U Presveto Ime

Sina Boga živoga,

postaloga maljušno djetešce 25/3,

što je prvi dan Isusova života

u prečistoj utrobi presretne bl. Djevice

Marije Bogorodice,

Predragoj Kongregaciji službenica

Maloga Isusa

u Betlemu

u Sarajevu.

Imajući na pameti jedno od najvećih otajstava naše svete vjere, pri kom je Otac nebeski odabrao bl. Djevicu Mariju za Majku Sina svoga, koga je ona začela po Duhu svetom, a usljed kojega je utjelovljeni Sin Božji Isus Krist na slavu svoga Oca i na spasenje naše ovisan postao o Mariji Majci svojoj: nastala je Predraga Kongregacija Maloga Isusa, da njezine službenice uvijek razmišljavaju o tom velikom otajstvu, kada je čovjekom postao Sin Božji (25/3), kada se rodio (25/12) i kada se svemu svijetu objavio (6/1), ter ovisan bio o svojoj Majci kroz trideset godina, tako da je njoj sve svoje godine posvetio, a cijelom svijetu 3 i pol godine; ali valja znati, da je Gospodin Isus i time, što je kroz 30 godina ovisio o Majci Mariji više učinio na slavu svoga Oca nebeskoga i za spasenje roda ljudskoga, nego li da je kroz to vrijeme išao po svem svijetu čudesa tvoreći i riječ Božju naviještajuć; jer je tako bila volja Božja. Da tu neiskazanu ovisnost Isusovu o Mariji poštuju i nasljeduju, pametno običaju službenice Maloga Isusa svaka pred svoje ime staviti: M, to jest Marija. I tako je svaka službenica Maloga Isusa prava ropkinja Isusova u Mariji, kojoj vazda dužnost na srcu leži, da svom dušom i svim životom svojim ljubi Maloga Isusa moleć Mariju, da joj tu ljubav od svoga Sina isposluje. Valja često govoriti Malomu Isusu: Što si Ti manji to si meni draži, jer si se upravo tako htio u štali na slami roditi, da Te ljubim. O sretna slamo, na kojoj ležaše Mali Isus! Ljepša si od ruža i ljiljana, koja te rodi zemlja? Ne daješ ti časovita ognja, da zapaljena časom planeš pa da te nestane; nego zapaljena ognjem onoga, koji na tebi leži, pružaš vječni žar, kojega ne mogu rijeke voda utrnuti: na toliko razgaraš u srcima oganj ljubavi. O ognju, koji uvijek goriš, užezi i mene! Oj pelenice, oj živinice, dišite parom, da ne zebe svega svijeta Bog!

Pravi prem nevjerni sluga

†Josip

   nadbiskup vrhbosanski

Drugom rukom: U Sarajevu dne 6. siječnja 1910.

Poticaji za razmišljanje:

Vodim li se Božjom voljom ili svojim željama, koristima, slavom…?
Što Bog želi od mene?
Što u meni izaziva naziv „ropkinja Isusova“?
Koliko ljubim Isusa?
Jesam li spreman/na izgorjeti za Isusa?
Gori li u mom srcu oganj ljubavi? Za koga?