U subotu 14. rujna 2019 god. sestre Služavke Malog Isusa, sarajevske provincije BZ BDM obilježile su svoj dan Provincije hodočasteći stopama Utemeljitelja sl. B. Nadbiskupa Josipa Stadlera.

U ranim jutarnjim satima sestre su krenule iz Sarajeva prema Čardaku gdje ih je dočekao domaći župnik vlč. Pavo Kopić zajedno sa sestrama iz Zajednice Samostana „Doloroza“. Sestre su prvo pohodile groblje Služavki Malog Isusa gdje su se pomolile, te je vlč. Pavo izmolio opijelo za pokojne sestre, a potom su se uputile prema sestarskom samostanu gdje su sestre iz zajednice pripremile obilan doručak za sve prisutne. Nakon okrijepe i kratkog druženja sestre su nastavile svoj put prema Požegi. Točno u podne, sestre su sretno stigle u Požegu, gdje su ih ispred Crkve sv. Lovre dočekale časna Majka s. Marija Banić i provincijska glavarica sarajevske provincije s. Maria-Ana Kustura te župnik katedralne župe sv. Terezije Avilske, vlč. Mladen Štivin. Euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima središnjih biskupijskih ustanova. Pozdravljajući sestre biskup je podsjetio da danas slavimo blagdan Uzvišenja sv. Križa i provincijski dan, rekavši kako su – slijedeći stope njihova utemeljitelja Josipa Stadlera – stigle u Požegu gdje je on u Orfanotrofiju, današnjem sjedištu Biskupije proveo četiri godine. Kazao je da je crkva sv. Lovre u kojoj su se okupile jako duhovno mjesto na kojem je sluga Božji zasigurno promišljao i donio odluku o svećeničkom zvanju. Pozvao ih je da za sve ono što je povezano sa slugom Božjim Josipom Stadlerom, njegovim odgojem i obrazovanjem u Požegi zahvale Bogu, a svoje svakodnevne križeve sjedine s Isusovom žrtvom ljubavi na oltaru. U homiliji biskup je kazao kako mu je poznato da sestre imaju križeva u njihovu redovničkom životu, ustvrdivši da zbog toga ima i nade da će biti uzdignute u puninu života. Podsjetio je da je Sin Očev od vijeka uzeo naše smrtno tijelo, postao jednim od nas, te nas trpljenjem i smrću na križu uzdignuo na onu razinu postojanja za koju nas je Bog stvorio. Kazao im je neka se ne boje ići putem križa, jer ga je Isus Krist odabrao kao način ostvarenja punine života. Protumačio im je povijesni temelj blagdana Uzvišenja sv. Križa povezan s carem Konstantinom koji je na Kalvariji i na mjestu Isusova groba u Jeruzalemu podigao crkvu i s carem Heraklijem u VII. stoljeću koji je pobijedio Perzijance i odneseni Isusov križ povratio na njegovo mjesto. Osvrćući se na naviješteno prvo čitanje iz knjige Brojeva, biskup je istaknuo kako se izraelski narod pobunio protiv Boga jer u hodu pustinjom predvođen Mojsijem nije imao što jesti i piti, te je kazao da su na neki način život sveli na tjelesne potrebe. Bog im šalje zmije koje su ih ujedale, nastavio je biskup, kako bi ih podsjetio da čovjek osim želuca ima i srce u kojem Bog progovara i poziva na obraćenje i zajedništvo s njime. Po nalogu Božjem Mojsije podiže mjedenu zmiju i kad bi je oni koji su bili pogođeni zmijskim otrovnim ujedom pogledali, ozdravili bi. Posvjedočili su tako vjeru u Boga koja je pogled srca prema onome s kojim se gradi istinski život i postaje smisleno biće. Protumačio je značenje zmije u poganskom kultu, koji je na neki način bio prisutan i kod Židova, te se mjedena zmija nalazila i u jeruzalemskom hramu. Podsjetio je na prve stranice knjige Postanka gdje je zmija oličenje Zloga koji praroditelje navodi na grijeh, te se dogodio lom njihova zajedništva s Bogom i smrt kao čovjekova sudbina. Biskup je kazao kako Isus uvjerava Nikodema u današnjem evanđelju da će on kada bude uzdignut na križ Božjom ljubavlju pobijediti smrtonosni ugriz Zloga, jer Bog želi da se svaki čovjek spasi, i kako ga je potrebno pogledati vjerom kojom se ulazi u zajedništvo njegova života. Sveti Pavao u himnu iz Poslanice Filipljanima, naviještenim u drugom današnjem čitanju, govori o Isusovu silasku u poniženje, bol, patnju i smrt i o njegovu uzdignuću u slavu uskrsnuća.
Biskup je istaknuo kako je križ Božji put spasenja te je pozvao sestre da se stoga ne boje križa, nego ga hrabro nose uprta pogleda u Isusa Krista i po njemu stignu do punine spasenja. Još im je kazao da slijedeći svoga utemeljitelja, slugu Božjega Josipa Stadlera, neka služe siromašnima, bolesnima i patnicima, u kojima trpi sam Isus Krist, i neka pomažući im nositi životne terete, budu osobe nepoljuljane nade i čvrste vjere.
Pri koncu euharistijskog slavlja u ime sestara izrekla je nekoliko prigodnih riječi provincijalna glavarica s. Marija Ana Kustura, izrazivši osobitu zahvalnost biskupu Antunu Škvorčeviću za predvođenje slavlja i poticaje koje je uputio sestrama. Biskup Antun im je na kraju predstavio kulturno-povijesno značenje starodrevne crkve sv. Lovre. Sestre su se potom uputile u župni dvor katedralne župe sv. Terezije Avilske gdje im je domaći župnik vlč. Mladen Štivin priredio svečani ručak.

Nakon objeda i ugodnog druženja, sestre su nastavile svoje hodočašće prema Vukovaru, gradu Heroju domovinskog rata i simbolu požrtvovne ljubavi prema bližnjemu i domovini. Stigavši u Vukovar, sestre su posjetile franjevački samostan sv. Filipa i Jakova gdje ih je dočekao fra Matija Marijić koji je sestre proveo kroz prekrasnu samostansku crkvu, klaustar i samostanski muzej s vrijednim izložbenim objektima, te ispričao povijest ovog svetog mjesta. Potom su se sestre uputile prema Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata, gdje su se pomolile za duše svih žrtava domovinskog rata.

Prebiravši zrnca svete krunice, ispunjena i zahvalna srca za sve divne trenutke i susrete ovog dana, sestre su se uputile kući, prema svojoj koljevci - prema Sarajevu, gdje ih je davne 1890. godine osnovao dragi Utemeljitelj sl. B. dr. Josip Stadler, koji im je dao divan primjer kako nositi svoj križ i vjerno hoditi za Kristom, ljubeći svoj narod i domovinu.