Od 11. do 22. siječnja ove godine, sestra Marina Piljić je u delegaciji dijeceze sv. Martina u Eisenstadtu - Austrija, pohodila pokrajinu Kerala na jugozapadu Indije. Evo ulomaka zabilježenih na tom hodočašću.

{image:9:medium}

Od 11. do 22. siječnja ove godine, dr. Egidije Živković, biskup dijeceze sv. Martina u Eisenstadtu – Austrija, s članovima svoje delegacije pohodio je pokrajinu Kerala na jugozapadu Indije. Cilj ovoga putovanja bio je - produbiti vezu prijateljstva između partnerske biskupije sv. Martina u Eisenstadtu i biskupije Kanjirapalli u Kerali koja postoji već više od trideset godina. Za vrijeme boravka u Kerali posjetili smo brojne socijalne, humanitarne, gospodarske i pastoralne projekte u biskupiji Kanjirapally koje materijalno i duhovno pomaže biskupija Eisenstadt. Svi smo bili impresionirani uspjehom, ostvarenjem projekata i pastoralnim djelovanjem svećenika, redovnica i redovnika.

Ljubav prema Kerali

Prvi biskup biskupije Eisenstadt, Stefan László, započeo je graditi most dobrotvorne ljubavi između dviju biskupija. Njegov prvi dobrotvorni projekt koji je posvetio u toj pokrajini bio je temelj za sirotište u Ponkunnamu. Od tada pa do danas kršćani dviju biskupija pletu mrežu ljubavi prema potrebitima i siromasima bez obzira na njihovu vjersku pripadnost i njihov socijalni status.

Kerala (Malajalamski Keralam) je država smještena na Malabarskoj obali u jugozapadnoj Indiji s površinom od 38,863 km² i oko 33,4 milijuna stanovnika. Gustoća naseljenosti je 859 stanovnika po km². Jedna je od pokrajina najgušće naseljena na području Indije. Glavni grad je Thiruvananthapuram, bivši Trivandrum. Pokrajina Kerala je nastala 1956. godine. Bila je dugo vremena portugalska i engleska kolonija. Ime Kerala doslovno znači "Zemlja kokosa". Izvedena je od Malayalamske riječi kera što znači kokosove palme, a koje se zapravo mogu naći posvuda u regiji u velikom broju, i riječi alam koja označava zemlju.

Klima je tropska s malim varijacijama u temperaturi tijekom cijele godine, a pod snažnim utjecajem monsuna. On obično dolazi početkom lipnja i donosi obilne oborine sve do listopada.

Kerala je jezično vrlo homogena država. Glavni jezik malajalamski govori gotovo 97 % stanovništva, zatim Tamil i Tulu. Engleski jezik se naširoko koristi u obrazovanju i gospodarstvu.

U religioznom smislu Kerala je mješovita. Hindusi predstavljaju 55 % stanovništva, muslimani 27 % i kršćani 18 %.

S više od šest milijuna kršćana Kerala je dom najvećeg kršćanskog stanovništva svih indijskih pokrajina. Najviše kršćanske populacije nalazi se u Kottayamu, Ernakulamu ... gdje su oko 40 % stanovnici kršćanske vjere. Kršćani Kerale posebno su Tomini kršćani koji svoje podrijetlo prate od apostola Tome. Pripadnici su Rimokatoličke i Istočne Crkve koje su sjedinjene s Rimom, (tj. siro-Malabarska, siro-Karenska i Zapadne Crkve) koje su u većini. Tu su i indijski pravoslavci (malankarska pravoslavna crkva), sirijski pravoslavci i anglikanci, i mala manjina protestanata.

Kerala ima sedam univerziteta. Njezina struktura naseljenosti je vrlo različita od većine drugih dijelova Indije. U njoj prevladavaju ekspanzivno razasuta naselja. Stoga se, gradove i sela teško može razlikovati. U Kerali, prema službenim statistikama, ima 520 gradova i 1018 sela.

