst. - Svi volimo prirodu. Ovih dana divili smo se raznim cvjetovima i prirodi oko našeg Duhovnog centra.  Sjeme je palo na četiri vrste tla.  Sjeme koje je palo na zemlju, ptice ga pojele. Koje je palo na kamen, usahlo je.  Koje je palo među trnje, ugušilo se. Na dobro tlo  za klijanje, rodilo prekrasne plodove. - Sjeme je Riječ Božja. Tlo predstavlja naša srca. Ptice predstavljaju zloga. Imamo 4 vrste tla i 4 vrste kršćana.   Možemo se pitati danas: kakva sam ja vrsta tla? - Kraj puta,  trči se za ovim, onim, zanemarimo molitvu. - Ako smo tlo kamenito: dođu problemi, nevolje, sad ovo, sad ono. - Trnje, u  nama,  materijalno guši  ono duhovno.  Kakvo smo tlo, za Riječ Božju? To treba  svaka sestra sama  sebi odgovoriti.- Trebamo ići dalje s radošću u srcu svaki dan,  i s  predanjem u volju Božju. 

Da bi pak ljubav, poput dobrog sjemena u duši rasla  i rađala rodom, svaka je sestra  pozvana rado slušati Božju riječ, te uz pomoć Božje milosti i blagoslova, ispunjavati Njegovu volju, posvećujući  se više molitvi, samozataji, djelotvornom služenju i uvježbavanju u svim krepostima, po uzoru na našeg dragog i svetog Utemeljitelja sluge Božjeg Josipa Stadlera i prvih sestara, koji su uvijek tražili samo ono, što je Bogu milo.

Mi sestre, potaknute dobrim i divnim predavanjima našeg  voditelja fra. Joze Čirka, OP - oazom tišine i mira, šetnjom oko Duhovnog centra i rječice Žabljak, trenutcima osobne molitve u kapeli, i blizine s Gospodinom u  Euharistiji i u sakramentu pomirenja, - mislim da smo osnažile svoj duh i sestrinskim zajedništvom u molitvi, učvrstile svoje korake za daljnji životni hod.

U svemu zahvalne našem Gospodinu, što nam je darovao ove milosne dane za nove spoznaje i fr. Jozu, koji nas je svojim poticajnim riječima vodio svaki dan bliže ususret našem Gospodinu. Bio je jasan,

 zanimljiv i nije bio dug u govoru Božje riječi.

Hvala i našim dragim sestrama u „Kući Djeteta Isusa“, koje su se kao brižne Marte brinule za sve  nas.  - Hvala i s. Marijanki, koja je animirala pjevanje kod sv. Mise,   priređivala za misu,  i pravila  aranžmane u kapeli.

Neka sve nas sestre vodi Duh Sveti kroz daljnji redovnički život, i fr. Jozu Čirka, OP -   neka prati u daljnjem redovničkom i svećeničkom životu i radu, da i nadalje pomogne mnogima u duhovnom rastu i življenju!

s. M. Magna Borovac,

Krilo Jesenice,  5. kolovoza 2020.

 

Galerija slika:

  Vijesti - Sve