GROMILJAK: U organizaciji Provincijalne uprave održana su u "Kući Navještenja" tri generacijska susreta sestara: prvi, 22. lipnja, drugi, 13. srpnja, treći, 8. kolovoza 2008. godine. Po prvi put se na ovakav način pokušalo izmijeniti životna iskustva na zajedničkoj i osobnoj razini. Sva tri susreta animirale su s. Admirata Lučić i s. Ana Marija Kesten, na temu: „Zajedništvo u odnosu na zaključke XII. provincijskog kapitula 2008. i statute Provincije 2008. godine“. Svaku je skupinu na početku pozdravila s. provincijalka Marina Piljić, istaknuvši važnije događaje Provincije o kojima su sestre trebale zajednički razmišljati, te im zaželjela uspješan rad.

U prvom susretu, u prijepodnevnom radu, obradila je zaključke XII. provincijskog kapitula 2008. s. Admirata. Navela je  okolnosti u kojima su doneseni i zadatke koji su nam zadali. Zaodjenuti se u Krista, zaodjenuti svoje srce Njim, znači opredijeliti se za jedini i ispravni put kojim trebamo krenuti u susret onima kojima smo poslane. U protivnom, ne ćemo biti Njegove svjedokinje i ne ćemo osjetiti potrebu srca čovjeka što smo ga susrele. Ovaj zadatak smo u poslijepodnevnim satima kušale i živjeti. U 14.00 sati krenule smo u manjim skupinama u pohode bolesnicima, bolesnoj djeci, izbjeglicama siromašnim obiteljima u Gromiljaku, Kiseljaku i Fojnici. One sestre koje nisu mogle poći na teren, ostale su u kapelici moliti. Sve su sudionice susreta rado prihvatile ovaj poziv i ovim gestom ljubavi i pažnje htjele očitovati mali znak pažnje, suosjećanja i solidarnosti u trpljenju onih koje su pohodile. Mnoge sestre nisu mogle ni zamisliti da još ima toliko siromaštva i bijede, ali i toliko radosti na licima zbog tako male geste ljubavi koje su sestre za njih učinile. Ovo iskustvo susreta pobudilo je odgovor na prethodne razgovore i razmišljanja o našem zajedničkom poslanju u Crkvi.

Nakon ovog prelijepa i ganutljiva iskustva nastavile smo, nakon povratka kući,  razmišljati o Statutima Provincije 2008., koje je predstavila s. Ana Marija. Statut nam treba pomoći da pravne zakonitosti u Provinciji slijedimo kao sigurni putokaz prema boljem i uspješnijem izvršavanju karizme baštinjene od oca Utemeljitelja, kako stoji zapisano u Statutu. Analizirale smo ukratko gdje smo glede apostolata, molitve, zajedništva, stavljajući pritom naglasak na ponašanje i kvalitetu naših međusobnih odnosa. Zvanje i sve što imamo jest veliki Božji dar. Pitale smo se:  kako se odnosim prema onome što mi je darovano? Kako živim svoje zavjete? Jesmo li osobe koje svjedoče radost, koja izvire iz nutarnjeg zadovoljstva? Samo svijest o odgovornosti i samo rad na sebi, askeza i vježbanje u ljubavi, može nas iznutra preobraziti i učiniti radosnima i Bogu zahvalnima za sve darovano.

Razmišljalo se o svemu što nam je Mali Isus učinio kroz protekle godine od kad ga slijedimo u Družbi. Sestre su kroz sliku i riječ pokušale prisjetit se svoga hoda, i to nam svima priopćile. Bilo je lijepo slušati različita životna iskustva sestara različitih dobi života. To je naša povijest koja se poput karika veže i nastavlja život u duhu oca Utemeljitelja: Ljubiti Maloga Isusa i služiti Mu u najmanjima.

U drugom i trećem susretu rad se odvijao istim redoslijedom, osim što nije bio pohod bolesnicima kao u prvoj skupini.

Budući da je tema XII. provincijskog kapitula bila : Zaodjenimo se Kristom, pozvane smo svim bićem i svom snagom naviještati Onoga u koga smo se obukle, kako bismo imale milosrdno srce, dobrotu, poniznost, blagost, ljubav te bile unutarnji kvasac preobrazbe srdaca u današnjem svijetu, kako stoji zapisano u molitvi koju smo molili za Provincijalni kapitul, a s kojom je s. Admirata zaključila generacijske susrete.
s. Ana Marija Kesten