Okosnica gospodarstva u Kerali je poljodjelstvo i ribarstvo. Oko 86% površine Kerala se koristi za poljoprivredu. Glavni usjevi su riža, kokos (45% od ukupne indijske berbe), kaučuk - sirovina za izradu guma (92%), indijski oraščići (24%), čaj, kava, kakao (63%) i razni začini, posebno biber (97%). Većina tih proizvoda se izvozi ili obrađuje industrijski. Ribu također izvoze kao što su: srdele, škampi, jastog, lignje i tune.

U ovoj predivnoj zemlji dvije biskupije su započele suradnju koja je također vidljiva i u bolnici Mundakayamu. Zauzetošću biskupije Eisenstadt i njezinoj materijalnoj potpori poboljšani su uvijeti zdravstva u njoj. Tri časne sestre: Idelphonse, Stella i Beno, završile su medicinske studije u Beču kako bi mogle pružati stručnu pomoć pacijentima. Također je za bolnicu nabavljena medicinska oprema i sam objekt je opremljen. Za vrijeme našega posjeta spomenuta bolnica slavila je zlatni jubilej svoga postojanja. U kratkom razgovoru sa s. Idelphonsom rekla mi je: „Burgenland je moja druga Domovina“. Sve što se moglo vidjeti i iščitati kroz svečanost programa jest da su svi sretni i zadovoljni što mogu predano vršiti svoje poslanje u zdravstvenoj ustanovi koju vodi svećenik biskupije Kanjirapally, vlč. Joseph Ponganthanath, direktor MMT bolnice.

Susret s biskupom Sebastianom Thekethecherilom u Kottayamu

Za njegovu biskupiju Gradišće je omogućilo izgradnju sirotišta. U njegovoj biskupiji razgledali smo župsku crkvu koju vode oci karmeliäani. U njoj mi je odmah pozornost skrenuo kip maloga Isusa. Skoro, u svim crkvama nalazi se kip Djeteta Isusa i okićen je cvjetnim vijencem. Potom smo pohodili katedralu i crkvu sv. Ante gdje se svakoga utorka okuplja veliki broj vjernika na klanjanje pred Presvetim.

U Kerali je 27 biskupija siro-malabarskog i 19 latinskog obreda.

Pohod velikom bogoslovnom sjemeništu u Vadavathooru za sve nas je bilo iznimno iznenađenje i radost. Vidjeti na jednom mjestu 270 mladića koji se pripremaju za svećenike i to usporediti s Europom zaista je nešto što budi veliku nadu. Među profesorima je bio i vlč. James Thalachellor, profesor kanonskog prava, koji je čest gost u Eisenstadtu. Ovdje je biskupija Eisenstadt opremila centar za rekreativni trening mladih pripravnika.

Biskup Živković i njegova delegacija sudjelovali su i na otvaranju i blagoslovu Centra za liturgijska istraživanja u Changanacherryu.

Posjet ustanovi „D.A.R.E.“ u kojoj se provodi program protiv opojnih droga te savjetovanje i terapija za osobe ovisne o alkoholu je bio veoma dirljiv. Naime, ustanova je proslavila 25-tu obljetnicu svoga djelovanja i rada. Viziju te ustanove imao je vlč. Abraham Parampil, koji je započeo susrete s partnerskim biskupijama. Sjeme koje je bilo posijano prije trideset godina donijelo je plodove prijateljstva između dviju biskupija preko biskupa Stefana Lászlóa, Paula Ibya i sada aktualnog biskupa Egidija Živkovića. Sjeme se i danas razvija, raste i prepoznatljivo je također i u ovoj ustanovi. Danas je vlč. Abraham slijep i boravi u Domu za umirovljenike u Kanjirapallyu.

Tijekom našeg susreta u Kerali susreli smo se i sa sestarskom zajednicom sestara Milosrdnog Isusa u Cochiu, čije sestre rade u bolnici milosrdne braće u Eisenstadtu i Redemptoristima od kojih dvojica braće žive i rade u Gradišću. Glede obrazovanja Katolička crkva puno radi i skrbi za svoje vjernike. Skoro svaka redovnička zajednica i muška i ženska imaju svoje škole.

Biskup Egidije Živković je zajedno sa svojom delegacijom sudjelovao i na ređenju dvojice đakona Lije Thomasa Josepha i Shinte Varghese Michaela koji su iz matične biskupije Kanjirapally, a aktivni su u biskupiji Eisenstadt. Biskupija Kanjirapally je dio Siro-Malabarske Crkve koja priznaje Papu.

Posebno kod posvete novih crkava, na kojima je bio prisutan veliki broj vjernika, biskup Živković nije skrivao svoju radost i oduüevljenje zbog nazoönosti velikog broja vjernika i njihovog doprinosa u crkvi. U pozdravnom govoru između ostaloga rekao je: „Doživjeti duhovnu snagu i usidrenost indijskih kršćana te biti gost pri ovako radosnoj i izrazitoj otvorenosti za transcedenciju za nas je poseban dar. Vaša vjera nama Europljanima daje snagu.“ Potom je biskup Mathew Arackal izrazio radost i zahvalnost zbog partnerstva dviju biskupija te naglasio da mnogi projekti ne bi mogli zaživjeti da nije bilo pomoći kršćana iz biskupije Eisenstadt. Kroz dobrotvornu ljubav ostvarila se prijateljska veza, pastoral, kršćanska ljubav, čovječnost i dubina vjere koja traje između dviju biskupija više od trideset godina. Zatim je rekao: „Vi ste poduzeli dugo putovanje kako bi nam došli u posjetu i kod nas boravili. Za nas je to poseban znak blizine i ljubavi prema nama“.

Na programu je bio također predviđen posjet grobu apostola Tome u Chennaiu, međutim radi poplava i epidemije nije bilo ostvarivo. Stoga smo posjetili pokrajinu Tal Minadu i grad Madurai koji ima od 8 – 10 milijuna stanovnika. Razgledali smo kraljevsku palaču, katedralu i hindu-hram iz 12 stoljeća.

Dvanaest dana na misijskom putovanju ostat će u mom srcu zapisani zlatnim slovima. Na poseban način me dirnula otvorenost i gostoljubivost naroda. Njihov emocionalni i vjerski intenzitet duboko me se dojmio. Ljudska i duhovna pokretljivost vjernika je u dubokoj povezanosti s pastirima koji poznaju svoje ovce. Nisu nas primili kao one koji iščekuju pomoć nego su nam zapravo pokazali da su protagonisti svojega razvitka i puta. Istina je da i tamo vlada zlo, patnja, i problemi koji ukazuju potrebu za promjenom.

Međutim, ono što smo vidjeli, doživjeli u susretima, slavljima te pohodima u socijalne, humanitrane, gospodarske, obrazovne i animacijake centre biskupije Kanjirapally možemo reći da su svećenici, redovnice i redovnici protagonisti promjena na svim razinama.

Potrebno je razumjeti potrebite, ići im u susret i pomoći im u izgradnji dostojanstvenog životnog prostora. Od ljudi u Indiji možemo učiti kako biti osjetljivi za duhovnost i religioznost te potrebu za transcedentnim koja se očituje u ogromnom i kulturnom šarenilu njihove zemlje kroz raznovrsne načine svakodnevnog života.

Bogu hvala i slava za ovo putovanje i što sam mogla biti dionik ove delgacije. Hvala - NANI - vjernicima biskupije Kanjirapally za njihovo svjedočanstvo vjere, otvorenosti i radosti, a biskupu Mathewu Arackallu i njegovim suradnicima za predivno gostoprimstvo.

s. M. Marina Piljić